Da mi je da imam krila,
da mi je biti prhut cvijeta,
tko zna gdje bih do sad bila,
možda na drugom kraju svijeta!
Granice ne bi preprekom bile,
želje bi moje slijedile dugu,
ko ptice gnijezda sreću bi vile,
a srce bi zaboravilo tugu.
Lažni su snovi, želje su lažne,
jer gdje god pošla ja sebe slijedim.
Ne, nisu svijeta širine važne,
važno je sebe da pobijedim!
E,da, svim Terezama SRETAN IMENDAN!
| < | listopad, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
