KAVA

( Mala povijest „droge“ u mojem sedamdesetogodišnjem sjećanju)

Još dok sam bila dite znala san da moja mater voli kavu. Tada je to bila dosta skupa sirovina, zelenkasta zrna koja su domaćice pržile u bruštulinu, posudi koja se umećala u otvor na ploči špahera na drva tako da joj dno i stijenke budu što bliže vatri. Na poklopcu je bila ručka kojom se pokretala svojevrsna miješalica da se zrnje kave ravnomjerno prži (bruštulaje) do tamno-kafene boje, uz širenje vonja po cilom komšiluku. Mi smo imali drveni mlinac sa lipin škafetinon, a ja san uvik bila đeloža na Tonu Zanzininu radi njezinog valjkastog, mesinganog mlinca.
Najveći gušt je bilo ispijanje iz malih ćikarica i gatanje iz fundaća, normalno, za šalu. Ali nekad se kava morala zaminit Divkon.
Sićan se kad smo prolazili priko Potoka kako je Mare Raosova vikala sa terace: „Ivka, dođi, iman malo otrova“. To je dobila u paketu iz Amerike.
Kasnije je doša letrični špaher, a i bruštulini su progorili pa se je kava bruštulala u peći, u plitkoj tepsiji, uz povremeno mišanje, i komšiluk je svejedno vonja.
Zaredalo se kupovanje pržene kave i električni mlinci (koji su se kvarili radi mlivenja cukra), pa mlivenje u dućanu i na kraju je prevladalo kupovanje mlivene kave. Pilo se u sve većin ćikarama a sve manje je mirisalo, dakle kvalitet obrnuto razmjeran količini.
Zadnja nestačica bila je sedamdesetih kad je moja susida Katica dobila u salveti malo kave od svoje bivše gazdarice, pa me je s tim dočekala isprid vrata stana u Pučišćima na Braču da podili sa mnom taj dragocijeni gušt. To nikad ne mogu zaboravit.
Koliko je ovaj crni napitak popularan govori sintagma kad se nađemo „na kavi“ makar pili neki sok ili mineralnu vodu...

12.07.2018. u 21:06 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić