Sv. Leopold Bogdan Mandić
Budući da danas stiže u Zagreb tijelo našeg sveca, rodom iz Herceg Novog a podrijetlom iz Poljica kod Omiša, ističem pjesmu koja je već objavljena na ovom blogu:
SVETI LEOPOLD
Malena rasta, velika duha,
nositelj franjevačkog ruha,
s domom se rasta, da u tuđini
nevoljne tješi u tišini.
Suza u oku, razdori bole
onih što Raspetoga mole.
Misli na Boku sa puno žara,
za ekumenu on izgara.
I dok mu tijelo tuđina krije
duh mu nad Zaljevom svetaca bdije!
(12. svibnja 2013.)
Boku u vjerničkim krugovima zovemo Zaljevom hrvatskih svetaca, jer su tamo živjele odabrane osobe: Blažena Ozana Kotorska, Blaženi Gracija iz Mua i sv. Leopold.
Razmišljajući o Svecu sjetim se da ni otac Pio, također franjevac, iz Italije, nije bio visok, a i sluga Božji, fra Ante Antić, čije ostatke čuva franjevačka crkva u Zagrebu u Vrbanićevoj, bio je, kako se u nas reče, "basetan".
Rašireno je mišljenje da su ljudi malog rasta prgavi, jer "nedostatak" nastoje nadoknaditi uočljivošću i često nasilnim ponašanjem (Napoleon, Mussolini).
Međutim ova tri fratra su u svojoj pojavnosti bila, ljudski govoreći, "manji od makova zrna", ali su, skriveni u polutami i tišini ispovjedaonice osvajali duše za Ljubav i tako postali uzori duhovne veličine.
