Orobljen putnik u klancu leži,
uzalud čeka sućutnu ruku.
Ustuknu levit, svećenik bježi,
obiđe ga u širokom luku.
Eto i stranca, a mrak već pada,
s magarca siđe, prilazi bliže
da vidi tko to nemilo strada.
Ubrzo teret dragocjen diže.
Ne gubi vrijeme, gostinjcu hita,
za štićenika svu njegu traži!
Koja je cijena, to se ne pita!
"Rane mu vidaj, boli ublaži!"
./.
Prođoše otad stoljeća mnoga
od dobrog djela nemilog stranca,
a svatko srca sažaljivoga
dobiva ime Samaritanca!
( Luka, 10, 29 - 37 )
Post je objavljen 25.02.2013. u 14:40 sati.