Hrvatsko proljeće
1994.
Umjesto vatrometa upalite svijeće,
i noć će zasjat plamenom ugaslih života.
I zvijezde će sjedinit svoje iskre
na festivalu svijeta.
Umjesto vatrometa upalite svijeće,
i procvjetat će novo
Hrvatsko proljeće!
Krhotine
1995.
Krhotine među fijucima u gudurama kraja nepoznatog,
skupljene zrakama sunca, slijepljene suzama ljekovitim...
Čaša života neokrnjena mržnjnom, nezamućena očajem.
Krhotine skupljene i obasjane suncem nade.
Život teče dalje!
Okruge
1995.
Okruge bijele u nizu
čekaju, jer Ti si blizu.
Sanjaju daleka sela,
dok krijepi ih Hostija bijela.
U holu
1995.
O starice, vi tihe sjene
u holu ove hladne kuće,
što zurite ko izgubljene,
da l' svoje čekate svanuće?
Pognuta leđa, lomni prsti,
a misli, tko zna gdje su sada?!
I gdje je onaj korak čvrsti?
Da l' živi još u vama nada?
Hoće li, makar onog trena
kad tijelo prahu dug svoj vrati,
ta pleća vaša, izmučena,
u svome groblju počivati?!
Slika
1995.
Ravnica šuti u slici okovana,
nijemi su, zarobljeni domovi naši pusti.
Ukleti strše zidovi sa zgarišta pod Janjem.
Kao beznadne duplje očne opustjeli prozori zjape,
okovani u slici bezglasnim krikom vape!
Post je objavljen 17.11.2017. u 12:47 sati.