NESPORAZUM
NESPORAZUM
Raskošne su boje jeseni kraj puta,
raskošne su kapi na cvijeću, od kiše,
i dok noć se bliži nade sve su tiše
da ćeš se odmorit kraj mojega skuta.
Ostala sam sama, tebe nema više,
za tobom mi želja po bespuću luta,
kad se večer spusti samoća je kruta,
samo vjetar tiho u zavjesi diše.
Htjela bih ti reći, nisam više ljuta.
Odgovor ne slutim, vjetar grane njiše.
Usamljeno srce, čežnja sumanuta...
Raskošne su boje, sunce kapi briše.
Tvoj povratak čekam mirom ogrnuta,
ozarena lica suncem poslije kiše.
5. listopada 1996.
VJERUJMO U LJUBAV
Vjerujmo u ljubav
1996.
Uklonimo brane, nek poteku duše
u korito srca!
Maknimo sa puta nesuvisle misli,
što rađaju sumnju!
Dani brzo teku, krhka su saznanja.
Vjerujmo u ljubav!
VELIKA GOSPA
Jutros sam bila na prvoj misi, u 4 sata, u Gospinoj crkvi u Sinju. Krenule smo autom moje dvije zaove i ja već u 2 sata noću.
Putem smo nailazile na rijeke hodočasnika svih dobi, u gradiću je bilo sve živo kao u košnici, crkva puna, dugi redovi za ispovijed, a mi smo svoje pobožnosti obavile do 5 sati i stigle kući prije sunca.
Netko me je pitao zašto toliko maltretiranje, a ja to tako ne osjećam, dapače duhovno zadovoljstvo je sve nadoknadilo, a nekada i zbog profanih razloga uskraćujemo sebi san, trošimo vrijeme, novac i živce da bismo izbrisali poneku boru, bili bar trenutak zapaženi na ekranu ili špici...
Prema tome, ovako ili onako svi snosimo žrtve samo je pitanje smisla!
A ja smisao nalazim u Gospodinu, ne zanemarujući ali i ne precjenjujući ovozemaljske darove koje nam prema potrebi, uz naše zalaganje daje.
Kao čestitku za ovaj dan donosim Marijin hvalospjev prigodom pohoda rodici Elizabeti. Toj starijoj trudnici bila je potrebna praktična, ovozemaljska pomoć, ali je svakako bitna duhovna dimenzija i prepoznavanje Božjeg djelovanja u ovom susretu.
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
Sreća
Sreća
1992.
Tražila sam uho zorno, tražila sam riječi blage,
tražila sam sućut srca, tražila sam izvor snage.
Tražila sam, našla nisam, samo prezir, pogled ledan!
Preveć dugo čekala sam, a život je samo jedan.
Još od danas daj mi, Bože, da sam sućut, izvor snage,
da sam uho koje sluša, topla riječ za ljude drage
blagi odsjaj tvoga bljeska u svitanju vječnog dana,
u tišini i predanju sreća tvoja darovana!
(Blaženije je davati, nego primati!)
Preobraženje
Preobraženje
1999.
Tek malo odškrinuh vrata da vidim sviće li to,
i svjetlo mi obuze lice.
U oblaku sjajnom s Tobom dobro mi je biti ovdje,
ne tražim da načinimo sjenice.
Samo me spusti blago, kad prođe zanosa tren,
da krhka ne slomi se nada:
Uz mene budi i tada!
Uz današnji blagdan
RUŽA
(mom domu u Siveriću)
1995.
Gle, kuća naša s ispražnjenim očima,
vrata ko usta u nijemom kriku zjape,
godine duge za smilovanjem vape
u pustm i ko tuga crnim noćima.
Sve obgrlio ljuti korov, besplodni,
i suhe voćke poput kosti skeleta.
Gle, plamen-ruža*, nevin osmijeh djeteta,
ozario me njezin miris ugodni!
Tad obiđosmo druga pusta ognjišta
I crkvu što je zvijeri ljuto raniše.
Čuvari, ptice u njoj gnijezda saviše!
Sad ruža moja miriše sred grobišta!
Oluja
1995.
Jek oluje,
siva stina,
krv, suze, more,
tvrđa iznad Knina,
u sjaju sunca
zadrćala* srca!
Sakrile se guje!
Proljeće na pomolu
1996.
Srebrna kupola nad Petrovim poljem,
ogoljele grane miruju, sparušena trava ne diše,
promrzla zemlja spava.
Tišina!
Odjednom, zvižduk vlaka!
Probuđeni pogledi kroz zamagljena stakla
motre krovove izrasle iz zgarišta!
Stjegovi lepršaju na povjetarcu.
Iz mahovine vire plave ljubičice.
Prolaze vlakovi i dani..
Dolazi proljeće!
Obnova
1996.
Sivo je nebo, vjetrovit dan,
pod lednom korom zimski san,
jedini cvijet sred pustog krša:
na krovu zastava leprša!
Veteranu
1996.
Ti, koji si koračao podruku sa smrću,
priđi, ne boj se gromova,
to kuca moje srce za tebe!
Svima koji danas slave želim SRETAN DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!
Glavni blagdan na Visovcu
U subotu, 30. srpnja naš zbor NEUMA iz Drniša odazvao se pozivu franjevaca s Visovca i svojim pjevanjem uzveličao trodnevne "vespere" tj. večernje službe pred današnji blagdan Gospe od anđela. Iza toga smo proveli ugodno vrijeme u druženju i blagovanju.Tako sam, bar "izdaleka", sudjelovala u proslavi glavnog visovačkog blagdana.
Budući da sam spriječena, danas ne mogu pohodit dražesni i duhovnim sadržajima bogati otočić, objavljujem članak o ovoj svetkovini.
Oni koji su opisivali život sv. Franje kažu da se na putu svog obraćenja tijekom dvije godine Franjo mučio s velikom grižnjom savjesti. Spoznaja grijeha iz mladosti toliko ga je opterećivala da se nije mogao prepustiti Božjem milosrđu ni zaboraviti na to. Tada, nakon što se povukao u osamu, za vrijeme molitve u toj maloj crkvi podno Asiza doživio je nesvakidašnje iskustvo, životopisci kažu, mistični dar po kojemu je shvatio da mu Bog sve njegove grijehe oprašta jer je Božja ljubav neizmjeran i čisti dar. Franjo je tada stekao snagu za novi početak u svom životu i nove odnose s bližnjima oko sebe.
Neki vjeruju da je samo pobožna legenda, a neki da nije, događaj koji se ubrzo nakon toga dogodio u toj crkvici. Sveti je Franjo zatražio od Isusa koji mu se objavio da i svim ljudima koji pohode tu crkvu bude oprošteno na isti način na koji je bilo i njemu samome oprošteno. Isus mu je tada, kako priča kazuje, rekao: "Ako ti Papa to dopusti, neka ti bude!" Svetac se tada žurno uputio Papi i zatražio od njega ono za što su dotada u Crkvi važili iznimno teški uvjeti, potpuni oprost. Oko potpunog oprosta u to su se vrijeme u Crkvi vodili veliki teološki prijepori, a važio je samo u nekim strogim slučajevima, recimo za hodočasnike u Svetu Zemlju. Franjo je od pape Honorija III. ishodio nešto zaista nesvakidašnje: potpuni oprost za svakog koji pohodi ovu, njemu iznimno dragu, malu crkvu podno Asiza. Hodočasnicima je Franjo znao govoriti: "Želim vas sve povesti u raj!"
Iskustvo potpunog oprosta poruka je i nama danas da nikada nije kasno za novi početak, poruka je to da smo i mi dužni oprostiti jedni drugima, jer nas neopraštanje često koči i nepotrebno pritišće naše odnose s drugima. Ova svetkovina nas još i potiče da se u svom životu ugledamo na Marijinu poniznost i spremnost na služenje, a i da se sjetimo svojih anđela čuvara i da im zahvalimo za svaki put kada su bili s nama, a mi to možda i nismo znali.
U ovom kraju svi koji nose ime Anđelko ili Anđelka danas slave imendan, pa im želim SRETNO!
