Hoću li i ja u raj
Hoću li, Gospode i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim,
jer tamo će biti slava i sjaj,
a ja na niskom stojim.
Već, ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me.
Stisnut' ću tamo se ko suhi prutić,
usko je moje rame.
Nikome neću praviti sjene,
bez buke to bi bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
ako to ti je milo!
Ako ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
pusti da bar na vratima kuće
čekam kod tvoga znanca,
da ga zamolim da za me moli!
Ako se ni to ne da
ja ću svejedno čekati doli
već i poradi reda.
Pa kada uđu kojim je dato
i mjesta biti neće,
nebo je malo, al' ništa zato,
Srce je tvoje veće!
Ovo je pjesma od franjevca fra Bonaventure Ćuka, posebno draga dobro poznatom fra Bonaventuri Dudi! Budući da odiše istinskom franjevačkom skromnošću koju sam doživjela od jučer pokopanog fra Špire Marsovića, koji mi je bio potpora na početku Domovinskog rata, objavljujem je na svom blogu u njegovu čast. Bog mu bio nagrada za dobrotu!
