Tuga za pokojnicima
@Lasta me je potakla na ovaj post.
Zaista treba posvijestiti da sve ono što u momentu smrti želimo pokazati kao pijetet prema umrlima možemo izraziti dok su još među nama, a ne uvijek naglašavati ono što po našem mišljenju kod nekoga ne valja. (Ne mislim da živima treba paliti svijeće i nositi vijence, ali poneki cvijetak nikad neće biti suvišan!)
Nasreću, većina ljudi ima dobre namjere, ali nas povrijede jer ne vide stvari iz našeg kuta, ali isto tako ni mi iz njihovog. U međuljudskim odnosima su češći nesporazumi nego namjerne uvrede. Ne kaže se uzalud da uvijek treba čuti ui drugu stranu, da medalja ima lice i naličje!
Ja bih rekla da je život više kao kocka, a ona ima šest strana.
Da ne pogriješimo uvijek je dobro tražiti "olakotne okolnosti" prema onoj "Ne sudite da ne budete suđeni!" Ne raspolažemo svi jednakim genetskim nasljeđem i nismo svi odrasli u povoljnim uvjetima.
Naravno, ni sama nisam "svetica" u tom pogledu, ali se pokušavam uživjeti u tuđe gledište s više ili manje uspjeha.
NEKROLOG
1994.
Nad otvorenim grobom
uz uzdah, jecaj, cvijeće,
uvijek se neka besjeda topla reče!
Pa makar dotična povijest
i nije baš tako bistra,
iz pepela se iščeprka iskra!
Pa, kad se tako lijepo
besjedi dok se žali,
zašto na kredit riječ toplu ne bi dali?!
A evo kako moj znanac i sumještanin pučki pjesnik STIPAN GRCIĆ iz Badnja vidi pijetet prema umrlima:
KAD JA UMREM
2003.
Nek mi pokop bude prije dvanaest sati,
da šta manje ljudi za njeg može znati.
Dovoljna je rodbina, čak ni ona sva,
u miru, tišini, pokop želim ja.
Nikad nisam bio u kompleksu tome
koliko će svita biti u sprovodu mome.
Ispunite želju jedinu mi otu,
to je ono zadnje u mome životu!
I na kraju pokopa nek tišina svira,
za vijeke vjekova doša sam do mira.
U razgovoru mi je pjesnik obrazložio ove stihove. Kaže da stalno poziva znance i prijatelje da dođu vidjet gdje živi, da popiju prijateljski kavu (ili nešto drugo). Vrijeđa ga što ga ignoriraju dok je živ a na sprovod će svi "nagrnut". To je njegovo viđenje, a ljudi možda ne smatraju da se baš moraju družit s njim u njegovu domu. I nije baš da ga inače izbjegavaju! U svakom slučaju on ne cijeni pažnju "post festum"!
