OLIVER

Eto, umro je naš dragi Oliver, pjevač ljubimac svih generacija.
Svojim izvedbama je davao poseban pečat pjesmama mediteranskog ugođaja, koje su lako pamtljive i razumljive ali nikad banalne. On, doduše, nije bio kantautor ali je uživao povjerenje pravih tekstopisaca i skladatelja a publika je uvijek znala cijeniti taj spoj teksta , melodije i izvedbe.
I sama Oliverova pojava te komunikacija s gledalištem doprinijeli su da je postao NAŠ a to će, nadam se i ostati.
Kao vjernica molim za pokoj njegove duše.

29.07.2018. u 15:38 | 17 Komentara | Print | # | ^

SVETA ANA

KRAJ KAPELE SVETE ANE

Pronađe se mnoga lijepa strana
Al sreću čutim ponajveću tada
Kad se sjetim mladenačkih dana
Slušam pjesmu mojih prijatelja
Slušam pjesme radosti veselja
Vidim dragu što me sad ostavlja
Nju mi srce još ne zaboravlja
Kraj kapele svete Ane, prošla je mladost naša sva
Mala tek klupa ona, sve slatke tajne pričat zna
Tamo sprovodili smo sretne dane
U zagrljaju ljubavnom, u carstvu prirodnom
Kraj kapele svete Ane
U Samoborskom divnom kraju tom


Ovom pjesmom želim SRETAN IMENDAN svim Anama, Ankama, Ankicama, Anitama, Ančicama, Anelama, Anjama!
Posebno ću čestitat mojoj kćeri Ankici, sestri Ani i nećakinji Ani!
Skoro sam zaboravila na Joakime, Akime i sl. (jer nijednoga nisam susrela u životu, osim ako nisam znala).
I njima želim SRETAN IMENDAN!

26.07.2018. u 08:49 | 7 Komentara | Print | # | ^

Osvrt na sport jedne žene iz naroda

Ovih dana smo svjedoci kako nas sport može ujediniti. Dočeci bez incidenata, bez neukusnih povika i ijedne primjedbe na račun nacionalnosti pojedinog "vatrenog", na žalost zlogukih "čuvara" hrvatske demokracije iz svijeta medija pokazali su da narod želi i cijeni slogu i i da je željan radosti. Posebno raduje veliki udio mladih u sveopćem slavlju
Na državnim institucijama je odgovornost da jačanjem pravne države osigura i druge, realnije, izvore radosti svojih podanika.

18.07.2018. u 19:24 | 8 Komentara | Print | # | ^

KAVA

( Mala povijest „droge“ u mojem sedamdesetogodišnjem sjećanju)

Još dok sam bila dite znala san da moja mater voli kavu. Tada je to bila dosta skupa sirovina, zelenkasta zrna koja su domaćice pržile u bruštulinu, posudi koja se umećala u otvor na ploči špahera na drva tako da joj dno i stijenke budu što bliže vatri. Na poklopcu je bila ručka kojom se pokretala svojevrsna miješalica da se zrnje kave ravnomjerno prži (bruštulaje) do tamno-kafene boje, uz širenje vonja po cilom komšiluku. Mi smo imali drveni mlinac sa lipin škafetinon, a ja san uvik bila đeloža na Tonu Zanzininu radi njezinog valjkastog, mesinganog mlinca.
Najveći gušt je bilo ispijanje iz malih ćikarica i gatanje iz fundaća, normalno, za šalu. Ali nekad se kava morala zaminit Divkon.
Sićan se kad smo prolazili priko Potoka kako je Mare Raosova vikala sa terace: „Ivka, dođi, iman malo otrova“. To je dobila u paketu iz Amerike.
Kasnije je doša letrični špaher, a i bruštulini su progorili pa se je kava bruštulala u peći, u plitkoj tepsiji, uz povremeno mišanje, i komšiluk je svejedno vonja.
Zaredalo se kupovanje pržene kave i električni mlinci (koji su se kvarili radi mlivenja cukra), pa mlivenje u dućanu i na kraju je prevladalo kupovanje mlivene kave. Pilo se u sve većin ćikarama a sve manje je mirisalo, dakle kvalitet obrnuto razmjeran količini.
Zadnja nestačica bila je sedamdesetih kad je moja susida Katica dobila u salveti malo kave od svoje bivše gazdarice, pa me je s tim dočekala isprid vrata stana u Pučišćima na Braču da podili sa mnom taj dragocijeni gušt. To nikad ne mogu zaboravit.
Koliko je ovaj crni napitak popularan govori sintagma kad se nađemo „na kavi“ makar pili neki sok ili mineralnu vodu...

12.07.2018. u 21:06 | 5 Komentara | Print | # | ^

Bravo, naši!

Prošli smo Engleze, koji se u svemu, posebno u nogometu "prave englezi". Ipak, i oni su postigli puno jer imaju izglede za broncu.
Ovo prvenstvo je ujedinilo Hrvatsku, uglavnom.
Čestitam svima koji dijele radost naše male zemlje radi pobjede protiv nogometnog diva! :-)))

11.07.2018. u 22:52 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić