Jedno sjećanje s Marinete
Gospojica Zoja
1992.
Bila je tako krhka i blaga,
voštanog lica, očiju tamnih,
a puna tajni starodavnih
njena soba iz prošlog doba.
U njoj se krila privlačna snaga.
Bila je tako krhka i blaga
osmijeha čista i tiha glasa,
koraka meka i niska stasa,
a njene knjige sve njene brige.
Svima je nama bila draga.
Bila je tako krhka i blaga,
oko nje svježi miris bjeline
i neke stvarce skromne i fine,
dječje se sanje lijepile za nje
ko kopač kad za zlatom traga!
I danas, kad me uhvati sjeta,
sjetim se njenog bijelog lica,
bila je prava gospojica,
izdanak rijetki ovoga svijeta.
Bila je to učiteljica moja,
mnogima znana gospojica Zoja
