Sjećanje na tihe i skromne Božiće

Otac je obilijo kužinu, feštun je kafenkast a filet boje višnje. Mater je ofregala tavane na gornjen podu, dobro oprala bile štracarice, stavila one boje lancune i intimele ( s mirlićon) i na veliku posteju bilu kuvertu s resama. U kredenciji se svitlu čikare i bićerini šta su priostali nakon rušenja u ratu, a nategnute su i pripadajuće bile koltrinice od žoržeta.
Nas četvoro smo spremni za prvu božićnu misu na Badnju večer, koja je za mene, ubrzo petogodišnjakinju, prava čarolija. Otac nas je odveo iza velikoga oltara pa konačno vidin da ne pivaju anđeli nego odrasli pivači i pivačice, među kojima mi najčudesnije zvuče solo dionice naše suside gospođe Leke i njezine rodice Mirene. Očarana san i svitlucanjen borova kao i lipoton maloga Isusa. Danas se ijo bakalar (20 deka na dva kila kumpira), ali meni su isto draže fritule.
Kad se vratimo kući čeka me još veće čudo u vidu bora sa uglavnom crvenin i bilin buralama te u staniol umotanin šišaricama i bombonima. Tude su i male svićice na latenin držačima, a ispod je betlemić na sklapanje, od kartuna, te za nas dicu kolači, tj, slatko pecivo u obliku kola (koje je mater sama pekla, ali to nisan znala). Mater je pričala da je ona otišla iza kuće po drva i kad se vratila našla je uređen bor, naravno, tako brzo ga je moga okitit samo mali Isus....Uvečer smo još malo pivali božićne pisme uz očevu usnu harmoniku, a unda san zadovojno zaspala iščekujuć Božić. Ujutro ćemo jopet ić u crkvu, pivat će se U se vrime, pogledat će se betlemi u svin trima crkvama, s puno poznatih ćemo izminit čestitke. Kad bude ručak, uz juvu s frigadinima, pečenu kokoš i mramorni kolač, (u kasnijin godinama bi bilo i rafijola, orahnjače, bresaka) molitvom ćemo zafalit Bogu, a na boru će svitlit sve svićice.

18.12.2016. u 08:09 | 8 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić