Kućni ljubimac Mico

Danas je zadnji dan mjeseca veljače, mjeseca kad se mačke odaju ljubavnom zanosu, pa sam se sjetila svog kućnog ljubimca Mice, jedinog u mom djetinjstvu.
Bio je to sasvim obični, tigrasti, sivkasti mačak, poprilično velik i dobročudan. Dopuštao je da ga četvorogodišnja djevojčica jaše i "puja" ! A pujanje je bila omiljela zanimacija nekih žena, koje su prebirale po kosi svoje djece u potrazi za ušima, tim čestim stanovnicama dječjih, a i ponekih odraslih glava tog poslijeratnog gladnog i u svakom pogledu oskudnog vremena.
Dakle, ja sam Micu pujala, ali nikad mu nisam našla uš, a on je to "podnosio" kao jedan vid milovanja, na što sam ja bila ponosna.
Tada nismo kupovali mačju hranu, jer je miševa bilo u izobilju, pa je naš kućni, bolje reći dvorišni ljubimac, riblje glave i kojekakve otpatke potpuno zaslužio svojim deratizatorskim angažmanom.
Najveći problem je bio što nisam bila sigurna je li Mico baš moj, jer je teta Luce također polagala pravo na skrbništvo nad tim siročetom, koje nam je stiglo u zajedničko dvorište, iz nepoznate mačje obitelji.
Ali, kako priče iz mog ranog djetinjstva često imaju i tragičnu notu, ni ova nije bolje prošla!
Jednog toplog dana moj mačak je naletio na klopku u vidu ispražnjene povelike mesne konzerve, koju je netko bacio u borovinu. Privučen zamamnim mirisom zavukao je glavu u važ i nije ju mogao izvući, pa se dao u bjesomučan trk! Nitko i ništa ga nije moglo zaustaviti na putu kroz šumu, iza groblja, prema Biokovu! Daljnja sudbina mog jedinog ljubimca (osim poneke koze, ovce, gudina ili kokoši, koje baš i nisam ljubila), nije mi poznata, nismo ga našli ni živa ni mrtva. Godinama me je hvatala tuga kad bih se toga sjetila, a ni danas mi nije svejedno, ma kako to izgledalo djetinjasto!
Ovaj post neka bude u sjećanje na ljubimca koji nije bio otuđen od prirode, a najmanje je bio skupi statusni simbol! Glave ga je došla ipak ljudska izmišljotina, konzervirana hrana i nebriga za zbrinjavanje otpadaka.

28.02.2014. u 12:56 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Studeni 2024 (1)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić