Udovici iz "onog" rata
Ko crna sjena promakla si jutrom,
udovice iz "onoga" rata,
i pitala smjerno da l konačno možeš
priznanje tražit za palog Hrvata?
Objasnili su da onu vojsku
ne priznaje zapadni svijet cijeli!
U oku ti se zaiskrila tuga:
ta, zar se ljubav za Hrvatsku dijeli?!
On, mali čovjek srca velikoga
za svjetske spletke ne mogaše znati,
šutnja mu teška dugo kosti krila,
suzom mu djecu othranila mati.
Ko crna sjena promakla si jutrom
jednoga dana hrvatske slobode.
Dok speru sve se nepravde i tuge
proteći još će puno mutne vode!
(listopad, 1992.)
S ovom pjesmom želim popratiti današnji skup u Blajburgu, kao spomen na početnu točku poratnih stradanja razoružanih vojnika i civilnih izbjeglica, a nakon izdaje od strane Britanaca.
Nedavno sam gledala emisiju u kojoj su se pojavila dva britanska vojna djelatnika, koji su sa suzama u očima izjavili da se stide te izdaje, jer se protivi međunarodnim pravilima o postupcima s ratnim zarobljenicima.
Nije mi na kraj pameti da "odmjeravam" čiji su zločini veći, jer nijedan nije opravdan.
Pogotovu je nepravedno jedne uvećavati a druge opravdavati.
Pokoj vječni daruj svima, Gospodine!
Post je objavljen 18.05.2019. u 12:21 sati.