Nastavljam s Matošem
GOSPA MARIJA
Ima jedna mala gospa Marija,
što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
prva se za mene Bogu molila,
kupala me suzom, Bog joj platio,
anđeo joj suzom suzu vratio,
dojila me mlijekom svoje ljubavi,
učila me ovaj jezik ubavi,
kojim ću i onda slatko tepati,
kada ću za plotom možda krepati.
Samo tebe volim, draga nacijo,
samo tebi služim, oj, Kroacijo,
što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
za te živim, samo za te, amen!
S ovom prekrasnom pjesmom želim svima
SRETAN DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!
A evo kako sam ja razmišljala kad mi je sin ostavio studentske klupe da bi se uključio u oslobodilački rat:
Od svega što me proganja da osjećam se bijedno, ti množda ćeš ubijati,
i bit će ti svejedno!?
Kako je grozan ovaj rat, kad čovjek više nije brat,
kade ljudska smrt ne boli,
i bojim se da bit ćeš prazan, na nježnost gluh, ko svako biće
što ne može da voli.
O, šteta, šteta gradova, i spomenika prošlost,
i svega što se ruši,
al još je veća nevolja praznina što se otvara
u mladenačkoj duši.
krajem 1991.
(Srećom, sve se je dobro završilo i on je uspješan programer, i nježan suprug i otac.)
