U drhtavom žaru zapadnog neba
kroz maglu plove krovovi vrani,
ko da su rukom sutona plahog
na rujnom platnu naslikani.
Dolinom blagi lahor se šulja
milujuć grane čempresa vita
što kao stražar kraj zida starog
stoji, dok sunce smiraju hita.
Na tamno lišće rosa je sjela,
čuju se zvuci sa tornja siva,
sklapaju glave cvjetovi sneni,
priroda mirna kroz suton pliva!
(Sastavljena polovicom prošlog stoljeća,negdje sam je "iskopala" u primozgu!)
Post je objavljen 21.04.2016. u 14:09 sati.