Danas je sve plakalo u šumi
za izgubljenim dragim drugom.
Danas se nije čuo pjev ptica,
sve je bilo zavijeno tugom.
Umro je crni žutokljuni kos
noćas, točno u pola noći.
Bolest je bila toliko teška,
da nitko nije mogao pomoći.
Bio je, to svi kažu, pravi drug:
pošten, društven, marljiv i uslužan,
nikome nije nit' jedno zrnce
ukrao ili ostao dužan.
Zato je pogreb bio veliki
i svečan kao na nebu duga,
lijes su nosili četir' kosa -
njegova najvjernija druga.
Stotine raznobojnih vijenaca
stiglo je na pogreb sa svih strana,
na najljepšem od njih pisalo je:
"Dragom, dobrom kosu - crna vrana".
Pokopan je ispod stare smreke,
gdje se je uvijek igrao bos.
Na tabli zlatnim slovima piše:
"Ovdje počiva žutokljuni kos".
Post je objavljen 28.01.2008. u 14:11 sati.