Iz romana u izdanju VBZ-a, Zagreb:
( s talijanskog prevela Maja Cvjetičanin)
Jednom smo svi bili goli, slabi, krhki i iznenađeni. Toga smo dana svi imali isti pogled. Pogled lišen predrasuda i radosno sjajan. Da bi čovjek prestao mrziti trebao bi promatrati ljude na taj način.
Da sam oca promatrao tako i da mi njie ostao u sjećanju kao pijanac, nestalo bi i moje mržnje. Jedino što bih osjećao bila bi blagost. Ista blagost koju sam osjetio uz njegov krevet prije nego što je umro. Isto ganuće i ista blagost koju sada osjećam za sva živa bića koja nesvjesna sebe hodaju zemljom...
(Ovaj roman me je toliko ganuo da nisam mogla da ga ne preporučim svojim
blogo-prijateljima.)
Post je objavljen 20.11.2017. u 09:48 sati.