Sjećanje na svibanj moje rane mladosti
Kad sam se nedavno sjetila časne Benedikte Varenine iskrsle su mi pred očima slike iz svibanjskih večeri 50-ih godina i neizbrisivi lik sestre Kornelije, koja je posebno voljela okupljati djevojčice na večernjoj molitvi.
Pred okićenim Gospinim oltarom u konkatedrali sv. Marka u Makarskoj okupljalo se dosta djece, a neka bi nakon svibanjske pobožnosti ostala još malo da poslušaju spomenutu časnu, a evo i molitvice koju sam zapamtila:
Tone danak, nosi sobom radosti i vaje,
eto, lijepa večernjica na nebu već sjaje.
U mom srcu sjaje danas ljepše zvijezde moć.
U toj tihoj, dragoj crkvi Kriste, laku noć!
U knjizi je mog života puna strana jedna,
pisala je patnja, ljubav djela zla i vrijedna.
Grijeh je velik, al je veća pokajanja moć!
Dragi Bog će sve oprostit, Kriste, laku noć!
Mislim sad na svoje mile tamo, u daljini.
Ja te molim, Kriste Bože, sve ih sebi vini!
Hrvatsku nek domovinu štiti tvoja moć,
ja te zato vruće molim! Kriste, laku noć!
Primam sanak što mi tvoja sad dobrota daje,
ali kroz san nek mi blago vječno svjetlo sjaje!
Neka bdije pokraj mene anđeoska moć.
U toj tihoj, dragoj crkvi Kriste, laku noć!