SRETNA NOVA!
VRIJEME
Tren koji je prošao sada
više se vratiti neće,
ni rijeka, što tiho teče,
u bojama prekrasnog sklada,
ni cvijet što raste
rasti neće baš kao sada,
oh, nikada!
I zato sve što možeš
uradi još ovog časa,
jer vrijeme brzo leti,
uhvatit nećeš mu kasa!
Života nosi meti
sve što na putu sreta,
od mrava i sitnog cvijeta
do ljudskih masa.
(1960.)
SVIMA ŽELIM SRETNU NOVU GODINU!
Sv. Ivan evanđelist
(1) U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
(2) Ona bijaše u početku u Boga.
(3) Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
(4) u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
(5) i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
(6) Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
(7) On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
(8) Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.
(9) Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
(10) bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
(11) K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
(12) A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
(13) koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.
(14) I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao
Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.
(15) Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše
prije mene!"
(16) Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
(17) Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
(18) Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
S ovim Proslovom svim Ivanima i Ivanama koji sutra slave želim
SRETAN IMENDAN!
Prognanički Božić
Ne idi!
Na srmenom karu od snova
u djetinjstvo uš'o si moje
dok snježna bijaše duša.
Ostani ispod mog krova,
sve ti povjeravam svoje,
dok zlo nas vrijeme kuša!
Ne idi iz ovog stana,
strah me, jer noć je gluha,
i zle se moći roje,
i budi s neba mana
svima što željni su kruha
a mraka i smrti se boje!
Takni ledena srca,
kamene mekšaj ćudi,
ukloni zatora sjene!
Dok pravda zgažena grca,
utjeha blaga budi
za slomljene majke i žene!
Maleno, Božansko dijete,
ne daj da majčina duša
dionik bude strahota,
dok Herodi pustoše, prijete,
ne daj da zloduh ih kuša,
budi im luč života!
SRETAN BOŽIĆ
"Blizu je već Gospodin! Dođite, poklonimo se!"
Evo, približilo se vrijeme proslave dolaska Gospodinova u tijelu, vrijeme kad je Sin postao jednak s nama u svemu, osim u grijehu. Postao je jedan od nas koji smo ponekad bolesni, usamljeni, žalosni, obespravljeni, jer je sve to i on bio pa mu se obraćamo kao bratu i prijatelju.
U njemu nalazimo sudionika i u radostima, u gozbama, kad se susrećemo s prijateljima i rodbinom, jer i on je bio na svadbi u Kani, prihvaćao gostoprimstvo Marte, Marije, Lazara i drugih.
Božić je dan susreta, darivanja, pjesme i molitve.
Zato, dok se radujemo, ne dopustimo da nam bljesak raskoši koja vlada javnim prostorom zakloni pogled na one koji imaju manje od nas, ne dajmo da buka slavlja onemogući da čujemo vapaje usamljenih i bolesnih, darujmo djelić svojih dobara, lijepu riječ i pruženu ruku potrebitima koji se nađu na našoj stazi!
U to ime svima koji slave sutrašnji dan, želim
SRETAN BOŽIĆ!
Sjećanje na tihe i skromne Božiće
Otac je obilijo kužinu, feštun je kafenkast a filet boje višnje. Mater je ofregala tavane na gornjen podu, dobro oprala bile štracarice, stavila one boje lancune i intimele ( s mirlićon) i na veliku posteju bilu kuvertu s resama. U kredenciji se svitlu čikare i bićerini šta su priostali nakon rušenja u ratu, a nategnute su i pripadajuće bile koltrinice od žoržeta.
Nas četvoro smo spremni za prvu božićnu misu na Badnju večer, koja je za mene, ubrzo petogodišnjakinju, prava čarolija. Otac nas je odveo iza velikoga oltara pa konačno vidin da ne pivaju anđeli nego odrasli pivači i pivačice, među kojima mi najčudesnije zvuče solo dionice naše suside gospođe Leke i njezine rodice Mirene. Očarana san i svitlucanjen borova kao i lipoton maloga Isusa. Danas se ijo bakalar (20 deka na dva kila kumpira), ali meni su isto draže fritule.
Kad se vratimo kući čeka me još veće čudo u vidu bora sa uglavnom crvenin i bilin buralama te u staniol umotanin šišaricama i bombonima. Tude su i male svićice na latenin držačima, a ispod je betlemić na sklapanje, od kartuna, te za nas dicu kolači, tj, slatko pecivo u obliku kola (koje je mater sama pekla, ali to nisan znala). Mater je pričala da je ona otišla iza kuće po drva i kad se vratila našla je uređen bor, naravno, tako brzo ga je moga okitit samo mali Isus....Uvečer smo još malo pivali božićne pisme uz očevu usnu harmoniku, a unda san zadovojno zaspala iščekujuć Božić. Ujutro ćemo jopet ić u crkvu, pivat će se U se vrime, pogledat će se betlemi u svin trima crkvama, s puno poznatih ćemo izminit čestitke. Kad bude ručak, uz juvu s frigadinima, pečenu kokoš i mramorni kolač, (u kasnijin godinama bi bilo i rafijola, orahnjače, bresaka) molitvom ćemo zafalit Bogu, a na boru će svitlit sve svićice.
Sveta Lucija
Danas je sv. Lucija, mučenica iz Sirakuze. Njezino ime potječe od riječi lux, svjetlost, pa je radi toga, a i radi legende o njenom mučeništvu, ljudi zazivlju kod bolesti očiju.
SRETAN IMENDAN SVIMA KOJI NOSE IME OVE SVETICE!
Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica - slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.
Njen dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na njen dan također se sije pšenica, simbol života kod kršćana. Kripta splitske katedrale posvećena je ovoj svetici.
(Podaci iz Wikipedije)
Kralj Gospodin, evo, dolazi!
HIMAN IZ VEČERNJE NA BOŽIĆ
O Isuse, o Spase naš,
kog prije svake svjetlosti
Božanstvom sebi jednaka
Nebeski Otac porodi.
Ti sjajno svjetlo Očevo
Ti nado roda ljudskoga,
Čuj molbe što se uzdižu
Iz grudi tvojim slugama!
O, Stvorče svijet, sjeti se
Da rađajuć se nekada
Ti naše tijelo obuče
U tijelu čiste Djevice.
Svjedoči to nam ovaj dan,
Što sviće svake godine,
Od Oca da si došao,
otkupitelj nam jedini.
Sve zvijezde, zemlja, mora sva
I svaki stvor ga pozdravlja
U novoj pjesmi kao dan,
Kad počne novo spasenje.
A i mi, koje umio
Val blažen krvi presvete,
O danu tvojeg rođenja
Svim srcem hvalu pjevamo
Sva slava tebi, Isuse,
Kog rodi Djeva Marija
I Ocu s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
Ovo je podsjećanje na dane kad sam kao mlada pjevala u sv. Marka u Makarskoj, a taj napjev nisam čula već 50 godina.
VELIČA
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen..
Sutra slavimo Mariju bez grijeha začetu. Ona je dijete sv.Ane i Joakima, pa po tome žena, ljudsko biće kao i svi mi, ali je od samog začeća izuzeta od grešnog nasljedstva, istočnoga grijeha.
Današnji blagdan sam obilježila hvalospjevom koji navodi evanđeoski ulomak o Djevičinu pohodu Elizabeti, majci Ivana Krstitelja.
