Sveta Ana
Danas slavimo svete roditelje Majke Božje, Anu i Joakima, pa svima koji nose ta i slična imena želim
SRETAN IMENDAN!
A s imenom moje sestre Ane bilo je ovako: Mi, starija dica smo volili ime ANA i mama je obećala da će se tako zvati ako bude žensko.
Kad su je u bolnici došli pitat kako će se mala zvat ona je rekla ANKA jer je smatrala da smo mi želili počastit svetu Anu, zaštitnicu rodilja, pa je i Anka jedna od inačica u nas uz more najuobičajenija. Međutim to je za nas, dicu, bilo ime starih žena a ovo ANA nam se sviđalo kao kratko ime sa silaznim naglaskom (a ne uzlaznim kako su su se također zvale stare žene i to Ane), zvučalo je nekako gradski i moderno. Želja nam se ispunila kad je sestra krštena i svi je zovemo ANA a u dokumentima je ANKA.
Moja starija kći se zove Ankica.
Imamo još dvi Ane u široj obitelji a Joakima nijednoga.
Sveti Jakov stariji
Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom Evanđelju piše: "Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim" (Mt 4,21-22). Oni su među prvim učenicima, koji su slijedili Isusa. Prema Evanđelju po Marku (Mk 3,17), zvali su ih "Boanerges" ("Sinovi Groma").
Sveti Jakov pripada onome najužem krugu oko Isusa! Bio je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. Sveti Jakov je bio naglog karaktera o tome nam svjedoči zgoda iz Isusova života, koju nam opisuje evanđelist Luka, kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. "Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?" Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo" (Lk 9,54-56). Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. "U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova" (Dj 12,1-2).
Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: "Mir s tobom!" Poslije toga je obojici odrubljena glava.
S ovim izvatkom iz Wikipedije želim svim nositeljima i nositeljicama imana ovog sveca, a posebno svom sinu
SRETAN IMENDAN!
Mirišu ruže
Na stolu, u vazi, dok mirišu ruže,
a kroz prozor trepti ozareno lišće,
ko kondori misli daljinama kruže,
kao peka kruh mi tuga srce stišće.
Nije tuga prava, to je više sjeta,
prematanje vječnih, nedostižnih sanja.
Gledam zraku sunca na izmaku ljeta,
što iz vala zlatnog u suton izranja.
Na stolu, u vazi, dok ruža miriše,
neću sanjat snove nemoguće, lude,
otvorit ću dušu, slušat kako diše
život, taj trenutak da mi sretan bude!
(jesen 1996.)
Trenutak spoznaje
Bio si me uznio u nadpakao bezizlaza,
bio si me uznio, al nisi me ispustio.
Na Tvome dlanu zaštićena,
oči u oči s neminovnim,
bijah tada smirena.
Onda si me vratio na ove staze
za koje sam još čvrsto vezana,
i kojima sad gazim s pouzdanjem,
jer znam da me nad bezdanom
čeka tvoja Ruka zaštitna
iz koje se bez straha mogu
suočiti s neminovnim.
(1997.)
Nesanica
Lancuni bili ko bila idra
nose me kroz noć besanu,
umorne oči na san se ne sklapaju
bockavi jadi me stisli...
Lancuni bili ko bila idra
i zastave mira u tami,
a ja mir uzalud tražim
od napetih misli,
uzalud pokušavam uplovit
u zaborava san.
U zoru usnuh.
Lancuni bili ko bila idra
nose me u dan.
(1997.)
Bitne stvari
Kad vidim kako dani brzo teku
i izbrojena minuta je svaka,
ja znam da vrijeme koristiti treba,
al bitka za to nikad nije laka.
Već previše je dana zalud prošlo
i prečesto sam "prodavala zjala"
razmišljajuć o ulogama važnim,
a uloga nijedna nije mala.
Pa makar i sad samo sebi pišem,
a za druge tek radim stvari sitne,
polako shvaćam da je ljubav mjera,
i kad me vodi sve su stvari bitne!
(1997.)
PJESMA O DORI
Htjela sam napisati pjesmu o Dori, ali je otišla k tebi...
Otvorila si kutiju i iz nje su izletjele
Perle
Sličice svetaca
I točno jedan ključ
A ponajviše riječi.
Tvoje riječi.
"I ja bih imala uspomene", zavapila sam
A ti si mi rekla da sam još mala.
Htjela sam ih, djetinjstvu unatoč.
Danas kupe prašinu
Po stanovima
Po umovima
I katkad razvesele
Kad otpuhnem s njih svu tu silinu zaborava.
"Kako ti znaš sve te riječi pjesama, mama?" pitat će ona
A ja ću na to "Stara sam, dušo"
I mislit ću na tvoju kutiju
Iz onih dana
Kad me još ni u liku želje nije lupala u rebra.
A možda bude takva da me nikad ništa neće pitati
Barem ne o uspomenama
I svemu od čega ću ja disati
Jer puno ih je.
Hvala ti na tome, mama.
(U iščekivanju moje unuke, njena majka, danas)
ISKON
Umiri more, nek njegove sjene
ne otimlju darovanu mene!
Neću da me u bezdan odnese
podivljala pjena.
Nek se duša u Iskon uznese
suncem umivenaI
(1993.)
