Samaritanac
Orobljen putnik u klancu leži,
uzalud čeka sućutnu ruku.
Ustuknu levit, svećenik bježi,
obiđe ga u širokom luku.
Eto i stranca, a mrak već pada,
s magarca siđe, prilazi bliže
da vidi tko to nemilo strada.
Ubrzo teret dragocjen diže.
Ne gubi vrijeme, gostinjcu hita,
za štićenika svu njegu traži!
Koja je cijena, to se ne pita!
"Rane mu vidaj, boli ublaži!"
./.
Prođoše otad stoljeća mnoga
od dobrog djela nemilog stranca,
a svatko srca sažaljivoga
dobiva ime Samaritanca!
( Luka, 10, 29 - 37 )
Zimska šetnja
Kroz oblake je proškiljilo sunce,
pa iziđoh u šetnju putem vlažnim,
i motreć' snježne Svilaje vrhunce
svježinu srčem udasima snažnim.
Dok vjetar piri s Promine i Janja
sa bajama se nježne trunu lati,
i prhnu vrabac, u guštik se sklanja,
na hrastu lišće trepereć' se zlati.
Vrhunci bijeli, vjetar, suho lišće,
nalegla zima,studen nas pritišće,
al' život neće s time da se miri,
iz grabe uz put ljubičica viri!
O, Križu, nado naša!
Osudili ga bez krivice.
Križ uzeo je na ramena.
Ranjen je pao na koljena.
I vidje Majke suzno lice.
Željnu mu pomoć stranac pruži.
U gužvi žena znoj mu briše.
Na tlo je bačen, jedvo diše!
A za njim pratnja majki tuži.
Do vrha hodeć' opet pada.
O, bezočno je, sramno svučen!
Na križ pribijen visi sada.
A duh mu Ocu je izručen.
Što ćuti Majka kad Sin strada?!
Al' grob će zasjat' Uskrsnućem!
Vera icon
Od danas počinjem sve iznova,
"tabula rasa" - pano mog života,
od temelja krećem, sve solidno slažem,
(koliko puta već počinjah tako!)
moj Bože, znam da neće biti lako!
Pa, ipak te molim, nek budem Cirenac,
Veronika, ona samilosna žena!
Pomozi da križ svoj uzmem na ramena
i s tobom ga putem do Golgote nosim!
Ja sa tobom, ti uza me budi,
a tvoj odraz lica braće ljudi!
("vera icon" se krije u imenu "Veronika" - prava slika)
Onezim
Pogledala sam na HKR-u rubriku "Svetac dana" i našla tekst o Onezimu, Filomenovom robu, o kojemu piše sv. Pavao preporučujući svom prijatelju da odbjeglog i kradljivog roba ne kazni nego da ga prigrli kao brata! To je primjer iz pracrkve kako kršćanstvo nije za prevrat nego za promjenu srca, iz koje slijedi i preporod ljudskih odnosa. Dokaz uspješnosti tog nauka je što je kršćanstvo doprinijelo ukidanju ropstva, a sablazni i ružne stvari su se događale kad su ljudi prihvaćali kršćansku formu a srce im se nije mijenjalo! Eto, malo korizmenog razmišljanja, dakle, svako odricanje, žrtvica, treba biti u službi duhovnog jačanja i promjene srca!
16.02.2013. u 08:49 | 6 Komentara | Print | # | ^Očima ljubavi
Na rubu noći
umornih dvoje
stoje i prebiru riječi,
ko ribari mreže!
Trenuci se ko obluci
kotrljaju u more prolaznosti.
U tami pružam ruku
želeći da ih zaustavim.
Gle, toplina tvojih prstiju
opojni spokoj stere.
Kroz veo nazirem osmijeh
na tvom mramornom licu.
I u snu ću te motrit'
sretnim očima ljubavi!
E, pa dragi virtualni prijatelji, sretno vam Valentinovo! (Iako po pitanju zaljubljenih Valentin "ni luk jeo, ni luk mirisao", ipak je sigurno bio uronjen u ljubav, karitas i agape! Osim toga dani su se otegli, pa možemo dozivati proljeće, a i samo ime današnjeg sveca sugerira da jedni drugima rečemo: Zdrav i bili!!!)
Grešnica u gradu (povodom Pepelnice)
GREŠNICA U GRADU
Ti jedna si od onih žena
što obraz prodaju za groš.
U gradu tvom za sva vremena
o tebi kružit glas će loš!
Pa kad ti Gospod grijehe prašta
rogobore i sude strogo:
"Ta grešna žena nek' ispašta!",
a Krist:"Ta ljubila je mnogo!"
U trenu nenadna spoznanja
dušu su njenu sažgale vatre.
Krivnja je njena beskrajno manja
od Ljubavi, što grijehe satre!
On sve nas zove, tebe i mene,
da spasi nas od naših nemira!
U liku raskajane žene
zasjala Ljubav veća od svemira!
(Luka, 7, 36 - 50)
Strepnja
Spavaš li mirno, dječače dragi, u čempresa sjeni,
dok slomljeno tijelo nježno ti grle nabori Njeni!?
Ili sa strepnjom promatraš ptice što nebom kruže,
sa strahom da lice Ljubljene tvoje ne naruže!?
U kapima kiše ja vidim, dušo, suzu ti sjetnu,
u dahu vjetra uzdah što Hrvatsku ne vidiš sretnu!
(Danas bi mom nećaku bio 48. rođendan, a on nije doživio ni 27.!)
Rođendan
Danas je rođendan mog mlađeg sina, koji je moj "instruktor"u informatici (po zanimanju programer) i vrlo pažljiv sin!
Znam da on ne želi da mu posvećujem pismu, pa neka posveta bude ovaj jubilarni, stoti post!
Sritna sam šta će rođendan proslavit u krugu obitelji svog starijeg brata, sa sinovcima koji ga izuzetno vole!
Ljubičica
Borovi, čempresi, sjenoviti puti
aloji, mrtine, smreke, vrijes i drače,
u tišini srce mir i sreću sluti,
dok nestalno nebo nad prostranstvom plače.
Šušteć' vlažnom stazom koraci se gube,
dok umorno oko nit radosti traži,
i gle: ljubičica sred živice grube,
jedvo vidljiv cvijetak neobične draži.
Srcoliko lišće oslikala tama,
a cvijet pun modrine dotaknutog neba.
Da osjetiš miris tog skrovitog hrama
u prirodi tihoj prignuti se treba!
Saloma
SALOMA
Zanosno pleše Saloma djeva
uz bubanj i cimbal što zveči.
Herodu žudnja iz oka sijeva,
pripit je, ne bira riječi!
Obećava joj, ko mag iz bajke,
najtajniju ispunit' želju.
Zatraži ona, na nagovor majke,
smrt sužnju Krstitelju!
"Ah, što to rekoh?!" sad Herod veli,
al' riječ se pogazit' ne da!
I pade glava ko otkos zreli,
na pladnju Saloma je gleda.
"Napokon, evo, Krstitelj šuti!"
klikče Herodijada!
Al' kratka je sreća i na zlo sluti
kada pravednik strada!
(Mk, 6, 21 - 28)
Kandalora (na dan Svijećnice)
"Kandalora, zima ora!"
bilijo se "snig do mora...."
U kuneti isprid kuće
glistina se tanka vuče.
U đardinu kraj Kačića
gledali smo, ka iz priče
leden boket bilog cvića
zagrlio anđelčiće.
Bura puše, ledon diše,
u kantunu snig na smetu.
Na Kantunu, na Lištunu,
zaigrane grude letu.
"Kandalora, zima ora!"
pivalo se potla dugo.
Bili snig i ledno cviće
otopilo toplo jugo
(Nekad bilo, sad se spominjalo, nema više intimnog parkića na Kačićevu trgu, sa vodoskokom i jezercem s crvenim ribicama! Sad je sve u "veličanstvenom" kamenu, koji žeže litnje sunce! )
