Svi pjevovi ptica
i suzvučja dalekih vrela
u zvuku simfonije
vrelinu hlade mog čela.
Na tren zaboravljam
dvojbe bez konca i kraja,
tješim se sluteći
predokus vječnoga raja.
I znam, kad se predajem
zanosnoj struji ljepote
još jedan tren se
bijesnoj oluji ote.
Još jedna recka
na strani dobra se piše
i zla je manje
što dobrih je naboja više!
(devedesete)
Post je objavljen 19.05.2018. u 09:03 sati.