otkad mojih nema, više ne mogu ići na pogrebe... od 1993. sam bila samo na 3.. ne mogu više biti na tim mjestima, iako znam da je to sastavni dio života, ali od maminog odlaska, moje srce je tako odlučilo i na ova 3, što sam otišla, otišla sam, jer su umrli meni dragi ljudi: kolega prijatelj i kolegica prijateljica... i na jedan sam išla po službenoj obvezi, ali nisam čekala kraj, otišla sam ne volim ići na groblja, iako smo nedavno suprug i ja tražili grob njegovog prijatelja, sve smo brzo pronašli i jedva sam čekala da odemo sa tog mjesta otkad mi nema tate i mame, ne volim to, ne podnosi mi duša takva mjesta
26.05.2015. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davno sam rekla i to ću oporučno ostaviti, kakav želim sprovod. Dobro, ako se i omakne da dođe kogod 'ko mi neće doma na kavu, šta ću, neću ga potrat, ali suze izričito zabranjujem, 'oću pismu i to što veseliju, 'oću tulum, nek' se ljudi zabave kad su već bili blekasti da ne uživaju sa mnom za života. Pisala sam par puta na tu temu, o tretmanu osobe za života i spektakla za sprovod, možda je to samo pranje savjesti. Zato, kad nekomu kažem "dođi", govorim to iz srca, pa ako taj svaki put nađe izliku, e pa, odbij pajdo, nemoj mi doć rimat na sprovod. Ovu zadnju rečenicu shvati ozbiljno, a uvik nađeš neke pametne teme, nije da te hvalim, tako mislim, eej, samo da znaš, svetija si ti od mnogi' koje bi' ja proglasila svetima:)))
26.05.2015. (16:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na žalost, razglabamo i upozravamo na ponašanje koje bi trbalo biti imanentno svakom čovjeku, svakoj osobi s imalo osjećaja prijateljstva, sa savješću, s onom divnom osobinom da se nekoga može voljeti, o njemu brinuti, ma barem poštovati. ponekad tako čeznemo da budemo blizu, treba nam toplina, osjećaj da smo živi proizlazi iz zagrljaja, pogleda u oči, kimanja glavom u potpori, ili makar u tihoj potvrđujućoj šutnji, bez potrebnih riječi. i ne mora to nužno biti neko veliko priajteljstvo! tek suosjećanje i međusobno razmjenjivanje toplog razumijevanja. pouka ve nježne priče, divno je to rečeno: budimo zajedno dok još živimo. kasnije će biti prekasno. iako je sam naslov pokazao neki drugi smjer.
26.05.2015. (17:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ni ja ne cijenim pažnju "post festum". A perfektno si ovo rekla: "većina ljudi ima dobre namjere, ali nas povrijede jer ne vide stvari iz našeg kuta, ali isto tako ni mi iz njihovog. "
26.05.2015. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
"De mortus nihil nisi bene!"
26.05.2015. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
polupani loncici
prekrasan post.... kao sto sam i kod laste rekla i vidim da se slazemo... tko smo mi da sudimo?
26.05.2015. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
otkad mojih nema, više ne mogu ići na pogrebe... od 1993. sam bila samo na 3.. ne mogu više biti na tim mjestima, iako znam da je to sastavni dio života, ali od maminog odlaska, moje srce je tako odlučilo
i na ova 3, što sam otišla, otišla sam, jer su umrli meni dragi ljudi: kolega prijatelj i kolegica prijateljica... i na jedan sam išla po službenoj obvezi, ali nisam čekala kraj, otišla sam
ne volim ići na groblja, iako smo nedavno suprug i ja tražili grob njegovog prijatelja, sve smo brzo pronašli i jedva sam čekala da odemo sa tog mjesta
otkad mi nema tate i mame, ne volim to, ne podnosi mi duša takva mjesta
26.05.2015. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Ja sam za paznju i prije i poslije.
Znacilo mi je sto su ljudi dosli na ispracaj mog tate....
26.05.2015. (13:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
pravo kaže @Ema-------zaludu ti sve poslije........Za života budimo ljudi
26.05.2015. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Davno sam rekla i to ću oporučno ostaviti, kakav želim sprovod.
Dobro, ako se i omakne da dođe kogod 'ko mi neće doma na kavu,
šta ću, neću ga potrat, ali suze izričito zabranjujem, 'oću pismu
i to što veseliju, 'oću tulum, nek' se ljudi zabave kad su već bili
blekasti da ne uživaju sa mnom za života.
Pisala sam par puta na tu temu, o tretmanu osobe za života i
spektakla za sprovod, možda je to samo pranje savjesti.
Zato, kad nekomu kažem "dođi", govorim to iz srca, pa ako taj
svaki put nađe izliku, e pa, odbij pajdo, nemoj mi doć rimat
na sprovod. Ovu zadnju rečenicu shvati ozbiljno, a uvik nađeš
neke pametne teme, nije da te hvalim, tako mislim, eej, samo
da znaš, svetija si ti od mnogi' koje bi' ja proglasila svetima:)))
26.05.2015. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
na žalost, razglabamo i upozravamo na ponašanje koje bi trbalo biti imanentno svakom čovjeku, svakoj osobi s imalo osjećaja prijateljstva, sa savješću, s onom divnom osobinom da se nekoga može voljeti, o njemu brinuti, ma barem poštovati. ponekad tako čeznemo da budemo blizu, treba nam toplina, osjećaj da smo živi proizlazi iz zagrljaja, pogleda u oči, kimanja glavom u potpori, ili makar u tihoj potvrđujućoj šutnji, bez potrebnih riječi. i ne mora to nužno biti neko veliko priajteljstvo! tek suosjećanje i međusobno razmjenjivanje toplog razumijevanja. pouka ve nježne priče, divno je to rečeno: budimo zajedno dok još živimo. kasnije će biti prekasno.
iako je sam naslov pokazao neki drugi smjer.
26.05.2015. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ni ja ne cijenim pažnju "post festum". A perfektno si ovo rekla:
"većina ljudi ima dobre namjere, ali nas povrijede jer ne vide stvari iz našeg kuta, ali isto tako ni mi iz njihovog. "
26.05.2015. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Hvala sudionicima ovog "okruglog stola"!
29.05.2015. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...