Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu

četvrtak, 31.01.2008.

Spusti se galebe

Bijel si,
galebe moj,
kao dan kojeg
krilima pozdravljaš,
kao dječak
što te nag
sa obale zove!
Spusti se,
galebe bijeli,
bilo gdje:
na greben, val
ili žal!
Spusti se,
galebe moj bijeli,
i sa dječakom
radost podijeli!

Mjesečevo kolo

Čuva mjesec stado svoje -
bijelo stado - zvijezde male.
Svog pastira zvijezde vole,
pa mu kolo zaigrale.

Igra kolo: skoč-poskoči
po livadi plavog neba.
Igra kolo, hej da vidiš -
baš onako kako treba!

Razigrano, raspjevano,
odjekuju frule glasi...
Tek ujutro, kad dan svane,
poče kolo da se gasi...

Uz potočić

Uz potočić
Mićo stoji,
svoje bijelo
stado poji.

Dok potočić
skače, hita,
mali Mićo
njega pita:

"Reci, brajko,
kuda juriš,
kom' se cilju
tako žuriš?

Brujiš, prskaš,
sav se znojiš,
zašto trčiš,
kog' se bojiš?

Stani malo,
pa odmori,
lijepo ti je
tu u gori."

Al' potočić
ni da čuje
što mu Mićo
poručuje.

Žuri mu se,
mora sići
i u brzu
rijeku stići.

Orač

On često, dok ore,
budi snene zore.
Njemu nebo
zvijezdama svijetli,
njega pozdravljaju
prvi pijetli...
Njemu žar sunca vrela,
suši kaplje
znoja sa čela...
Za njim
izorane brazde
k'o hljebovi topli mirišu.
Nad njim
zvone, trepere ševe...
U gaju slavuji biglišu...

utorak, 29.01.2008.

Mlin

Umorio se stari, nemoćni mlin.
Naborano je njegovo lice;
dok mu gusta, zelena brada
treperi ko tamburne žice.

Usnuo zagrljajem tišina,
ne žrvnja i ne klepeće više.
Neobično je bez njegova glasa
slušati život, što mukom diše.

Prolaze šapatom plave vode,
odajuć poštu svom starom drugu...
Nekad su pjevale skupa sa njim -
sada prolaze kroz osamu, tugu.

Svakog jutra, kad ustaje sunce,
mlinu prilazi mlinar star
štapom u ruci. I dok lulu puši,
voda i mlin, mir mu daju za dar.

Radost, tugu samo njima kaže -
prijatelji stari, oni su mu rod.
Uspomene drage pred njim stoje
i od njih iduć - bodriji mu hod.

Sutra će opet stari mlinar doć
i tako tiho šapnut pozdrav blag;
ostat će ovdje do kasno u noć
taj sjedi mlinar, dobar starac, drag.

Dimnjaci

Oni su vojska,
stražari domova,
licima okrenuti nebu.
Oni nikad ne ozebu -
iz njih iskri
toplina, dah ognjišta...
Oni su olujnih
bitaka poprišta,
dugonogih roda utočišta.
Oni su najbliži suncu,
mjesecu;
oni s pticama pričaju,
o zvijezdama snivaju;
oni vjetrove
u srca skrivaju...
Dimnjaci su lepršave zastave,
otvoreno uho,
budno oko;
oni smijeh i plač
djeteta - raznose visoko.

ponedjeljak, 28.01.2008.

Školjić

Jučer vali,
veli, mali,
školjić prali,
očešljali...

Danas vali,
veli, mali,
na pučini
pozaspali...

Kad se sutra
budu vali,
snagom vjetra
talasali,
tad će opet
školjić prati,
očešljati,
milovati.

Tuga u šumi

Danas je sve plakalo u šumi
za izgubljenim dragim drugom.
Danas se nije čuo pjev ptica,
sve je bilo zavijeno tugom.

Umro je crni žutokljuni kos
noćas, točno u pola noći.
Bolest je bila toliko teška,
da nitko nije mogao pomoći.

Bio je, to svi kažu, pravi drug:
pošten, društven, marljiv i uslužan,
nikome nije nit' jedno zrnce
ukrao ili ostao dužan.

Zato je pogreb bio veliki
i svečan kao na nebu duga,
lijes su nosili četir' kosa -
njegova najvjernija druga.

Stotine raznobojnih vijenaca
stiglo je na pogreb sa svih strana,
na najljepšem od njih pisalo je:
"Dragom, dobrom kosu - crna vrana".

Pokopan je ispod stare smreke,
gdje se je uvijek igrao bos.
Na tabli zlatnim slovima piše:
"Ovdje počiva žutokljuni kos".

petak, 25.01.2008.

Buđenje jablana

Iz tišine
tamne noći,
kada jutro sviće,
gledao sam
kako jablan,
k'o iz mora niče.

Vjetrić blagi
k njemu priđe,
miluje ga, njiše,
a sunce mu
mokro lice,
svojim žarom briše.

Tako vedar,
krepak, čio,
do neba se vije,
i k'o dječak
novom danu -
raduje se, smije.

ponedjeljak, 21.01.2008.

Kitnjasto kormilo

Tko još ima,
tko još ima
k'o lisica takav rep:
dug i kitnjast, lijep?
Nije rep
samo lijep,
i ne služi za ukras;
lija njime k'o kormilom
vješto, hitro skreće
kad divljač progoni,
kad u napad kreće.
Zlo bi bilo,
zlo bi bilo,
ako bi se slomilo -
to kitnjasto kormilo.

četvrtak, 17.01.2008.

Jazavac i lisica

Ne zna jazo šta su kiše,
šta vjetrovi, snježan dan,
jer on sada ispod zemlje
spava slatko - zimski san...

Samo, jao, evo lije!
Pronašla je jazin stan,
pa mu veli: "Smjesta, jazo,
iz jazbine seli van!

Hajd', požuri, umorna sam,
lovim, skačem, cijeli dan,
pa valjda sam zaslužila
da dobijem - topal stan!"

"Ne tjeraj me", - moli jazo -
"uginut ću, već sam star;
na ljeto ću tebi dati,
vjeruj, kukuruza par.

Pa ćeš njima namamiti
tri kokoške, pijevca dva!
I bez muke uloviti ih,
kunem ti se glavom ja!"

"Nek ti bude, samo pazi
na riječ, obećani dar;
ostati ćeš ovdje sa mnom,
ali - kao podstanar!"

Na radilištu

Kad sam došo
blizu sela,
u svanuće
dana bijela,

čudom sam se
čudit stao,
na što li sam
naišao:

životinje
kuću grade,
u blizini
autostrade.

Uz potočić
patak stoji,
po nacrtu
kuću kroji.

Naočale
prave ima
i sa glavom
mudro klima.

Pomoćnik mu
mačak žuti,
a crtač je
Šarko ljuti.

Zidar glavni
to je zeka,
naručen je
iz daleka.

Jaki gico
temelj ruje,
znoj mu curi
al' ne psuje.

Konj i voli
građu vuku,
žuri im se
sve u trku.

Jarac kovač
gvožđe kuje,
sa čekićem
zamahuje.

Ovan stolar
grede teše,
a magarčić
kamen kleše.

Ličilac je
gusan stari,
zamazan je,
al' ne mari.

I puran se
kočoperi,
parketar je
baš po mjeri.

Pjevac pjesmom
radost stvara,
ni tu ne sm'je
biti kvara.

Koke, patke,
čavle nose.
Zbog rada se
sve ponose.

Tu je krava
domaćica
i još k tome
mljekarica.

Divna ovdje
sloga vlada,
ne boji se
nitko rada!

Besanica

Usred noći, kad sve spava,
probudi se medvjes Gegan,
i po svojoj kratkoj stazi
u kavezu, gazi, gazi...

Prene se lija
njegova prija,
pa upita:
"Dobro, Gegane, crni medane,
zašto ne spavaš?
Zar za tebe kućni red ne važi,
što ti je noćas, bolan, kaži!?"
"Razmišljam, lijo,
draga prijo,
kako slobodu steći
i u šumi bezbrižno
opet na mahovinu leći."
reče Gegan
i nastavi da gazi
po svojoj staroj stazi...

srijeda, 16.01.2008.

Trke

Crni mrav
crvenglav,
bijeli crv
dubodrv,
jedan rak
šestokrak,
dvije žabe
šukun-babe,
tri stonoge
bosonoge,
četir' ježa
sporobježa,
pet kornjača
oklopnjača,
i šest puža
rogomuža
uz obalu
rijeke Krke -
održat će
sutra trke!
Pobjednik će
dobit dar
(za nagradu) -
štaka par.

Odlaze laste

Jesen dođe,
žuto lišće
pada, zemlju krije.
Da l' zbog toga
naša Vlasta
grca, suze lije?

Ne zbog toga,
vjerujte mi -
odlaze joj laste.
Zato plaču
crne oči
djevojčice Vlaste.

Rastanak je
tužan bio,
i laste su bile,
pa i one
skupa s Vlastom
suzice su lile.

Jedna lasta
Vlasti cvrkne:
"Čuvaj gnijezdo mila.
U njemu sam
tri lastice
brižno odgojila.

Opet ćemo
natrag doći,
kada zima mine,
u proljeće,
kad rascvjeta
i kad sunce sine!"

"Čuvat ću ga,
ne plaši se" -
odgovori Vlasta.
Plačnim glasom
dok to reče,
izgubi se lasta.

utorak, 15.01.2008.

Jao, jao! Gdje je novac?

Uputi se baba Rada
u potkrovlje gdje mrak vlada.
Na čađavu stigne gredu
te večeri - baš u srijedu.
Tu ostavi stari lonac
i u loncu velik novac:
ravno deset hiljadarki!
Da ne bude kakvih varki,
omota ih crnim koncem.
Pozdravi se baba s loncem -
ušteđenim dragim novcem...
Kad je baba sišla dolje,
a miševi brže bolje
ko na poziv kakvog zvonca,
dotrčaše svi do lonca.
Opazivši hiljadarke
zamašćene kako leže -
povikaše: "Hrane sviježe!"
Od radosti poskakuju,
navaljuju, zaviruju,
međ' sobom se zadirkuju,
jedan drugom namiguju
i ulaze već u lonac
da pregrizu crni konac,
da pojedu babi novac.
Al' odjednom stari mijo
zaustavi mišju četu:
"Ne jedite hiljadarke,
ne činimo sebi štetu,
za taj novac, tu u loncu,
kupit ćemo kobasice,
sir, slaninu, krvavice
i još - kišne kabanice!"
Prijedlog, ovaj, prihvatiše
u veselje udariše.
Opet ciču, poskakuju,
starom miji zahvaljuju,
međ' sobom se zadirkuju,
jedan drugom namiguju...
Od tog dana mišja četa
sastaje se, misli, zbori,
al' je jedna briga mori:
kako kupit namirnice,
kako kišne kabanice,
kako doći do dućana
kroz ulice, usred dana?
Jer opasnost svugdje prijeti
pa se može i umrijeti?!...
Dojadilo mišjem rodu
čekati na sretnu zgodu -
navališe svi u lonac,
pregrizoše crni konac -
pojedoše babi novac.

Jedne noći u ponoći,
sa svjećicom lojanicom,
ode baba vidjet lonac:
"Jao, jao! Gdje je novac!?
Tu je samo prazan lonac
i u njemu crni konac!?"...
Sad je babi bilo jasno:
usred noći plače glasno,
na miševe diže psovku,
spremit će im mišolovku...
Mišja četa babu sluša
kako na njih vatru diže
pa priđoše malo bliže...
Iz rupica izviruju,
jedan drugom - namiguju.

Gdje su?

Ljudi, ljudi, čujte jao!
U šumi je život stao!
Nit' tko diše, nit' uzdiše,
samo cvijeće još miriše...
Gdje su ptice cvrkutice,
gdje ohole grabljivice;
gdje je potok - zašt' ne teče,
gdje je pčela - zašt' ne lijeće,
gdje je cvrčak - zašt' ne cvrči,
gdje je zeko - zašt' ne trči;
gdje je medvjed, čagalj, vujo,
gdje je vepar, bumbar zujo,
gdje lisica, vjeverica,
gdje su, gdje su svi ostali,
kuda su se posakrivali?!

Iz tišine lahor šapne:
"Ne pitajte, gdje su, gdje su? -
U posjet su pošli suncu,
iznad šume na vrhuncu!"

ponedjeljak, 14.01.2008.

Nad ulovljenom lijom

U gvožđa se ulovila lija,
kokošinja po zlu prija.
Dotrčao odmah pijevac,
pa se smije iznad lije
ulovljene po zlu prije.
Sjatiše se tu i koke
oko lije kradokoke,
a pijevac im glasno viče,
hvalisave riječi sriče:
"IH!
Ja lisicu ulovih!
Ja lisicu zarobih!
Ja opasnost otklonih!"...

Kad odjednom
s drveta se
vrabac spusti
na krov stane,
nasmija se,
pa izusti:
"Kad se lija ulovila
postao si, pjevče sila!
Reci, brajko, gdje se dosad
tvoja muška snaga krila?!"

Hvalisavac

Najeo se
vrabac žita,
pa cvokoće,
pa klopoće: "Ah!
Al se žita nazobah,
alaj vreću prokljuvah!"

Iz bare se
javi žabac:
"Kre, kre, kre...
Baš si vrabac
hvalisavac!"

Zec - lovac

Jučer zeko
ovo reko:
"Ih!
Ja plašljivko,
ja strašljivko,
ja Šarova ulovih!"

Kad to čula
lija, reče:
"Uh!
Šta to ćuh,
šta to ćuh,
ne vara me
valjda sluh?!
Nisam znala
da plašljivko
može biti
i - lažljivko!"

petak, 11.01.2008.

Velesajam

Vukovi, medvjedi i lisice
uzeše hektar šume u najam
i u nedjelju će svečano
otvoriti prvi velesajam.

Tu će se naći veliki izbor
čehanog i nečehanog perja;
kao i onog, za izvoz, koje
izlažu lisice - iz Tužnog Cerja.

O kožama da se i ne priča
(ima ih mnogo i sa svih strana),
a bit će i takvih, koje su
oderane pred nekoliko dana.

Pastiri, kojima su nekad
nestale ovce i krave bez traga,
ovog će puta imati priliku
prepoznati kože svoga blaga.

Na posebnom štandu dva medvjeda
prodavat će: praseće njuške,
prvorazredni velebitski med
i najbolje bosanske kruške!

Izlagači su spremni vršiti
i razmjenu blaga na licu mjesta:
za deset kokoši i tri vola
dat će vreću perja i - koža dvjesta.

Uprava velesajma poziva
sve i svakoga, tko god može,
da posjeti ovu jedinstvenu
izložbu - perja i kože!

Ocjene

Kad je jučer:
medvjedu, zecu
"debeljku" i
zecu "mršavku",
patku, vjeverici,
jazavcu i skakavcu
završila škola,
bilo je radosti,
plača i bola!
Upravitelj škole,
mudra lisica,
profesorica,
jednog je po jednog
đaka zvala
i ove im ocjene dala:

"Sa ocjenom "pet"
prolazi vjeverica,
izvrsna učenica,
čuvena penjačica,
žira sakupljačica
i marljiva domaćica.

Zec "mršavko" koji je
sve predmete znao,
koji kupus nije krao,
koji noću nikad nije
pred auto stao,
prolazi sa "pet"
i nešto plus,
a na dar dobiva
knjigu - "Kupus".

Njegov brat "debeljko",
koji je u školi
samo tri puta bio,
koji se i danju i
noću u kupusu krio,
koji je umjesto škole
krađu snio,
dobiva "jedinicu"
kao - poslasticu.

Dobar trkač,
sjajan plesač,
odličan boksač
i bacač kamena
s ramena
medvjed Šapalo,
nije se u školi
baš mnogo trudio
i nastavnik se na njega
više puta srdio.
Po znanju
zaslužuje "dvojku",
a pošto ni jednom meda
nije krao, za nagradu -
dobiva "trojku".

Skakavac neka se
sa ocjenom pomiri,
prošao je sa "četiri".
Kod njega je,
u svakom pogledu,
bilo sve u redu,
a naročito skok u dalj!
Da je bolje naučio
još i - let,
dobio bi - "pet".

Patak se u školi
loše vladao,
stalno je brbljao,
zato je i - stradao.
Nimalo se nije mučio,
ništa nije učio.
Da se nije kao
plivač snašao
i on bi jadno prošao.
Jer, u cijeloj godini
naučio je samo tri slova
"kva...kva...kva..."
Zato prolazi sa - "dva".

A jazavac, gizdavac,
koji je u školi
samo nekoliko dana bio,
koji je zimski san snio,
koji je cijelo ljeto
kukuruze krao -
ništa nije znao!
I u njegovoj svjedodžbi
"jedinica" se koči,
zato - ne može proći."

...........o.........

Tako su se učenici
lisice profesorice
razišli kud koji...
Netko se smije,
a netko -
jedinice broji...

Žedan cvijet

Na prozoru,
u tišini,
snuždio se cvijet.
Bolestan je -
rekao bih -
skoro će umrijet'.

K njemu priđe
stari mačak -
miris cvijeća voli -
upita ga
tiho, nježno:
"Što te, dragi, boli?

Nekako si
izblijedio,
bez mirisa, smiješka;
kao da je
na te pala
neka tuga teška."

"Žeđ me mori" -
cvijet prošapta.
"Ima petnaest dana
kako k meni
nije došla
naša mala Stana.

Ranije me
svakog dana
brižno njegovala,
u granuće
žarkog sunca
vodom zalijevala.

Sad se s novom
lutkom igra,
za mene ne brine.
Zar baš želi
da moj život
što prije ugine?"

Sve do srca
ova priča
starog mačka ganu;
sa prozora
brzo skoči
da potraži Stanu.

Pronađe je,
pa joj reče:
"Brže s vodom leti!
Ti i ne znaš,
zloćo, jedna,
da smrt cvijetu prijeti."

"Odmah! Trčim!" -
klikne Stana...
Vodom cvijet napaja...
Život mu se
opet vrati -
pun mirisa, sjaja.

četvrtak, 10.01.2008.

Radost u šumi

Dok noć u dan tone:
telefoni zvone,
telegrami jure,
pismonoše žure...
Plakati se pišu,
slikovnice rišu...
Ptice pjesmu ore,
svukud vatre gore...
Zvjerad graju diže,
dar za darom stiže...
Donosi se jelo,
piće, voće zrelo!
Radost, radost
na sve strane,
rodilo se
jutros - lane.

Puž

Kako može taj stvor
tako malen, spor,
tri godine
živjeti bez jela?
I još nešto:
stavite li ga na vagu,
da mu izmjerite snagu,
pod teretom, koji je
dvjesta puta veći,
zidovi njegove
kućice - ne će podleći!
Čudan je, čudan
taj junak u oklopu,
kojem je na rogovima
smješten vid,
a sa kućicom
može se penjati -
uz drvo i zid!

Medvjed kod stolara

Medvjed Šaponja,
šumski traponja,
zimsko spavalo
na leđima bukvu nosi...
Uđe kod stolara,
pa ga prosi:
"Budite tako dobri,
napravite mi od ove bukve
jedna dječja kolica
i to duboka, jaka,
jer će se u njima
voziti moj sinčić
od jutra do mraka.
Izradite i pokrivač
protiv vjetra, kiše;
samo molim vas,
podignite ga što više
kako bi mališan
mogao da se vješa, njiše."
"Dobro medvjede, -
stolar reče -
napravit ću kolica po želji,
čak sa osam kotača!
Ali, moram znati, tko to plaća?"
Medvjed progunđa:
"Bez straha!
Već otplatu prvu
platit ću u bukovom drvu,
a što se tiče ostalih rata,
budite mirni u tom pogledu
i vjerujte - bit će sve u redu."

Oporuka

Stara lija kradokoka
oporuku svoju piše -
opljačkano blago dijeli
nekom manje nekom više:

"Dva jastuka guščjeg perja
nek ostane mrkom medi;
bolestan je, ostario -
to će mnogo da mu vrijedi.

Tri košćice kokošice
neka bude ljutom vuku;
njega uvijek glad progoni
i zbog toga muči muku.

Rep od pijetla kukurijeka
zekanu ću ostaviti;
da se i on jednom može
dobrim repom proslaviti.

Lajavome psetu Šarku
ostavit ću pačje pero;
nek se sjeti onog dana
kad me je šumom tjero!

Svim lovcima poručujem,
što nam žele krzno svući,
da ni s puškom repetušom
nije lako liju tući.

A lijama savjet dajem:
neka uvijek dobro paze,
kad u krađu one idu,
da u klopku ne nagaze."

Poziv na sunčanje

"Tko to bubnja, tko me budi,
tko to čini: drrv, drrv, drrv?"
Ispod kore starog hrasta
bunio se mali crv.

"Ja sam, djetlić, želja mi je
da iziđeš malo van;
unutra je hladno, mračno,
a vani je - sunčan dan."

"Na pozivu mnogo hvala!
Zar ti trbuh nije pun?
Ja ću ipak u mrak dublji,
da izbjegnem taj tvoj kljun!"

srijeda, 09.01.2008.

Molba za plivanje

"Mamice mila, mamice draga,
ja bih rijeku preplivati htio!
Reci mi, reci, mamice mila,
bih li ja to učiniti smio?

Pogledaj, mamice mila, draga
patkicu malu, patkicu seku,
kako ona vješto, bez straha
preplivat može široku rijeku!"

"Sinčiću mili, sinčiću dragi,
ti si pile, ti nisi patkica,
zato ne smiješ poći u vodu -
potonula bi tvoja glavica!"

Čuvši pile majčine riječi,
pijukat stane što može jače...
Patkicu tužno u vodi gleda
i odjednom poče da - plače...

Patak

U pernatom
ogrtaču,
ogrlicom
oko vrata,
žutim kljunom
poput zlata -
uz obalu
gega, šeće
i oholo
glavom kreće...
Pače...
Naokolo gleda -
kao kakav
čuvar reda...

Miš i sat

Stari miš
tavanaš,
noćni
tamburaš
ukr'o
ručni sat
i - nije ga stid.
Ne zna,
kud bi s njime -
vješa ga na zid.
Pa sad stalno
oholi se,
vrijeme krati
gledajući,
koliko je sati.

Morski konjici

Da l' su žuti,
da l' su vrani,
potkovama
potkovani;
očešljani,
osedlani,
mamuzama
razigrani?
Imaju li
dobre paše,
da li i njih
netko jaše?
Možda raci,
il' ribice,
svjetlucave
sardelice?
Kada noću
mrak naiđe,
iz visina
mjesec siđe,
kad se prospu
morem zvijezde,
da l' konjici
i tad jezde?
-------------------
Nit' su žuti,
nit' su vrani,
nit' potkovam'
potkovani,
nit' mamuzam'
razigrani
već su samo
ko i lani -
morem slanim
osedlani,
valovima
uljuljani.

utorak, 08.01.2008.

Pismo slona Surlaša

Jučer je uprava Zoološkog vrta
primila od slona Surlaša pismo,
koje glasi:

"Upravi Zoološkog vrta
na znanje i ravnanje!
Već bi bilo krajnje vrijeme,
da mi uredite stan,
i to - po najnovijoj modi!
Jer ovakav, u kakvom sam sada,
nimalo mi ne godi.
(Napokon moj stan
nije ovčji tor),
želim u njemu - potpuni komfor.
Ipak sam ja, valjda,
nekakva ličnost
ako se zovem - slon;
a u stanu nemam:
ni telefon,
ni gramofon,
ni noćni ormarić,
ni kupatilo,
ni rasvjetu,
ni sat,
niti - radioaparat!
Dalje, nemam:
ni jedne stolice, stola;
sva četiri zida su
bez slika, gola.
Nemam: češlja, ogledala,
kreveta, jastuka;
spavam na podu;
iz stare bačve pijem vodu...
Kao što vidite,
to je zbilja žalosno!
Ali, tako mi kljova, surle,
ne riješite li moje probleme
u roku od tri dana,
cijelu godinu
ne ću izići iz stana!
A onda - vi već znate
što vam se sprema -
sva će vas djeca pitati:
"Gdje je Surlaš, zašto ga nema?!"

Vjeverica

Ko što prava domaćica
zimnicu priprema,
vjeverica isto tako
žir u zemlju sprema.

Kada zimi glad zakuca
i vrijeme zahladi,
hranu svoju zakopanu
iz smočnice vadi.

Zadovoljna tad se časti,
ko na kakvom piru -
tko se ne bi veselio
usred zime žiru!

Zeko kod frizera

Jutros jedan zeko mlad
kradom stigo u naš grad.
Uši digne, repom migne;
skok...skok...skok...
Hitar, lagan,
(rekao bih - pravi zvrk)
u frizersku
uđe radnju - "Crni brk":
- Dobro jutro!
- Dobro jutro! - frizer reče. -
Što bi htjela mušterija?
- Želio bih ja, frizuru,
ali nešto nek je šik,
najnovije mode krik!
- Dobro, zeko, hajde, sjedni!
Ne plaši se, bit ćeš lijep
sa frizurom - konjski rep.

ponedjeljak, 07.01.2008.

Ptica

Jutros jedna
ptica sitna,
ptica mala,
na prozor
mi bane:
- Otopli mi
tijelo, krila!
Ptica jadna,
ptica gladna.
Snijeg visok,
nigdje hrane.
- Uđi, uđi
ptico mala,
ptico sitna,
otopli se,
najedi se...
U sobi mi
cvrkut, radost.
Lepršaju
meka krila,
meka krila
kao svila.

Vijavica

U granama
glas joj plače.
Sve zavija jače.
Snijeg nanosi
i raznosi.
Zapuhuje.
Kao da se
utrkuje
da zavije ceste, staze,
da zakrči vrata, laze,
sve prevoje i zavoje.
U dimnjaku cvili,
jauk šalje.
Čas je blizu,
čas je dalje...
Vijavica vije,
lice štipa, brije.
Sve se skriva,
u kuću sakriva.
U granama
glas joj plače.
Sve zavija jače.

četvrtak, 03.01.2008.

Moje selo

Moje selo
pokrio je snijeg.
Kuće bijele,
staze bijele.
Na bjelini
šape vuka,
trag od ptice,
vjeverice...
Iz dimnjaka
dim se vije.
Rekao bih
to zastave tamne
iz bjeline niču
i stvaraju
bijelu priču.
Selo moje
u tišini,
selo moje
u bjelini!

Saonice

Saonice
trkačice,
saonice
plesačice,
hajd'mo gore
iznad sela,
gdje nas čeka
staza bijela,
staza bijela,
bor i jela
i dječaka
cijela četa,
letjet ćemo
ko raketa!
Saonice
trkačice,
saonice
klizačice,
nosite me
s vrha brijega
dok je snijega!

srijeda, 02.01.2008.

Vuk liječnik

Pod okriljem tamne noći
prije nego svane zora,
kradomice vuk se šulja
do stanova, ovčjeg tora.

U zubima plakat nosi...
Objesi ga blizu tora
povisoko, da se vidi,
na grančicu jednog bora.

Gleda plakat, čita tiho:
"Drage ovce, vuk vam piše:
od danas sam liječnik posto,
ne bojte se mene više!

Za preglede ništ' ne tražim;
operiram, brzo liječim;
sa izumom mojim slavnim,
mnogu bolest odmah spriječim.

Ordiniram danju, noću,
ispod stijene "Sivog kuka".
Liječite se, ja vas molim,
kod doktora - dobrog vuka!"

Kad je plakat pročitao,
glas se javi: "Ovdje ćuk!
I s diplomom, varalico,
ostat ćeš - vječno vuk!"

Pismo majmunčeta Triše

U daleko selo,
u stan dječaka Gliše,
stiglo jučer pismo
majmunčeta Triše:
"Dragi Glišo!
Pitaš me kako
u Zoološkom vrtu
provodim dane,
da li mi na pamet padnu
kokosovi orasi
i palmine grane?
Što da ti kažem?
Ne ću da lažem -
nije mi loše!
U kavezu sam tek od lani.
Istina, bilo mi je ljepše
u džungli, na palminoj grani...
Inače sam veseljak.
Za ljude velike i male,
od jutra do mraka
izvodim vragolije, šale:
po kavezu se verem, smijem,
plačem, derem;
poput mačke se pritajim, šuljam,
a zatim se, kao dječak,
na ljuljački ljuljam;
visim na repu,
il' na jednoj nozi,
i ne vičem: strah me, pomozi!
Ponekad se pravim važan:
sjednem, prstima po zemlji šaram
i tako, kao slikar,
razne slike stvaram.
A onda, iznenada -
iz jednog ugla u drugi
izvodim skok dugi!
(Tom zanatu naučio me tata,
koji bijaše - kao i ja - akrobata!)
Promjenljive sam ćudi.
Eto, upravo kao i ljudi:
imam briga, žalosti,
no svakako više - radosti.
Znam se naljutiti na susjeda, brata,
što me štipa, za rep hvata.
A i na djecu, Glišo,
često iskezim zube,
i da su mi bliže,
vjeruj dao bih im pljusku
kad me varaju, dajući mi
mjesto jezgre, orahovu ljusku.
(Zapravo ne treba mi ništa,
imam dobru hranu,
a od sveg jela najvolim - bananu...)
Uskoro, prijatelju, pasti će noć.
Na spavanje ću.
Stavit ću šapu ispod lica
kao - djevojčica.
I snivat ću razne snove:
djecu, lutke, avione,
banane, il' igračke nove...
Oh, zaboravih ti reći:
prije spavanja oprat ću zube,
(imam četkicu i paste
tri velike tube!)
Ujutro ustat ću vedar, čio.
Umit ću se, očešljati,
vidjet se u zrcalu
da li sam uredan, lijep,
a onda - prvi prizor:
vješanje o rep!
I tako ću opet po cio dan
biti onaj isti vragoljan...
Glišo, završit ću sada.
(Od velikog pisanja
vrti mi se u glavi!)
A ti budi zdrav i jednom se
osobno pred kavezom javi!

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (17)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (15)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (17)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (17)
Siječanj 2008 (41)
Prosinac 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.

Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.

Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.

Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.

Click video

Linkovi:

Blog.hr

Novigrad Dalmacija