Glavni blagdan na Visovcu
U subotu, 30. srpnja naš zbor NEUMA iz Drniša odazvao se pozivu franjevaca s Visovca i svojim pjevanjem uzveličao trodnevne "vespere" tj. večernje službe pred današnji blagdan Gospe od anđela. Iza toga smo proveli ugodno vrijeme u druženju i blagovanju.Tako sam, bar "izdaleka", sudjelovala u proslavi glavnog visovačkog blagdana.
Budući da sam spriječena, danas ne mogu pohodit dražesni i duhovnim sadržajima bogati otočić, objavljujem članak o ovoj svetkovini.
Oni koji su opisivali život sv. Franje kažu da se na putu svog obraćenja tijekom dvije godine Franjo mučio s velikom grižnjom savjesti. Spoznaja grijeha iz mladosti toliko ga je opterećivala da se nije mogao prepustiti Božjem milosrđu ni zaboraviti na to. Tada, nakon što se povukao u osamu, za vrijeme molitve u toj maloj crkvi podno Asiza doživio je nesvakidašnje iskustvo, životopisci kažu, mistični dar po kojemu je shvatio da mu Bog sve njegove grijehe oprašta jer je Božja ljubav neizmjeran i čisti dar. Franjo je tada stekao snagu za novi početak u svom životu i nove odnose s bližnjima oko sebe.
Neki vjeruju da je samo pobožna legenda, a neki da nije, događaj koji se ubrzo nakon toga dogodio u toj crkvici. Sveti je Franjo zatražio od Isusa koji mu se objavio da i svim ljudima koji pohode tu crkvu bude oprošteno na isti način na koji je bilo i njemu samome oprošteno. Isus mu je tada, kako priča kazuje, rekao: "Ako ti Papa to dopusti, neka ti bude!" Svetac se tada žurno uputio Papi i zatražio od njega ono za što su dotada u Crkvi važili iznimno teški uvjeti, potpuni oprost. Oko potpunog oprosta u to su se vrijeme u Crkvi vodili veliki teološki prijepori, a važio je samo u nekim strogim slučajevima, recimo za hodočasnike u Svetu Zemlju. Franjo je od pape Honorija III. ishodio nešto zaista nesvakidašnje: potpuni oprost za svakog koji pohodi ovu, njemu iznimno dragu, malu crkvu podno Asiza. Hodočasnicima je Franjo znao govoriti: "Želim vas sve povesti u raj!"
Iskustvo potpunog oprosta poruka je i nama danas da nikada nije kasno za novi početak, poruka je to da smo i mi dužni oprostiti jedni drugima, jer nas neopraštanje često koči i nepotrebno pritišće naše odnose s drugima. Ova svetkovina nas još i potiče da se u svom životu ugledamo na Marijinu poniznost i spremnost na služenje, a i da se sjetimo svojih anđela čuvara i da im zahvalimo za svaki put kada su bili s nama, a mi to možda i nismo znali.
U ovom kraju svi koji nose ime Anđelko ili Anđelka danas slave imendan, pa im želim SRETNO!
