hvala ti tragu u tvoja sjećanja... svibanj, najpoetični mjesec, budi nadahnuće, misaono osjećane slike se slijevaju u izričaj... pjesma utjelovljuje molitve u srž pamćenja, oplemenjuje sadašnji trenutak...
divno je tvoje sjećanje... :)
12.05.2015. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
12.05.2015. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BJ.
August Slivar prije pričao na gradskom bazenu u Bjelovaru, kako se svi "šiptari" ovdje vide iz aviona. Da ih je lako prepoznati po njihovim "zjevovima" i nosevima... Pokazao je svojom rukom: gle ih kako se drže za ivicu bazena ne znaju ni plivati...
12.05.2015. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto Gospodin nam je i ovdje podario prelijepu domovinu, da možemo "sanjati" o onoj vječnoj unatoč tome, velik dio stanovnika iste, je nastoje poružniti.. uz naše prešutno odobrovanje
14.05.2015. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davno davno me mama vodila na ''svibanjske pobožnosti'', kako je ona zvala naše odlaske u crkvu... to je bilo u jednom malom mjestu, obukla bi me u bijelo i odšetale bismo do crkve, slušale smo crkveni zbor, a ja sam se osjećala kao u drugom svijetu
jako mi je drago zbog tvoje kćerke i želim joj puno puno uspjeha na tom putu i neka samo slijedi zov svoje Duše i srca i nikad neće pogriješiti puno ti hvala na lijepom komentaru kod mene
15.05.2015. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković - ŠTIT
Ubijena obitelj Rudelić iz sela Križic, općina Ivanska u nazočnosti partizanskog majora OZN-e Josipa Manolića - Jože.
Morati će priznati i ovo, još jedan u nizu zločina za koji Josip Manolić nikada nije ni saslušan a kamoli kažnjen, i ako je o tome obaviješten i bivši predsjednik Josipović kao i Hrvatska policija.
Autor: Dražen Šemovčan – Šeki
“Kako je sramotno teško pokretanje institucija za iskapanja žrtava 2. svjetskog rata govore i jednostavniji primjeri. Surovo ubijanje članova obitelji Rudelić u selu Križic, općina Ivanska, kod Bjelovara, dogodilo se u noći 25. svibnja 1947.g., ( slaveći valjda Titov rođendan ) dakle dvije godine po završetku Drugog svjetskog rata, od pripadnika UDB-e koji su tražili križare.
Obitelj su činili otac Josip (r.1892.), majka Mara (r.1896.), sin Ivan (r.1916.) i kći Magdalena (r.1922.) a bili su optuženi za prikrivanje križara. Otac, majka i sin su iste noći strijeljani, a Magdalena je od straha skočila u bunar i utopila se. Komunističke vlasti nisu dopustile da se obitelj pokopa na mjesnom groblju, nego su svi zajedno pokopani pod plotom u obiteljskom voćnjaku. Slučaj je istražen i poznat. A zašto žrtve leže još i danas u voćnjaku, zašto nisu doživjele dostojanstveni katolički pokop na groblju, iako je Hrvatska već 20 godina slobodna, sramotno je pitanje za sve institucije vlasti.”
Ima jedna nedorečenost u tekstu. Mamina mama Magdalena je prije nego je skočila u bunar bila mučena u sobi od istih koji su streljali obitelj. Mama se sjeća njenih krikova. U jednom trenutku se otrgla i pobjegla van. Htjela je uzeti i mamu i s njom skočiti u bunar, ali ne znam tko ju je spriječio u tome. U kući nakon strijeljanja ostala je još prabaka koja nije hodala od 95 godina starosti. Kad su Magdalenini roditeji i brat streljani, Mara ( njena mama) je još davala znakove života. Netko od prisutnih je čuo da je rekla da je ne zakopaju duboko jer je još živa.
Tada su ih suseljani morali odvući u štagalj gdje su Maru pripadnici Udbe još jednom upucali. Netko od suseljana htio je Mari (Magdaleninoj mami) skinuti naušnice i dati mojoj mami, ali to nisu dopustili. To je ono što su mojoj mami ispričali suseljani koji su sve to vidjeli. Da bi stvar bila strašnija nalogodavac tog zločina je još živ a i bio je prisutan u dvorištu i sve to gledao tog dana, 25. Svibnja 1947. Šef bjelovarske UDBE Josip Manolić. Mama Slava ( udata Gašparić ) je živa i sve to može potvrditi ali kome kad pravna država ne funkcionira i štiti komunističke zločince.
Napomena: Mama Slava moja pomajka, živi u selu Rastovac općina Ivanska kod Bjelovara.
Sjećanje i osvrti
"Gle, svibanj cvatući..."
12.05.2015. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
lijepo sjećanje na svibanjske pobožnosti....postoje ljudi, događaji, molitve, pjesme koje se jednostavno pamte kroz cijeli život
12.05.2015. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti tragu u tvoja sjećanja...
svibanj, najpoetični mjesec,
budi nadahnuće, misaono osjećane slike
se slijevaju u izričaj... pjesma utjelovljuje molitve u
srž pamćenja, oplemenjuje sadašnji trenutak...
divno je tvoje sjećanje... :)
12.05.2015. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
križar
lijepo,nježno,produhovljeno, materijalizma odbačeno, jednom riječju-kutak za smiraj i misao
12.05.2015. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Sjećanjem ona još živi...
12.05.2015. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BJ.
August Slivar prije pričao na gradskom bazenu u Bjelovaru, kako se svi "šiptari" ovdje vide iz aviona. Da ih je lako prepoznati po njihovim "zjevovima" i nosevima... Pokazao je svojom rukom: gle ih kako se drže za ivicu bazena ne znaju ni plivati...
12.05.2015. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Ne razumjem otkud i zašto ovaj čudan komentar BJ.???
12.05.2015. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Tvoje riječi su nježne, opuštene i prirastaju srcu svakome....
12.05.2015. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Nježan kutak, nježna sjećanja za nemirne duhove:))
12.05.2015. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
lijepo i nježno
13.05.2015. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
eto Gospodin nam je i ovdje podario prelijepu domovinu, da možemo "sanjati" o onoj vječnoj
unatoč tome, velik dio stanovnika iste, je nastoje poružniti..
uz naše prešutno odobrovanje
14.05.2015. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
I od tada pamtiš ove lijepe stihove. Svaka ti čast.
14.05.2015. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
davno davno me mama vodila na ''svibanjske pobožnosti'', kako je ona zvala naše odlaske u crkvu...
to je bilo u jednom malom mjestu, obukla bi me u bijelo i odšetale bismo do crkve, slušale smo crkveni zbor, a ja sam se osjećala kao u drugom svijetu
jako mi je drago zbog tvoje kćerke i želim joj puno puno uspjeha na tom putu i neka samo slijedi zov svoje Duše i srca i nikad neće pogriješiti
puno ti hvala na lijepom komentaru kod mene
15.05.2015. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković - ŠTIT
Ubijena obitelj Rudelić iz sela Križic, općina Ivanska u nazočnosti partizanskog majora OZN-e Josipa Manolića - Jože.
Morati će priznati i ovo, još jedan u nizu zločina za koji Josip Manolić nikada nije ni saslušan a kamoli kažnjen, i ako je o tome obaviješten i bivši predsjednik Josipović kao i Hrvatska policija.
Autor: Dražen Šemovčan – Šeki
“Kako je sramotno teško pokretanje institucija za iskapanja žrtava 2. svjetskog rata govore i jednostavniji primjeri. Surovo ubijanje članova obitelji Rudelić u selu Križic, općina Ivanska, kod Bjelovara, dogodilo se u noći 25. svibnja 1947.g., ( slaveći valjda Titov rođendan ) dakle dvije godine po završetku Drugog svjetskog rata, od pripadnika UDB-e koji su tražili križare.
Obitelj su činili otac Josip (r.1892.), majka Mara (r.1896.), sin Ivan (r.1916.) i kći Magdalena (r.1922.) a bili su optuženi za prikrivanje križara. Otac, majka i sin su iste noći strijeljani, a Magdalena je od straha skočila u bunar i utopila se. Komunističke vlasti nisu dopustile da se obitelj pokopa na mjesnom groblju, nego su svi zajedno pokopani pod plotom u obiteljskom voćnjaku. Slučaj je istražen i poznat. A zašto žrtve leže još i danas u voćnjaku, zašto nisu doživjele dostojanstveni katolički pokop na groblju, iako je Hrvatska već 20 godina slobodna, sramotno je pitanje za sve institucije vlasti.”
Ima jedna nedorečenost u tekstu. Mamina mama Magdalena je prije nego je skočila u bunar bila mučena u sobi od istih koji su streljali obitelj. Mama se sjeća njenih krikova. U jednom trenutku se otrgla i pobjegla van. Htjela je uzeti i mamu i s njom skočiti u bunar, ali ne znam tko ju je spriječio u tome. U kući nakon strijeljanja ostala je još prabaka koja nije hodala od 95 godina starosti. Kad su Magdalenini roditeji i brat streljani, Mara ( njena mama) je još davala znakove života. Netko od prisutnih je čuo da je rekla da je ne zakopaju duboko jer je još živa.
Tada su ih suseljani morali odvući u štagalj gdje su Maru pripadnici Udbe još jednom upucali. Netko od suseljana htio je Mari (Magdaleninoj mami) skinuti naušnice i dati mojoj mami, ali to nisu dopustili. To je ono što su mojoj mami ispričali suseljani koji su sve to vidjeli.
Da bi stvar bila strašnija nalogodavac tog zločina je još živ a i bio je prisutan u dvorištu i sve to gledao tog dana, 25. Svibnja 1947. Šef bjelovarske UDBE Josip Manolić. Mama Slava ( udata Gašparić ) je živa i sve to može potvrditi ali kome kad pravna država ne funkcionira i štiti komunističke zločince.
Napomena:
Mama Slava moja pomajka, živi u selu Rastovac općina Ivanska kod Bjelovara.
S poštovanjem,
Ivica Gašparić
-------------------------------------------------
Branko Stojković
---------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
28. lipanj 2015.
BJELOVAR, 43000
brankostojkovic152@yahoo.com
Članaka; 2643.
++++++++++++++++++++++
095/814-8-290 (Štit)
28.06.2015. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...