NESPORAZUM
NESPORAZUM
Raskošne su boje jeseni kraj puta,
raskošne su kapi na cvijeću, od kiše,
i dok noć se bliži nade sve su tiše
da ćeš se odmorit kraj mojega skuta.
Ostala sam sama, tebe nema više,
za tobom mi želja po bespuću luta,
kad se večer spusti samoća je kruta,
samo vjetar tiho u zavjesi diše.
Htjela bih ti reći, nisam više ljuta.
Odgovor ne slutim, vjetar grane njiše.
Usamljeno srce, čežnja sumanuta...
Raskošne su boje, sunce kapi briše.
Tvoj povratak čekam mirom ogrnuta,
ozarena lica suncem poslije kiše.
5. listopada 1996.
