Dan materinskog jezika
Više puta sam na ovom blogu pisala o hrvatskom standardnom jeziku, a kako riječ "materinski" potječe od osobe koja nas je rodila i većini nas bila prvi sugovornik i učitelj, a nije baš marila za dogovorena pravila, danas ću se pozabaviti svojim lokalnim govorom.
Nestandardne riječi i izraze makarskoga kraja počela sam zapisivati 1996. godine, prvenstveno prisjećajući se govora do 1970., zatim po kazivanju rodbine i prijatelja, a ponešto sam našla i u Pomorskom rječniku u izdanju splitskog „Logosa“ iz l984.
U zadnjih 30 do 40 godina puno se riječi izgubilo uslijed dolaska novog stanovništva, a i ranije se govor mijenjao pod utjecajem škole. Osim toga, desetljećima se nametalo shvaćanje da su lokalni govori nepravilni, nehrvatski, pa sam doživjela i da uvaženi profesor hrvatskoga jezika prijeti minusima ako se koji učenik tijekom velikog odmora služi „nepravilnim“ riječina! Po toj logici Hrvati nikad nisu govorili hrvatski. (Isto bi se moglo reći i za druge narode, jer je standardni svugdje dogovoren jezik.)
Naravno, kao što ne možemo ljude prisiljavati da se u svakodnevnom životu služe standardnim jezikom, ne treba ih siliti ni da se služe dijalektalizmima i provincijalizmima, kojima su se još prije 40 i više godina služili samo najstariji Makarani.
Velik dio makarskih riječi čine talijanizmi (i vrlo malo turcizama te inih tuđica) prilagođeni pravilima lokalnoga izgovora. (pijat, kučarin, ponistra...)
Makarani ne razlikuju glasove „č“ i „ć“, pa ih izgovaraju slično prvom navedenom. Radi toga u ovom tekstu za riječi iz lokalnog govora koristim slovo "č".
Glas „h“ se u pravilu ispušta (hajde = ajde) ili u skupu „hv“ pretvara u „f“ u Makarskoj, a u selima u „v“ (hvala = fala, vala). U selima se i inače „f“ pretvara u „v“ ili „p“ (fratar = vratar, pratar).
U lokalnom govoru „lj“ postoji samo u novijim riječima (vanilja), inače se na njegovu mjestu pojavljuje „j“ (ljubav = jubav).
U dugim slogovima vokali „e“ i „o“ izgovaraju se kao dvoglasi „ie“, „uo“ s manje čujnim prvim dijelom, koji se ipak nešto jače čuje kod starijeg stanovništva, još i danas.
U skupovima „mb“ „m“ se nekad doima jasno, a nekada se čuje „nb“ (plomba = pjonba).
Posebnost našeg govora i to je što se u gramatičkim nastavcima umjesto „m“ uvijek izgovara „n“ (slobodom = slobodon, crvenom = crvenon, radim = radin ), a „n“ se često dodaje i tamo gdje nema glasa „m“ (rukaman, nogaman).
„Št“ se u imenicama pretvara u „šč“ (štap = ščap), gramatički nastavci „-jen“ i „-jati“ postaju „-ven“ i „-vat“ (razbijen = razbiven, razbijati = razbivat). U infinitivu se redovno ispušta -i.
U konjugaciji za nesvršeni oblik „razbijam“(kratko-uzlazni naglasak na prvom slogu) pojavljuje se „razbivan“, a za svršeni oblik „razbijem“(kratko-silazni naglasak na prvom slogu) «razb+jen». Kod infinitiva koji završavaju na „-uti“ pojavljuje se „it“ (trnuti = trnit ).
U govoru vrlo starih, „fetivih“ građana miješaju se dativ i akuzativ za boravak u nekom mjestu ili kretanje prema njemu (Bijo san u Split. Iđen u Splitu.) Također, umjesto „oni će“ pojavljivao se oblik „oni ču“ i „oni čedu“. Naglašavam da se radi o „fetivim“, odnosno izvornim građanima jer se takve tvorbe nisu pojavljivale na selu niti kod potomaka seljana unatrag dva ili tri naraštaja. Vjerojatno se radi o većem stranom utjecaju u gradu, o čemu svjedoči i veća pojavnost glasa „f“ (kafa u Makarskoj, ali kava u Brelima) i inače puno više talijanizama.
U dvoglasu „io“ čuje se „j“ manje ili više izraženo (nosijo, radijo).
Glagolski pridjev radni muškoga roda nema nastavak „o“ (doša, proša).
Na pitanje bilo kojim glagolom često se čuje odgovor naglašenim oblikom glagola biti, ali je jednako zastupljen i standardni način odgovora: „Radite li?“ „Jesmo.“ i „Radimo.“ Za treće lice jednine kaže se „Je.“ a ne „Jest.“(Ovo je takodjer naglašeno.)
Evo, tek malo natuknica o mom materinskom jeziku.
Standardni jezik učimo u školi, a znanje dopunjavamo kroz cijeli život. On je podložan promjenama, ali nije dobro da su one nagle i da se ne oslanjaju na osnove koje su davno postavljene. Za to su odgovorni stručnjaci koji su jeziku i kulturi posvetili život, pa njihove upute treba slijediti, da bismo se razumjeli, bez obzira na to kojim govorom se služimo u privatnom životu i umjetničkom izričaju.
A naše drage, srcu prirasle govore njegujmo i čuvajmo, jer to je bogatstvo naše duše, to su riječi i sklopovi koje koristimo kad spontano oblikujemo svoje misli i riječi!
Živili mi, zdravi i veseli bili!" :-)))
