MAJKA MARIJA
Zemlje i neba ona je spona
Do vrata snova kao vojnik.
Skromno je svjetlo njenog doma
Za lađe naše svjetionik.
Toplinom puni zimska gnijezda
Ona je vrelo u kamenjaru.
Noćas u ležaj tvrdi pada
A mjesto joj je na oltaru.
Takva je bila sudbina njena,
Marija majka, Marija žena.
Nju nađe mač što mene traži
U led i oganj za nas je išla.
Po sto je srca dala svakom
A nju je sreća zaobišla.
U teškom ratu i bez kraja
Na pustom tlu gdje nema smjera.
Jedini put sve mu je dala
Njezina ljubav, njezina vjera.
Ona kroz veći pakao prođe
Ali pred nebom ostane čista.
A samo je obična majka puka
Tvoja i moja sasvim ista.
Slaba su za nju sva iskušenja
Život od jada i gorčina.
Videć je tako i Bog je htio
Neka mu ona rodi Sina.
Takva je bila sudbina njena,
Marija majka, Marija žena.
Ovom Arsenovom pjesmom (koju su 70-ih izvodili Žeteoci) želim naglasiti bliskost Velike Gospe, koja je uzor predanja u Božju volju, s nama, običnim smrtnicima. Možda riječi "a nju je sreća zaobišla" ne zvuče teološki ispravno ali oslikavaju poistovjećivanje nas, koji se ponekad osjećamo napuštenima, s ženom patnicom, ustoličenom konačno u Božjoj slavi.
Nije čudo da se puk obraća njoj kao posrednici svih milosti, jer, kako poslovica kaže, nebo je visoko a zemlja tvrda, pa se nekako osjećamo sigurnije oslonjeni na onu koja je iskusila tegoban ovozemaljski put.
Svima koji slave prekosutrašnji blagdan od srca čestitam!
