Do sada sam uvijek branila papu Franju jer doista nikad nisam naišla na neku njegovu izjavu koja ne bi bila u skladu s kršćanskim naukom, ali i u drugim pitanjima trebamo biti istinoljubivi i pravedni prema svakome.
Ako sam ijednoj ideji do kraja odana to je ekumenizam i svaki napredak u tom pogledu me veseli, međutim inicijative pape Franje u tom pogledu ne nailaze na oduševljenje druge strane, što je pokazao njegov posjet Bugarskoj.
Izvjestan pomak u odnosu SPC prema (inače omrznutom) Vatikanu nastao je kad se Papin odnos prema Stepincu približio njihovim shvaćanjima.
Ne razumijem kako je to episkop Irenej čovjek pravedan, s kojim je vrijedno razgovarati o povijesnim činjenicama, a do daske je odan velikosrpskoj ideji.
Stepinac je svet u Božjim očima onoliko koliko to ustinu jest i njemu nije ni u džep n i iz džepa proglašenje svetim.
Oni koji o njemu više znaju častit će ga bez obzira na na mišljenje tandema Irenej-Franjo.
Isto tako trajni progoni Crkve o kojima se puno ne govori (dok se u Pariuzu mise održavaju uz stražarenje vojske) dokaz su istinitosti Križa kao znaka protivnosti.
To što jabuku crv izgriza iznutra, ne priječi njezinu sjemenku u donošenju novog izdanka, tako ni unutrašnje mane, pa ni nepravednost raznih papa, neće uništiti Crkvu izgrađen u na stijeni, Kristu.
Uvijek će u njoj bit snažnih primjera ljubavi i junaštva pa makar mnogi uporno šutjeli o tome.
I VRATA PAKLENA NEĆE JE NADVLADATI.
Post je objavljen 08.05.2019. u 10:57 sati.