Borovi, čempresi, sjenoviti puti
aloji, mrtine, smreke, vrijes i drače,
u tišini srce mir i sreću sluti,
dok nestalno nebo nad prostranstvom plače.
Šušteć' vlažnom stazom koraci se gube,
dok umorno oko nit radosti traži,
i gle: ljubičica sred živice grube,
jedvo vidljiv cvijetak neobične draži.
Srcoliko lišće oslikala tama,
a cvijet pun modrine dotaknutog neba.
Da osjetiš miris tog skrovitog hrama
u prirodi tihoj prignuti se treba!
Post je objavljen 08.02.2013. u 22:34 sati.