TIJELOVO
Usta moja, uzdižite k preslavnomu tijelu glas
i krv dragu proslavite, što je proli za sve nas
Čedo majke plemenite, ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima, Djeva nam ga porodi,
i on prođe sijuć tlima zrnje riječi Božijih,
a na kraju vjernicima divan spomen ostavi.
Kad je s braćom večerao, Spas na gozbi posljednjoj,
sav je zakon obdržao on u hrani vazmenoj
i ko hranu tad je dao sama sebe družbi svoj.
Gospod zbori i kruh biva svetim tijelom njegovim,
likom vina krv se skriva, okom toga ne vidim,
ali sama vjera živa kazuje bezazlenim.
Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi,
stari zakon žrtvi novoj nek se sada ukloni,
vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu hvala s pjesmom radosnom,
slavimo im veličinu, častimo ih dušom svom,
k Duhu Svetom nek se vinu glasi s dikom jednakom. Amen.
Ovom pjesmom sv. Tome Akvinskoga želim svim vjernicima da blagdan TIJELOVA prožive u euharistijskom duhu ljubavi, sa svojim bližnjima.
Priča s Hvara
Evo nešto za Gea...
(Ovo me je ćer ponovo naučila prinosit slike, pa mi se činilo zgodno probat s ovim.) 30.05.2018. u 08:44 | 13 Komentara | Print | # | ^
Uz sutrašnji Dan hrvatskog sabora
HRVATSKA
Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
(Drago Ivanišević)
Ovom pjesmom našeg modernog pjesnika čestitam Dan hrvatskog sabora, koji se obilježava na uspomenu prvog konstituiranja višestranačkog najvišeg državnog tijela RH, 30. svibnja 1990.!
Čestitka i onima koji spomenutog datuma slave Dan državnosti!
Nije lako
Odškrinuh malo vrata svoje duše
moj prijatelju, pod pogledom Tvojim,
jer kako biti sol, kad sni se ruše,
i plam na vjetru biti ja se bojim.
I kako gradit grad na skliskom sprudu,
o, tako rijetki su na Tvojoj liti!?
I sama često dadoh vjeru tvrdu.
Kako je teško lučonoša biti!
Slavimo rado blagdane vedrine
i zadovoljstva pjesmom punom žara,
al istina je prepuna gprčine,
a Ti si čovjek boli, kralj bez čara.
I opet shvaćam: lako biti neće
života rijeci dolit kaplju sreće.
(devedesete)
Tajna
Ko duboke vode u beskraju pijeska
crne oči, snene,
u ponore duše, u dubinu noći
povukle su mene.
U sve tvoje tajne nikad miso moja
proniknuti neće,
ne mogu te pratit kroz lutanja tvoja
u traženju sreće.
Potpuno te shvaćam kad te vihor nosi
u bespuća bijesa,
jer i mene često uzburkana narav
i očaj potresa.
Strpimo se, dušo, borba ova dugo
potrajati neće,
upalimo svijeće ljubavi, nek svijetle
na putu do sreće.
(u prijelomnim vremenima)
Rođendan Crkve, silazak Duha svetoga
OSTALO
Razbistri um moj, Gospodine,
makni sa puta korov besmisla,
da tražim samo kraljevstvo tvoje,
a ostalo kako hoćeš dodaj mi!
Razbistri um moj, Gospodine,
i makni misli burne, beskorisne,
da srce moje bude puno ljubavi,
a ostalo kako hoćeš dodaj mi!
Rasvijetli tmine duše, o moj Gospode,
da vidim samo jedan pravi put,
za tvojom luči hrabro kročit daj,
i samo tvoj mi poziv podaj čut!
(17.2. 98.)
MOJA LAĐA
Dok morem života
britki vjetar puše,
o ti, Sveti Duše,
spasi lađu moju,
ne daj da se moje
krhke nade sruše,
ti me vodi vječnom,
žuđenom pokoju.
(21.1.98.)
Danas je blagdan Duha svetoga, DUHOVI , što u današnjem vremenu zvuči kao množina, a u stvari je stari gramatički oblik genitiva riječi Duh, jer on, Prosvjetitelj je jedan. Neka bude nadahnuće nama, koji smo članovi Crkve, a i svim ljudima dobre volje, jer "vjetar puše gdje hoće".
Struja ljepote
Svi pjevovi ptica
i suzvučja dalekih vrela
u zvuku simfonije
vrelinu hlade mog čela.
Na tren zaboravljam
dvojbe bez konca i kraja,
tješim se sluteći
predokus vječnoga raja.
I znam, kad se predajem
zanosnoj struji ljepote
još jedan tren se
bijesnoj oluji ote.
Još jedna recka
na strani dobra se piše
i zla je manje
što dobrih je naboja više!
(devedesete)
Čežnja
Zašto me glazba toliko dira!?
Lebdim na strunama drhtavim
i plašim se ponora,
promatram srebrne krpice neba
kroz baršun bora.
Od titraja će se i moja
razletjet duša
raspeta između radosti i čežnje
za nečim što sluti
što oko vidjelo nije
ni glasa nije mu čuti,
za nedohvatnim vrutkom sreće...
Moja je duša ko ptica
uhvaćena u krletku tjelesnosti,
ali ne želim pobjeći
bez onih koje si mi dao, Bože,
i dok se tužim
ne želim iz svoje kože.
(1993.)
I što sad?
Kao na pladnju život mi nudi
današnji dan,
jedino sigurno što za sad
mislim da znam,
jer već idućeg dana
ili čak trena
možda ću biti tek
života sjena.
Ostavi maštu i snove lude,
uzmi trenutke
što ti se nude
i budi što jesi
baš ovog trena:
ranjivo biće,
majka i žena,
u rijeci života tek mala "kap"
što sjaji suncem dok tvori "slap."
( devedesete)
Zebnja
Kao sa obale druge
bojažljivo ruku pružam
da ti dotaknem skute,
noći su ove duge,
tanka nas spona spaja,
daljine daleke šute.
Bojim se vikniti jače
da tanke ne pukniu niti,
da ti ne iščezne slika,
ako te izgubim sasvim
duši će teško biti
bez tvoga dragog lika.
(1997.)
Vepric
Protječe potok hrleći u more,
u bistrom slapu blistaju obluci,
a ti na stijeni, s krunicom u ruci,
haljina bijela, pogled uprt gore.
Visoko, iznad baršunaste šume,
što hladom svojim uzdahe je krila,
prošnjama žarkim svjedokom si bila,
i njihov odjek sad prodire u me.
Na ovom mjestu znam da ti si Mati,
ostati želim u tvom vidokrugu,
i osim tebe nemam nadu drugu!
U gluhoj noći strepnje ti me shvati!
(devedesetih)
Počeo je mjesec svibanj posvećen Gospi, pa ga obilježavam ovom pjesmom.
Vepric mi je drago svetište u koje sam rado hodočastila u svoja rana proljeća.
Kap sreće
Mogu li uništit tugu svijeta,
otrti svakom suzu u oku,
vratit ljepotu uvelog cvijeta,
podarit svima sreću duboku?
Ne mogu, stvarno, al plakat neću,
lijevat ulje na vatru što peče.
Čuvat ću malu ljubavi svijeću,
dodati kapi u rijeku sreće.
Trpjet moram što mijenjat ne mogu.
Ljubavi zajam život je cio.
Razabrat trebam, molit se Bogu,
kako da vratim vječnosti dio?!
Jednom kad dođe, u smiraj dana,
blago ni raskoš tražiti neće,
samo koliko zaliječih rana,
rasprših zemljom kapljica sreće!
(Solaris, 18. 12. 92.)
Strune
Nategnute strune moje duše
odzvanjaju neostvarenim čežnjama,
a dani se trune kao kapi s grana
otresane vjetrovima prolaznosti.
Sa radija glazba strune dodiruje
ljepotom neuhvatljivom,
tuga se moja topi i nestaje,
sa suzama.
(1990.)
Molitva da svi imaju posla
O Bože, teško li je u doba časa snenog
prisloniti na ruku svoj umorni sluh,
i slušati u njoj zvuk posla izgubljenog,
koji nam je svet, ko neki dragi duh.
Ah, na nebu tvome vlada divan red.
Anđeli, sveci tvoji svaki posla ima.
I pčela mrtva gore opet skuplja med
po tvome nebeskom cvijeću i poljima.
Obilje posla daj i svakome čovjeku,
neka mu radošću urodi svaki sat.
I neka tebi samo, kad dani mu proteku,
blistav od rada preda svoj alat.
(Nikola Šop)
S ovom pjesmom meni jednog od najdražih pjesnika želim svima SRETAN PRAZNIK RADA !
Sretan i spomen sv. Josipa radnika, koji je svojim tesarskim radom prehranjivao obitelj!
