PJESMA O DORI
Htjela sam napisati pjesmu o Dori, ali je otišla k tebi...
Otvorila si kutiju i iz nje su izletjele
Perle
Sličice svetaca
I točno jedan ključ
A ponajviše riječi.
Tvoje riječi.
"I ja bih imala uspomene", zavapila sam
A ti si mi rekla da sam još mala.
Htjela sam ih, djetinjstvu unatoč.
Danas kupe prašinu
Po stanovima
Po umovima
I katkad razvesele
Kad otpuhnem s njih svu tu silinu zaborava.
"Kako ti znaš sve te riječi pjesama, mama?" pitat će ona
A ja ću na to "Stara sam, dušo"
I mislit ću na tvoju kutiju
Iz onih dana
Kad me još ni u liku želje nije lupala u rebra.
A možda bude takva da me nikad ništa neće pitati
Barem ne o uspomenama
I svemu od čega ću ja disati
Jer puno ih je.
Hvala ti na tome, mama.
(U iščekivanju moje unuke, njena majka, danas)
