Sanjala sam
U predvečerje kad bi sunce
prosipalo svjetlost ružičastu
a čempresi kao lepeze
mahali svježinom,
sjedila sam na sivom kamenu
i u duhu gledala budućnost.
Sanjala nisam kule u oblacima,
sanjala sam ljepotu i nježnost,
jednostavan život,
u nizu čempresa i zalaza sunca,
u mirisu ciklama smirenih, a toplih.
Sanjala sam toplinu ljudske ruke,
nježnost pogleda,
sreću bez buke.
U predvečerje, kad bi sunce
prosipalo svjetlost nježnih boja,
o mirnom životu
sanjala je duša moja...
Pa i sad, kad živim životom drugačijim,
i znam da više ne sanjam,
u predvečerje pogledam u zapad,
i u svjetlost se rumenu sklanjam.
(1999.)
