Sveti Andrija
Ivan nam svjedoči da je Andrija bio Ivanov učenik, a nakon što je jednom čuo Ivana govoriti o Isusu kao Jaganjcu Božjem, krenuo je spremno za svojim Učiteljem, te je u tom smislu i brata Petra pozvao da mu se pridruži. Neki drugi evanđeoski tekstovi, a posebno onaj koji govori o čudesnom umnažanju kruha, prikazuju Andriju kao iznimno osjećajnog prema onima koji su u potrebama.
Sveti se Andrija u ikonografiji često prikazuje s X križem, što nam skreće pozornost na predaju koja kaže kako je on mučen i razapet upravo na križu tog oblika, i to, slično kao i brat mu Petar, okrenut naglavačke, smatrajući se nevrijednim umrijeti kao njegov Učitelj. Stoga se takav križ i naziva “Andrijin”. Mučen je i razapet u Patrasu, a smatra se da je to bilo 60. god. Imajući na umu važnost tradicije štovanja svetog Andrije u Grčkoj, papa Pavao VI. vratio je 1964. relikvije svetog Andrije metropolitu grada Patrasa, a koje su se do tada čuvale u vatikanskoj bazilici.
Štovanje svetog Andrije rašireno je u mnogim krajevima, pa se tako štuje kao zaštitnik kod grlobolje, kostobolje, zaštitnik je ribara i ribiča, neudanih žena i žena koje žele postati majke, umjetnika, pjevača i drugih, a u narodu se njegov blagdan posebno gleda u svjetlu razmeđa kraja jedne i početka druge liturgijske godine.
O svetom Andriji papa Benedikt XVI. održao je katehezu, a koja se može pročitati na stranici vatican.va.
(sa portala Vjera i djela)
Danas je spomen sv.Anrije. U nas je postojala izreka "Sveti Andrija, bilobradija" kao aluzija na uobičajenu pojavu snijega krajem studenog. Ovdje je Svilaja zasniježena već nekoliko dana.
Svim Andrijama, Andreama i sl. želim SRETAN IMENDAN!
HAAG
Na demokratskom Zapadu, u Haagu,
sastalo se sudište i zločine ište.
Sudit će se svi zločini, bez obzira na to tko ih čini.
Napokon će agresori shvatiti
da se ne mogu nekažnjeno mača latiti!
I da ne mogu ostvarit nebulozne sanje
tisuće nevinih vodeći na klanje.
I dok zvijezda pravde u den Haagu žari
ne mogu se tek tako događat Vukovari.
I dok tamo negdje strogi suci sjede
ne mogu se događat djeca glave sijede,
i zapaljene Škabrnje,
i ljudi pune čatrnje,
ni Kijeva, ni Iloci,
ni ljudi puni potoci!
Napokon kucnuo je sat,
čekića sudačkog čujem bat!
Al što to vidim, usred silnog blata
kud natrapiše pravo na Hrvata?!
Ne pomaže zvijezda, Europa je slijepa,
umjesto od glave počinje od repa!
Na demokratskom Zapadu, u Haagu,
lažno sudište alibi za se ište,
i ima neki zakon ludi
po kome prvo napadnutom sudi,
i ima neki običaj baš loš
da sve nas trpa u svoj neki koš!
I baš me tjera da sve šaljem k vragu,
Europu, Zapad i taj sud u Haagu!
(1996.)
Svjedočimo užasu u Haagu.
Hrvatska je jedina zemlja na teritoriju bivše SFRJ koja se konstantno smanjivala od X. stoljeća na ovamo. (Toliko o agresivnosti Hrvata!)
Priznala je prva cjelovitu BiH, zbrinjavala njene izbjeglice, naoružavala Armiju BiH, i potpisala Dejtonski sporazum, ali sve je to ništa prema jednoj salveti ili rečenici istrgnutoj iz konteksta.
Na drugoj strani je u jeku rata "nikla" Republika Srpska a mudžahedini su doprinijeli rashrvaćivanju Federacije, pa ipak, Haški sud sugerira da je Hrvatska jedini agresor na ovom teritoriju.
DA NIJE ŽALOSNO BILO BI SMIJEŠNO!!!
Sad, 14:43, dopunjam post molitvom za preminulog gen. Praljka:
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, koji jedini poznaš srce čovječje!
A sad, izgleda, nastavljaju s čitanjem presuda, zatvorenim za javnost, jer žure na domjenak povodom završetka napornog i uspješnog djelovanja!!!!!
Prilog raspravi o Istambulskoj konvenciji
Čitave knjige mogle bi se napisati o ovoj temi s puno istinitih priča sveučilišnih studenata koji su bili kažnjeni ili izbačeni s fakulteta jer nisu htjeli podržati gay aktivizam, priča o zaposlenicima koji su bili otpušteni sa svojih radnih mjesta ili na druge načine kažnjavani jer su na svojim privatnim Facebook stranicama ili u uvodnicima lokalnih novina objavljivali svoje stavove o homoseksualnosti ili priča o ljudima koji po ulicama propovijedaju Božju Riječ o seksualnosti i bivaju uhićeni, o vlasnicima tvrtki koji dobivaju novčane kazne jer ne žele sudjelovati u obilježavanju proslava i obljetnica gay pokreta…. Ovakve slučajeve mogli bi nabrajati unedogled.
Kao što sam pisao u prosincu 2013., „Ne radi se samo o anonimnim građanima koji su kažnjeni jer se nisu htjeli pokoriti gay aktivizmu ili jer su govorili nešto što nije bilo oportuno; kažnjavaju se i poznate osobe poput dr. Bena Carsona, pastora Louie Giglia i senatora Ricka Santoruma. (Ako ste slučajno propustili što se dogodilo senatoru Santorumu – u travnju je jedna srednja škola u Michiganu otkazala njegovo gostovanje zbog straha da će progovoriti o problemu istospolnog „braka“, da bi mu na kraju dozvolili da govori, ali samo uz uvjet da učenici mogu prisustvovati jedino ako imaju odobrenje roditelja [!]. Potpuno suprotno tome, govornike poput kontroverznog Dan Savagea koji se izruguje Bibliji i veliča gay seks dočekuju kao heroje u školama i po studentskim kampusima i daje im se bianco karta da s našim mladima govore o najizopačenijim temama.)”
A tko bi mogao zaboraviti ono što se dogodilo Philu Robertsonu iz reality showa „Pačja dinastija“ (Duck Dynasty) nakon što je njegove komentare o homoseksualnosti objavio GQ magazin…
Sva istina sastoji se u tome da ukoliko se danas ne budemo borili za ono što je ispravno, sutra ćemo biti prisiljeni opravdavati se pred vlastitom djecom i unucima. Pa ipak, mnogi kršćani ne žele u to vjerovati, misleći da će se ignoriranjem ovih problema koji su od kritične važnosti za društvo i gradnjom mostova prema svojim LGBT prijateljima i kolegama privoliti gay zajednicu da se prestane suprotstavljati Evanđelju.
Ali stvarnost je međutim takva da će nas i dalje etiketirati kao homofobe i zadrte vjerske fanatike sve dok i sami ne počnemo govoriti i misliti da Bog gleda blagonaklono na homoseksualne veze i gay seks.
Naša reakcija – dotaknimo ih s ljubavlju, ali pružimo im otpor
Što, dakle, moramo raditi? Najprije, moramo od Boga zatražiti da nam udijeli Svoju ljubav i suosjećanje prema onima koji se identificiraju kao homoseksualci, lezbijke, biseksualci ili transrodne osobe prihvaćajući da velika većina tih ljudi nije samo tako odabrala da ima istospolne privlačnosti ili probleme vezane uz vlastiti spol te da, više od svega, ti ljudi žele biti prihvaćeni takvi kakvi jesu.
Drugo, moramo počistiti u vlastitom dvorištu, i pokajati se za svoje seksualne grijehe i sklonost prema munjevitim razvodima na zahtjev.
Treće, moramo moliti za LGBT zajednicu i dotaknuti ih s prijateljstvom u kom je sadržana poruka Evanđelja te uvijek imati na umu da Isus Krist nudi oprost i otkupljenje svim ljudima jednako.
I četvrto, moramo se ustrajno boriti protiv prodiranja gay aktivizma znajući da neizgovorena mantra svih LGBT aktivista glasi „Zastrašivati ćemo vas i manipulirati vašim osjećajima sve dok ne kapitulirate.” Moramo jasno pokazati – uz ljubav, milost, suosjećanje i poniznost – da nikakva kapitulacija ne dolazi u obzir.
U našoj je prirodi da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta i u Kristu ćemo pobijediti.
Izvor: Charisma News/zdravstveniodgoj.com
UZ BLAGDAN KRISTA KRALJA
Himan Kristu Kralju
Zbor: Slava, čast i hvala ti, Spasitelju, Kralju Kriste,
kom Hosana klicahu mala usta djece čiste.
Svi: Slava, čast i hvala ti...
Zbor: Izraelov Kralj si ti, Davidov o svijetli sine,
što u ime Gospodnje dolaziš nam pun miline.
Svi: Slava, čast i hvala ti...
Zbor: Puk židovski nekada s palmama je tebe sreto,
s pjesmom, željom, molitvom dolazimo mi ti eto.
Svi: Slava, čast i hvala ti...
Zbor: Oni te veličahu još u smrtnom tijelu tvomu,
mi ti sada pjevamo kao Kralju preslavnomu.
Svi: Slava, čast i hvala ti...
Zbor: Milo njih si primio, i naš poklon primi tako,
Kralju dobar, milostiv, koji ljubiš dobro svako.
Svi: Slava, čast i hvala ti...
Papa Pio XI. ustanovio je svetkovinu Krista Kralja svojom enciklikom Quas Primas, 11. prosinca 1925. To je bio odgovor na tadašnji rast sekularizma i širenje bezbožnog komunizma, koji su nijekali Kristov suverenitet.
Sveta Kate, pripeci vatri gnjate!
Ajde, Kato, ajde zlato,
Ajde sa mnom celer brati
Ne mogu ti, gospodine,
Nema sjajne mjesečine
Upalit ću tri fenjera,
Vodit ću te do celera
U celeru vel'ka suša,
Ti si, Kato, moja duša
U celeru vel'ko blato,
Ti si, Kato, moje zlato.
Sveta Kata, snijeg na vrata.
Sveta Kate šta si zaprišila,
još me majka nije opremila.
S ovim narodnim umotvorinama, koje svjedoče o popularnosti sv. Katarine Aleksandrijske, svim njenim imenjakinjama, a, ako ih ima, i imenjacima, želim
SRETAN IMENDAN!
Jedino ti, Rabi
Blatno je tlo i vlaga se stuštila na moju dušu.
U danima ovim priželjkujem sušu
i zraku sunca,
dok oko mene demokracija bunca.
Kiša objeda se sprema svakom tko drugačije misli,
dok hodamo ko pokisli
po blatnom putu.
Pazim da ne skliznem
i svako malo u plač briznem.
Plače mi se u noćima dugim
i, dok se u dvojbama gubim,
samo hoću da ljubim.
Može li se Ljubav izgubiti
ako se duboko u srcu čuva
u dobra i zla vremena!?
Život je toliko slojevit i nejasan
a ljudi nedosljedni, slabi!
Jedino ti mi ostaješ, Rabi,
prepoznat u lomljenju kruha.
Daj mi svoga Duha ljubavi,
da me od svih dvojbi izbavi!
(2013.)
DUŠA SVIJETA (Susanna Tamaro)
Iz romana u izdanju VBZ-a, Zagreb:
( s talijanskog prevela Maja Cvjetičanin)
Jednom smo svi bili goli, slabi, krhki i iznenađeni. Toga smo dana svi imali isti pogled. Pogled lišen predrasuda i radosno sjajan. Da bi čovjek prestao mrziti trebao bi promatrati ljude na taj način.
Da sam oca promatrao tako i da mi njie ostao u sjećanju kao pijanac, nestalo bi i moje mržnje. Jedino što bih osjećao bila bi blagost. Ista blagost koju sam osjetio uz njegov krevet prije nego što je umro. Isto ganuće i ista blagost koju sada osjećam za sva živa bića koja nesvjesna sebe hodaju zemljom...
(Ovaj roman me je toliko ganuo da nisam mogla da ga ne preporučim svojim
blogo-prijateljima.)
Sjećanja, u čast uspomeni Vukovara
Hrvatsko proljeće
1994.
Umjesto vatrometa upalite svijeće,
i noć će zasjat plamenom ugaslih života.
I zvijezde će sjedinit svoje iskre
na festivalu svijeta.
Umjesto vatrometa upalite svijeće,
i procvjetat će novo
Hrvatsko proljeće!
Krhotine
1995.
Krhotine među fijucima u gudurama kraja nepoznatog,
skupljene zrakama sunca, slijepljene suzama ljekovitim...
Čaša života neokrnjena mržnjnom, nezamućena očajem.
Krhotine skupljene i obasjane suncem nade.
Život teče dalje!
Okruge
1995.
Okruge bijele u nizu
čekaju, jer Ti si blizu.
Sanjaju daleka sela,
dok krijepi ih Hostija bijela.
U holu
1995.
O starice, vi tihe sjene
u holu ove hladne kuće,
što zurite ko izgubljene,
da l' svoje čekate svanuće?
Pognuta leđa, lomni prsti,
a misli, tko zna gdje su sada?!
I gdje je onaj korak čvrsti?
Da l' živi još u vama nada?
Hoće li, makar onog trena
kad tijelo prahu dug svoj vrati,
ta pleća vaša, izmučena,
u svome groblju počivati?!
Slika
1995.
Ravnica šuti u slici okovana,
nijemi su, zarobljeni domovi naši pusti.
Ukleti strše zidovi sa zgarišta pod Janjem.
Kao beznadne duplje očne opustjeli prozori zjape,
okovani u slici bezglasnim krikom vape!
Tabula rasa
Obrisala sam maštanja sa čela,
prah stresla lažnih nadanja sa duše,
ni pravdu tražit više nisam htjela,
vjetrove dozvah da mi suze suše.
Lagana sada iznad svijeta letim
kloneć se svakog prijekora i suda,
nikog ne tapšem niti komu prijetim,
nikog ne mrzim nit sam za kim luda.
Ja na svoj način novi život živim
što manje zborim i klonim se fraza,
predajem duh svoj onom, kom se divim.
Bez Njega ja sam tek tabula rasa!
8.10.96.
(Ovako se ponekad osjećam prema okolini, naravno, to se ne odnosi na moje najbliže, do čijeg mi je mišljenja itekako stalo!)
Mozaik
RASTANAK
Još samo tren
prije nego odletiš
želim ti pogladit krila,
kad bude hladno,
kad bude teško,
da znaš da si moja mila.
(2003.)
NIZ OLUK
Dani klize
kao kapi kiše niz oluk.
Pomozi mi da ih uhvatim
u čistu srca posudu,
da ih ne prepustim kaljuži!
(2005.)
MOZAIK
Što učiniti za svoje bližnje,
što za stvoreni svijet,
kako osmisliti ljepote male,
uživati u tvojim darovima,
moj Bože!?
I bližnji, i stvorenja, i ljepote,
i radost, i tuga
vode me k tebi,
ispuni svaki tren,
mozaik mog života!
(2005.)
Sanjala sam
U predvečerje kad bi sunce
prosipalo svjetlost ružičastu
a čempresi kao lepeze
mahali svježinom,
sjedila sam na sivom kamenu
i u duhu gledala budućnost.
Sanjala nisam kule u oblacima,
sanjala sam ljepotu i nježnost,
jednostavan život,
u nizu čempresa i zalaza sunca,
u mirisu ciklama smirenih, a toplih.
Sanjala sam toplinu ljudske ruke,
nježnost pogleda,
sreću bez buke.
U predvečerje, kad bi sunce
prosipalo svjetlost nježnih boja,
o mirnom životu
sanjala je duša moja...
Pa i sad, kad živim životom drugačijim,
i znam da više ne sanjam,
u predvečerje pogledam u zapad,
i u svjetlost se rumenu sklanjam.
(1999.)
Obljetnica
Oblaci, neba namršteno čelo,
iz oluka se kišne kapi cijede.
Jesenje boje u sivilu blijede,
u mlaki lišće otpalo, uvelo.
Na groblju iznad bijelih krizantema
čempresi tamni žalopojke šume.
Tuga se tiha uselila u me,
jer među nama već te dugo nema.
Danas je, eto, vijek prošao cio,
dvadeset i šest ispratismo ljeta,
toliko si i na tom svijetu bio.
A tad te stigla ona ruka kleta.
Nek radost vječna padne ti u dio,
i nek te grli Božja ljubav sveta!
(Danas je obljetnica smrti našeg nećaka.)
Sezona maslina
MASLINA
19. travnja 1994.
Kad umren, u maslinu ću se pritvorit,
čvornato drvo uz more.
Žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.
Kad umren, u maslinu ću se pritvorit
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.
U vike duge, ogrnuta miron,
gledat ću pučinu
i čekat trubju, šta sve će budit širon
ja, pritvorena u maslinu!
MASLINA
(1994.)
Deblo joj prstastim korjenom
čvrsto se zemlje drži,
grane joj tamne, čvornate,
podnevno sunce prži.
Iz zemlje rađajuć raspukle
nebu prinosi žrtve,
u kapele hladu sjenovitom
lumini gore za mrtve.
Ti drvo si blagoslivljeno,
goriš zelena i suha,
i s koljena na koljeno
znamen si mira i kruha.
Da Duhom dišem
Često me neka sitnica veseli
iako život sitnica nije,
svaki dan nove stupice krije,
a srce uvijek sve više želi.
U svakom danu neka se nađe
bar malo zrno žitnice Tvoje,
bez dobrog djela za bližnje svoje
nikada nek mi sunce ne zađe.
Iz usta mojih neka ne teku
riječi što ponos bližnjega blate,
duše su samo Tebi poznate,
savjesti bolne, suze što peku.
I ne brine me dok verse pišem
da nisu oni što ljupkošću plijene
uzdasi tek su što liječe mene
čineći Tvojim duhom da dišem.
(1999.)
