Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu
srijeda, 30.04.2008.
Zoološki vrt u stanu
Djeco!
Da li ste posjetili
najljepši zoološki vrt,
koji je otvoren
preko cijelog dana,
tu, u Lisičjoj ulici,
u sobici Brankova stana?
Ako niste, požurite!
Vidjet ćete razne životinje:
jelena, divokozu, medvjeda,
risa, orla, sokola,
morskog konjica, jastoga,
pelikana, trča, pastrvu,
tekunicu, lisicu...
I čak - "čovječu ribicu"!
Ulaz je besplatan.
Ali kad dođete,
nemojte se ljutiti
na dječaka Branka
i reći: "Gle!
Pa tu nije nitko živ;
ovaj se poslužio
smicalicama, varkama,
i prikazuje nam
zoološki vrt na -
poštanskim markama.".
Poziv na ručak
Guske, patke,
Golubići,
Pure, koke
I pilići!
Ćuk, ćuk, ćuk,
Pi, pi, pi...
Dođ'te, dođ'te,
K meni svi!
Evo jela
Puna zdjela!
Paj, paj, paj,
Či, či, či...
Brzo, brzo,
Amo svi!...
Gaču, paču,
Kokodaču,
Poletješe,
Doletješe,
Poskakuju,
Zahvaljuju -
Svi od reda,
Malom Brani -
Na obilnoj,
Dobroj hrani.
utorak, 29.04.2008.
Kartu više
Sinoć je ispred kina
"Gorući klanac"
šaptao dječak pažljivo,
tiho, što tiše:
"Trebate, možda, kartu više?"...
Ne znate, tko je taj dječak
s "tarzan" frizurom,
kapom bez broja
i hlačama "teksas" kroja?
Reći ću vam u povjerenju:
zove se "Bimbo - Viseći most",
a radi za poglavicu
"Bijela kost",
koji u krčmi "Crveno jare"
pije i čeka od "Bimba" pare...
I tako svako veče
vidjet ćete, kako ispred kina
visi "Bimbo - Viseći most"
šapčući tiho, što tiše:
"Trebate, možda, kartu više?"...
ponedjeljak, 28.04.2008.
Reportaža s morskog dna
Halo! Halo!
Uredništvo "Podvodni svijet"!
Ovdje vaš dječji reporter Bora!
Nalazim se duboko ispod mora:
ovog časa naišao sam na veliki
ratni brod, ime mu je:
"UNUK CRNOG JATA",
torpediran je za vrijeme rata.
Žao mi ga. Umjesto da se
popravlja u kojem doku,
on, zarđao, leži na desnom boku.
Na pramcu i na krmi topovi šute
i ni na koga više se ne ljute.
U njima sada kote se
morske mačke, psići;
sve vam je, vjerujte,
ko u kakvoj priči!
Gdje je nekad bio komadantov stan,
ribe otvoriše - restoran!
Na brodu nema ni jednog
praznog stana,
sve je popunjeno, iznutra i izvana.
Jedna velika kabina
puna je rakije, vina;
tri raka ništa drugo ne rade,
osim što klještima čepove vade;
hobotnice u salonu sjede,
jedna od njih tvrdi dvopek jede.
U municionom skladištu
naišao sam na mine i torpeda,
(nitko im ne pruža njegu,
pa se po njima - školjke legu...).
Dupin, taj vječni vragoljan,
često navraća, moli u dimnjaku stan.
Ali, tu su jastozi,
pa ga tjeraju van...
Jedan mi je veliki jastog,
kao reporteru i dobrodošlom gostu,
dao počasno mjesto - na komandnom mostu.
Ujedno mi reče:
"Ja sam ovdje glavni intendant,
a strašni polip -
to je komadant.
Trebao bi uskoro
na palubu stići,
ali nemojte mu prići!
Danas je vrlo loše volje,
ima briga, glavobolje.".
Jastog me ljubazno napušta,
trkom se niz stepenice spušta...
Jao, jao! Evo komadant nailazi!
Uh, da ga vidite: crn je i
strašan poput diva;
iz očiju mu svijetli -
kao u noći lokomotiva.
Najednom zvono!
Svi žure u stroj
kao da se spremaju u - boj.
Komanda pada: "Triput hura!"
"Hura, hura, hura!" -
ječi ko velebitska bura.
Komadant je stigo,
napada arbune -
zbog neke, navodne bune.
Ovog časa kažnjava jednu ražu:
pet noći za redom -
mora na stražu.
Sad, upravo, jedan me račić
štipa za nožni palčić
i veli mi:
"Druže, za nas bi bio
jedini spas,
kad bi ovaj brod izvuklo
na površinu -
poduzeće "BRODOSPAS".
Molim vas, javite odmah
"Brodospasu",
koji je ovdje na glasu,
da teror strašni na brodu vlada,
a brod u njegovu nadležnost spada."...
Halo, halo, prekidam reportažu!
Isplivat ću na najbližu plažu!
U boci mi nestaje kisika.
Žurim, da ne bude neprilika!
petak, 25.04.2008.
Kokoš se ljuti
Pod krilima crne koke
šest pilića spava,
samo jedno van izišlo
da se poigrava.
Spazila ga naša mala
djevojčica Mira,
pa pohita do pileta
hoće da ga dira.
Igrat bi se Mira htjela
sa piletom žutim,
al' koka joj oštro reče:
"Ja se Miro ljutim.
Imaš svoju lutku malu,
sa kojom se igraš,
a u moje pile žuto
ne želim da diraš."
Poziv
Dječaci!
Pozivate se, da konačno
dignete glas protiv onih
koji nas zovu:
Rajko, Mile, Ivo, Danko,
Petar, Niko, Stevan, Janko!
Neka jednom već znaju:
i otac, i mama, i djeda,
i svi, svi od reda,
da nam je naših imena dosta,
jer su seljačka, obična, prosta!
Mi hoćemo:
Pat, Nik, Stev, Raj, Mil,
Gregori, Dan, Pjer, Džo, Bil!
To su imena atomskog doba,
a k tome i - uvozna roba!
Ovaj poziv šalje vam
predsjednik društva
"Magareći rev" -
Ćupa Stevan, zvani "Stev".
četvrtak, 24.04.2008.
Brojanje stepenica
"Jedan, dva,
tri, četiri, pet...
Pedeset i pet...
Stojedan.
Uh, griješka!" -
Šapće Ivo,
za uho se češka
i ponovo broji,
jer po svaku cijenu,
on u zgradi mora,
točno, stepenice da pobroji.
"Jedan, dva, tri,
četiri, pet...devet...
I konačno -
devedesetdevet...
Oh, Ivo, Ivo,
opet krivo!"...
I tako već nekoliko puta,
uzbrdice,
nizbrdice,
broji dječak stepenice.
Al' nikako da ih zbroji,
da pobroji.
Šta je to?
Stepenica ima ravno - sto!
srijeda, 23.04.2008.
Ivo i mače
Zašto plačeš, mali Ivo,
koje zlo se tebi zbilo?
Da l' te ljuti sivo pače? -
upita ga crno mače.
Ivo mali suze briše,
plakat' poče malo tiše,
pa mačetu svome reče
koja tuga njega peče:
"Ne ljuti me sivo pače,
moje drago crno mače,
već me ljuti moja mati
što ja ne ću zube prati."
Nasmija se crno mače
što izusti Ivo đače,
na policu ono skoči
i od smijeha suze toči.
Mali Ivo zbunjen osta,
ruganja mu mačjeg dosta,
pa povikne: mila mati,
odmah idem zube prati!
ponedjeljak, 21.04.2008.
Plač nizašto
"Djevojčice Maro,
zbog čeg' u plač briznu,
zašto suza kliznu?
Što se strašno zbilo,
reci, dijete, milo?"
"Zar ne čuješ, čiko,
kako patka pače,
kako guska gače,
kako cvili mače." -
zato Mara plače.
Veliki umjetnik
U šumici, na grančici,
Ko na kakvoj sviralici
Slavuj pjeva, note bira
I sam sebi dirigira.
Svojim glasom zvonkim, milim,
Natkriljuje sve glasove,
Sve tenore i basove.
Pjesme sjajan poznavalac,
Izvrstan je i - skladatelj,
Jer glasove mijenjat znade
Kako hoće, prema volji;
Nema onog, tko od njega
U tom može biti bolji!
Nenadmašiv, s mnogo dara,
Čujte samo - što sve stvara:
"Fidl, fidl, fidl kr, kr, ci, ci,
Tci tci tci - lo lo lo lo li...
Fidl a ckvo ckvo ckvo tirrirrirri
Daci daci daci - cirrirrir cirhadi
Cak cak cak lolololololo
Hececececececec... Cia cia cia...
Dididididididi - Lilili ilili cvidl..."
Dok umjetnik tako svira i bigliše,
Od radosti - šuma pljeska i uzdiše.
petak, 18.04.2008.
Mala slikarica
Slikala je Staka
od jutra do mraka,
slikala je svašta
njena bujna mašta.
Naslikala koku
kako kupa Đoku,
naslikala vranu
kako pili granu.
Naslikala kravu
kako kosi travu,
naslikala ćuka
kako lovi vuka.
Sada slika dedu,
a uz njega medu,
medo loži vatricu,
dedi kuha kašicu.
S dupinom po moru
Kad bih mogo uzjašiti
na dupina ko na vranca:
u more bih zaronio,
u Atlantik otplovio,
dupinom bih kad me volja -
kao vrancem preko polja.
Oceane s njim bih prošo,
do Afrike žarke došo;
crne ljude da pozdravim,
džungli slavnoj da se javim.
Ronio bih u dubine tamne
i lovio ribe:
tune, skuše, psiće, raže,
hobotnice,
jastoga, velike i male,
vjerujte mi, ko od šale.
Nisam škrtac -
dupinu bih pola dao
kako ne bi smalaksao...
I školjke bih peko, jeo,
a od alga vijence pleo.
Jezdio bih tad na sjever
kićen vijencem kao djever...
Jer medvjede bijele
i tuljane vidjet želim -
i s njima hoću da se proveselim!
Na santu bih leda htio!
Što? Zar ne bih smio?
Al' tu nisam nikad bio...
Kad bih tako sve vidio,
dupinom bih zaronio,
u Jadranu izronio.
Izložba slika
Pažnja!
Dječaci i djevojčice,
da li ste kupili ulaznice
za veliku izložbu slika,
koju priređuje slikar Mika
u ulici, na oba - pločnika?
Požurite,
izložba je otvorena
samo do srijede!
U četvrtak već
izložbene slike
ništa ne vrijede;
isprat će ih ispirači ulica
jednu po jednu redom...
Jer Mika je slike izradio -
bijelom i žutom kredom.
četvrtak, 17.04.2008.
Cvijet
Cvijet
što ga njišem
u snovima
i tkam u njega
vrelo krvi
živi u mirisu dana.
Pronađi u njemu
lakoću tijela...
Crveni cvijet
u tvojoj kosi,
miris u srcu
i plav kao
moje nebo i more.
Usni u današnjoj
himni, opojnoj
vrelosti trenutka!
Bdijem
Bdijem u noći
za rast cvijeta
i miris njegov
što snom prolazi.
Bdijem strasno
za ljepotu dana,
za ruke što grle
ptice u uzletu.
Bdijem u tebi
u prskanju žara,
u rumenoj vatri
oči ogledala.
Ne sazrijevaj, roso,
na sunčevu dlanu,
tvoja kaplja
nek osvježi tijelo,
počinak daruje
umornom ratniku.
Za uzglavljem mojim
neka noći dišu,
bjelinama tijela
nek prolaze žiže,
u odsjaju oka
nek se jutro smiri.
O ljepoto dana!
Osluškujem noćas
kako tijelo raste.
srijeda, 16.04.2008.
Vrč
Načinjen od ilovače,
išaran slikama konja
i nagih žena,
stajao je vrč
uz ognjište.
U vrču - vino,
uz vino - djed
i ja
dječak.
Titra čađavim zidom
rumenilo plamena
i boji lice
naborano.
Drhtava ruka
naginje vrč...
Vrč umoran leži
prazan.
Pauk,
u svili zatišja.
Konji i nage žene
tuguju u samoći.
U školjki je srce
Kažu mi, djevojko,
da si lijepa.
I ja kažem da si lijepa.
Zašto je Sunce htjelo
da budeš spomenik ljepote?
Zašto mladići skrivaju
pogled pred tvojom sjenom
i mole zvijezde
da ti ne daju sjaj?
Zašto nitko ne zna
da je tvoje srce malo?
Svi kažu da si lijepa.
Djevojko, skini odjeću
i sruši zamračenu ljepotu!
Zaroni u rijeku i uberi
školjku u kojoj se
nalazi tvoje srce,
veliko kao ptica!
Zaroni, djevojko,
ja hoću samo tvoje srce,
samo njegov šum.
Ja hoću, djevojko,
da tvoje srce bude veliko,
da ga vide svi
obješena na tvojim grudima!
Hoću, djevojko, srce u školjki!
Zaroni, djevojko,
srce je dolje, na hrapavoj hridi.
Počuj kako pjeva,
tonove niže sitne, fine,
kao bisernica.
Zaroni, djevojko
i uberi srce.
Bit ćeš ptica,
najljepša ptica rođena u rijeci!
Zaroni, djevojko,
jer sutra će mladići
saznati da je tvoje srce malo.
Sutra će saznati da nisi ptica.
Oči im neće iskriti čežnjom,
usne im neće drhtati,
ruke im neće hitati naprijed.
Zaroni, djevojko,
srce je na dnu rijeke.
Srce je u školjki.
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (17)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (15)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (17)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (17)
Siječanj 2008 (41)
Prosinac 2007 (20)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.
Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija