Sretan sutrašnji dan
Sutra je 1.SVIBNJA, praznik radnika, od polovine 20. st. i spomen SVETOGA JOSIPA RADNIKA,
pa želim svima koji vole i pošuju rad i radnika da ga provedu u dobrom društvu uz spizu i pjesmu, a vjernici i u slavljenju svetog tesara iz Nazareta!
Onima koji radnike ne poštuju i uskraćuju im zarađenu plaću želim da se zamisle nad sobom i nad svojim grijesima koji "u nebo vapiju"!
Ujedno želim onima, koji slave Uskrs po julijanskom kalendaru
SRETAN USKRS uz prigodnu pjesmu iz zapadne liturgije:
Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi.
Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?
"Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu uskrsloga,
Anđele i platno bijelo u kom' bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje;
Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje."
Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan!
Amen, aleluja!
Opraštanje
Ko ptica slobodna se ćutim
kad u srcu mi gnjev ne plamti,
kad ljubav vječnu svugdje slutim,
a zlo tek kao školu pamtim!
Jer, čemu osvetnička kletva,
kad oproštenje za se tražim?!
Zlog sjemena je gorka žetva,
dobročinstvom ja dušu snažim.
A tko bez grijeha je i mane
nek zasjedne na suca tron!
Radije bližnjem vidam rane,
sud konačan će donijet On!
Primorski sutoni
NADA NA UMORU
Suton na pladnju krvavom
posljednju krišku sunca
nudi pohlepnom moru.
Šuma korotu navlači
od čempresa baršunastih.
Nada na umoru
pod plaštem spava zvjezdanim.
Sa snom se boreć olovnim
još jednu dočeka zoru!
( proljeće 1995.)
LUMIN
Sama koračam sprudom
od vlažnog, slankastog mulja.
Noć se ko siva sablast
za mnom u stopu šulja.
Svjetlost se s neba toči,
uvala ko čaša ulja,
u njoj se lumin od barke ljulja.
(jesen 1995.)
PREDVEČERJE U ŠUMI
U predvečerje, dok prolazim tišinom,
ko brod pučinom sumrakom i ja brodim
i napajam se mirisnom smrekovinom
i šumom bora pod nebom tamno- modrim.
Pa, opijena mirisnog bilja kadom,
samoćom lutam ljepotu odnoseć kradom.
(jesen, 1995.)
Suton
U drhtavom žaru zapadnog neba
kroz maglu plove krovovi vrani,
ko da su rukom sutona plahog
na rujnom platnu naslikani.
Dolinom blagi lahor se šulja
milujuć grane čempresa vita
što kao stražar kraj zida starog
stoji, dok sunce smiraju hita.
Na tamno lišće rosa je sjela,
čuju se zvuci sa tornja siva,
sklapaju glave cvjetovi sneni,
priroda mirna kroz suton pliva!
(Sastavljena polovicom prošlog stoljeća,negdje sam je "iskopala" u primozgu!)
NADA
U životu se često susrećemo s neočekivanim pojavama, sumnjama, razočaranjima!
Ali to sve možemo shvatit kao putovanje tunelom, na kraju kojega ipak naziremo svjetlo, pa makar se radilo i o najnježnijem tračku, čovjeka veseli!
S takvim osjećajem ponavljam jednu staru pjesmu:
NESPORAZUM
Raskošne su boje jeseni kraj puta,
raskošne su kapi na cvijeću.od kiše,
i dok noć se bliži nade sve su tiše
da ćeš se odmorit kraj mojega skuta.
Ostala sam sama, tebe nema više,
za tobom mi želja po bespuću luta,
kad se večer spusti samoća je kruta,
samo vjetar tiho u zavjesi diše.
Htjela bih ti reći, nisam više ljuta.
Odgovor ne slutim, vjetar grane njiše.
Usamljeno srce, čežnja sumanuta...
Raskošne su boje, sunce kapi briše.
Tvoj povratak čekam mirom ogrnuta,
ozarena lica suncem poslije kiše.
(devedesetih prošlog stoljeća)
Sv. Leopold Bogdan Mandić
Budući da danas stiže u Zagreb tijelo našeg sveca, rodom iz Herceg Novog a podrijetlom iz Poljica kod Omiša, ističem pjesmu koja je već objavljena na ovom blogu:
SVETI LEOPOLD
Malena rasta, velika duha,
nositelj franjevačkog ruha,
s domom se rasta, da u tuđini
nevoljne tješi u tišini.
Suza u oku, razdori bole
onih što Raspetoga mole.
Misli na Boku sa puno žara,
za ekumenu on izgara.
I dok mu tijelo tuđina krije
duh mu nad Zaljevom svetaca bdije!
(12. svibnja 2013.)
Boku u vjerničkim krugovima zovemo Zaljevom hrvatskih svetaca, jer su tamo živjele odabrane osobe: Blažena Ozana Kotorska, Blaženi Gracija iz Mua i sv. Leopold.
Razmišljajući o Svecu sjetim se da ni otac Pio, također franjevac, iz Italije, nije bio visok, a i sluga Božji, fra Ante Antić, čije ostatke čuva franjevačka crkva u Zagrebu u Vrbanićevoj, bio je, kako se u nas reče, "basetan".
Rašireno je mišljenje da su ljudi malog rasta prgavi, jer "nedostatak" nastoje nadoknaditi uočljivošću i često nasilnim ponašanjem (Napoleon, Mussolini).
Međutim ova tri fratra su u svojoj pojavnosti bila, ljudski govoreći, "manji od makova zrna", ali su, skriveni u polutami i tišini ispovjedaonice osvajali duše za Ljubav i tako postali uzori duhovne veličine.
U Međugorju
Sa svih se strana svijeta
mnoštvo vjernika slijeva,
da tebi, Majko sveta,
pjesmu zahvalnu pjeva.
Ko uzbibano more
oko tvog prolaze lika,
iskre u očima gore,
ljubavi vječne slika!
Gle, oni iz Japana,
Amerike i Kine,
lica sa raznih strana
poznata, bliska se čine.
I nigdje nema buke,
smirenost srce dira,
uz osmijeh pružene ruke
poruku prenose mira.
(22.5.2013.)
Prijateljstvo
Davno je bilo kad se naša petoročlana obitelj doselila u Drniš.
Zaposlila sam se u državnoj ustanovi kao knjigovođa. Upoznala sam novo društvo kolega i kolegica, ali nekako sam se najviše zbližila sa ženom koja se također doselila, iz sjevernih krajeva. Vezale su nas, pored posla, obiteljske teme i problemi zajednički udanim ženama i sklonost književnosti, pa smo rado u slobodnim trenucima o tome raspredale. Naravno, nije zanemariva činjenica da su domicilni članovi našeg kolektiva bili vezani zajedničkim običajima i baštinom rodnoga kraja.
Nakon dvije godine s obitelju sam se preselila u novu kuću u Siveriću.
Druženja izvan radne sredine nisu bila ostvariva, jer su mala djeca tražila cjelovit angažman, a i obje smo u međuvremenu ponovo postale majke.
Pred rat smo se zaposlile u različitim ustanovama.
Jutro neposredno prije izbjeglištva išle smo na krempite i šampite uz napomenu da nam je to možda zadnji put.
Srela sam je ponovo u koloni dok smo prelazili korito isušene Čikole.
Na kraju sam s obitelju dospjela u Solaris, a ona se javila iz Rijeke, ali se, radi nastavka rada u ustanovi, vratila u šibensku županiju, odnosno u Solaris gdje smo nastavile druženje uz međusobno pomaganje kad je trebalo. Ona je bila u bungalovu s kuhinjom kojom sam se i ja koji put poslužila.
Po povratku u Drniš i Siverić nastavile smo povremene susrete, a budući da sam ja umirovljena pa imam više vremena, zadužena sam da je obavještavam o kulturnim događajima i putovanjima (hodočašćima) koja se organiziraju u Drnišu i Siveriću.
Usputna napomena: Naše Pučko otvoreno učilište i Gradska knjižnica Drniš su vrlo aktivni, pa ugošćuju poznate glumce i književnike (npr. Miru Gavrana, Julijanu Matanović, Ivana Aralicu, Milanu Vuković-Runjić, Kseniju Pajić, Zijaha Sokolovića...), tako da moja kći, koja živi u Zagrebu, kaže kako se nama ovdje nudi besplatno ono što se u Zagrebu plaća.
(Na Pasionskim večerima imali priliku čuti Lado, Brodosplit, Zagrebačke soliste, Faroske kantadure...)
Ukratko, imamo svoje male radosti, pa smo tako u subotu išle u Široki Brijeg i Međugorje. Spojeno je duhovno i materijalno, povijest i umjetnost, a sve u dobrom društvu, molitvi, pjesmi i šali. (@Malo ti, usput smo se divili okolici Vrgorca! :-))
Prijateljica je dosta mlađa od mene, pa mi je pomagala u Međugorju pri "planinarenju" na Brdo ukazanja.
Jedino mi je falilo što nije s nama išla moja sestra s mužem, jer bi bilo još zanimljivije, a taj moj zet uvijek pronađe nešto "pride" za razgledanje, dok drugi možda "zjakaju" okolo ili čekaju neki program.
Eto, tako moja prijeteljica Dubravka i ja živimo svoje dane u ovom malom gradiću i povremeno prebiremo po prošlosti, analiziramo sadašnjost, a ponešto sanjamo i o budućnosti.
