Umro pater Cvek
Antun Cvek (84), svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih, dobri duh Zagreba, kako ga često nazivaju, umro je noćas u Zagrebu. Pokop velikoga humanitarca, koji je život posvetio pomaganju bolesnima i siromašnima, je u četvrtak u 15.50 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj. Misa zadušnica održat će se u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici.
Godinama je svakodnevno pater Antun Cvek posjećivao siromašne i donosio im hranu ili sitnice koje ih vesele. Dok god ga je služilo zdravlje nemoćnima je cijepao drva i popravljao kvarove po kući
Ovom objavom sa portala "24 sata" želim podsjetit na velikog dobrotvora isusovca Antuna Cveka koji može biti poticaj svima nama da djelujemo s ljubavlju u svojim sredinama!
Pravo na spomen
Udovici iz "onog" rata
Ko crna sjena promakla si jutrom,
udovice iz "onoga" rata,
i pitala smjerno da l konačno možeš
priznanje tražit za palog Hrvata?
Objasnili su da onu vojsku
ne priznaje zapadni svijet cijeli!
U oku ti se zaiskrila tuga:
ta, zar se ljubav za Hrvatsku dijeli?!
On, mali čovjek srca velikoga
za svjetske spletke ne mogaše znati,
šutnja mu teška dugo kosti krila,
suzom mu djecu othranila mati.
Ko crna sjena promakla si jutrom
jednoga dana hrvatske slobode.
Dok speru sve se nepravde i tuge
proteći još će puno mutne vode!
(listopad, 1992.)
S ovom pjesmom želim popratiti današnji skup u Blajburgu, kao spomen na početnu točku poratnih stradanja razoružanih vojnika i civilnih izbjeglica, a nakon izdaje od strane Britanaca.
Nedavno sam gledala emisiju u kojoj su se pojavila dva britanska vojna djelatnika, koji su sa suzama u očima izjavili da se stide te izdaje, jer se protivi međunarodnim pravilima o postupcima s ratnim zarobljenicima.
Nije mi na kraj pameti da "odmjeravam" čiji su zločini veći, jer nijedan nije opravdan.
Pogotovu je nepravedno jedne uvećavati a druge opravdavati.
Pokoj vječni daruj svima, Gospodine!
PISMO MAJCI (S. Jesenjin)
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
Nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
1924.
(Prijevod: Dobriša Cesarić)
S ovom pjesmom želim svim majkama, a posebno onima čija djeca su daleko,
SRETAN MAJČIN DAN!
I vrata paklena neće je nadvladati
Do sada sam uvijek branila papu Franju jer doista nikad nisam naišla na neku njegovu izjavu koja ne bi bila u skladu s kršćanskim naukom, ali i u drugim pitanjima trebamo biti istinoljubivi i pravedni prema svakome.
Ako sam ijednoj ideji do kraja odana to je ekumenizam i svaki napredak u tom pogledu me veseli, međutim inicijative pape Franje u tom pogledu ne nailaze na oduševljenje druge strane, što je pokazao njegov posjet Bugarskoj.
Izvjestan pomak u odnosu SPC prema (inače omrznutom) Vatikanu nastao je kad se Papin odnos prema Stepincu približio njihovim shvaćanjima.
Ne razumijem kako je to episkop Irenej čovjek pravedan, s kojim je vrijedno razgovarati o povijesnim činjenicama, a do daske je odan velikosrpskoj ideji.
Stepinac je svet u Božjim očima onoliko koliko to ustinu jest i njemu nije ni u džep n i iz džepa proglašenje svetim.
Oni koji o njemu više znaju častit će ga bez obzira na na mišljenje tandema Irenej-Franjo.
Isto tako trajni progoni Crkve o kojima se puno ne govori (dok se u Pariuzu mise održavaju uz stražarenje vojske) dokaz su istinitosti Križa kao znaka protivnosti.
To što jabuku crv izgriza iznutra, ne priječi njezinu sjemenku u donošenju novog izdanka, tako ni unutrašnje mane, pa ni nepravednost raznih papa, neće uništiti Crkvu izgrađen u na stijeni, Kristu.
Uvijek će u njoj bit snažnih primjera ljubavi i junaštva pa makar mnogi uporno šutjeli o tome.
I VRATA PAKLENA NEĆE JE NADVLADATI.
UZMI ME
Uzmi me u svoje naručje!
Previše sam slaba, ranjiva,
Ti me svojom snagom izbavi!
Previše sam noćas plakala.
Svojim Duhom Ti me uzdigni
u suzama da ne potonem!
Jer smrt nije samo izdisaj,
smrt je kad se duša nasuče,
kada Tvoju ruku ispusti!
(iz 1996., i sad aktualna)
