Kad bih mogo uzjašiti
na dupina ko na vranca:
u more bih zaronio,
u Atlantik otplovio,
dupinom bih kad me volja -
kao vrancem preko polja.
Oceane s njim bih prošo,
do Afrike žarke došo;
crne ljude da pozdravim,
džungli slavnoj da se javim.
Ronio bih u dubine tamne
i lovio ribe:
tune, skuše, psiće, raže,
hobotnice,
jastoga, velike i male,
vjerujte mi, ko od šale.
Nisam škrtac -
dupinu bih pola dao
kako ne bi smalaksao...
I školjke bih peko, jeo,
a od alga vijence pleo.
Jezdio bih tad na sjever
kićen vijencem kao djever...
Jer medvjede bijele
i tuljane vidjet želim -
i s njima hoću da se proveselim!
Na santu bih leda htio!
Što? Zar ne bih smio?
Al' tu nisam nikad bio...
Kad bih tako sve vidio,
dupinom bih zaronio,
u Jadranu izronio.
Post je objavljen 18.04.2008. u 08:55 sati.