NADA NA UMORU
Suton na pladnju krvavom
posljednju krišku sunca
nudi pohlepnom moru.
Šuma korotu navlači
od čempresa baršunastih.
Nada na umoru
pod plaštem spava zvjezdanim.
Sa snom se boreć olovnim
još jednu dočeka zoru!
( proljeće 1995.)
LUMIN
Sama koračam sprudom
od vlažnog, slankastog mulja.
Noć se ko siva sablast
za mnom u stopu šulja.
Svjetlost se s neba toči,
uvala ko čaša ulja,
u njoj se lumin od barke ljulja.
(jesen 1995.)
PREDVEČERJE U ŠUMI
U predvečerje, dok prolazim tišinom,
ko brod pučinom sumrakom i ja brodim
i napajam se mirisnom smrekovinom
i šumom bora pod nebom tamno- modrim.
Pa, opijena mirisnog bilja kadom,
samoćom lutam ljepotu odnoseć kradom.
(jesen, 1995.)
Post je objavljen 27.04.2016. u 20:00 sati.