Proljetos
je dječak rek'o:
- Kad bih mog'o
jednog dana
list ubrati
sa vrha jablana...
- Tada bi se
zvao ptica -
rekla mu je
djevojčica...
Jesen stigne,
evo dana,
list se nađe -
nasred dlana.
Čuj, dječače,
u dalekom kraju,
evo me na hridi
gdje si ljetos bio,
prvi puta zaronio.
Kad mene nema
onda galeb dođe,
il' po koja barka
uz hrid prođe...
Sunce danas
nježno grije,
čas izađe,
čas ga oblak krije.
Kolovoz i srpanj
javljaju se iz daleka,
kao jeka, kao jeka...
Oko hridi more drijema.
Stari ribar evo priča,
da tišine neće dugo biti,
valovi će zapjeniti.
U pijesku
su ostali
igre i snovi
djevojčice Lade.
Jesen
sve njene tajne znade.
Koračam uz jesen
od plaže do plaže,
priču o Ladi
neka mi kaže.
Na žalu stopala -
tragovi njeni.
Krošnja masline
smijeh joj čuva.
U kamenu glas -
igra tiha, snena,
danas uspomena.
Dotrčale
prve kiše!
Zemlja danas
toplo diše.
I miriše...
Pokisla
mi glava.
Neka, neka!
Narasti će
trava.
Bijel si
galebe moj
kao dan kojeg
krilima pozdravljaš.
Kao dječak
što te nag
sa obale zove.
Spusti se,
galebe bijeli,
bilo gdje:
na greben, val,
ili žal.
Spusti se
galebe moj bijeli
i sa dječakom
radost podijeli!
Duga
je procvalo
nebo u boji!
Duga je
najljepša
slika dana,
od sunca darovana.
Duga
je tkanica,
koju oko pasa
nosi moja baka,
duga
je zastava -
djevojčica
i dječaka!
Zlatne,
žute
i crvene,
reske,
slatke
i rumene.
Okićena stabla -
baloni u boji!
Dječak broji...
Al' tko
da ih zbroji,
da pobroji?
Zlatne,
žute
i crvene,
reske,
slatke
i rumene
zriju, zriju -
dječaku se smiju.
Utihnuli maestrali.
Smirile se plaže.
Dva dječaka
Sunce traže...
U daljini,
kao stada bijela,
oblaci se množe...
A pučina
nabujala, drijema.
Šta se sprema?
Južni vjetar
probudit će dane,
maslinama
zamrsiti grane.
Sjedeći na plaži
pitala se čudom
jedna baka:
- Je l' to san
il' je java.
Gle, iz pijeska viri
ošišana glava?!
Nek se šali,
tko se šali,
čast mu svaka -
veli baka -
al' se bojim,
teško mi pri duši,
da se dječak ne uguši...
Dječak čuo, veli:
- Ne plaši se, bako,
u pijesak sam tijelo skrio,
od sunca ga zaštitio.
Rođene jutros
poslije kiše,
sa šeširićem
na glavi
u travi.
Šeširići obojeni:
bijeli,
smeđi,
ružičasti...
I oblika
raznolika.
Za svaku zgodu!
Tko ovuda prođe
po ukusu neka bira
jedan od šešira.
Gle, što more
u uvali radi?
Čudne stvari gradi.
Dva kamena mala,
pod udarom vala,
jedan drugog ljube.
Godinama tako
ova igra traje,
sve ljepša postaje.
Kamenčići glatki
sve su manji,
sve su tanji.
Ljeto vruće, ljeto traje,
cvrčak cvrči, ne prestaje.
Cvrči danju, čak i noću,
- Cvrčat mogu kako hoću -
kao da mi pjevač veli,
cvrči, brate, kako želi.
Što je vruće jače cvrči,
iz tijela mu pjesma trči,
rekao bih da se ljuti,
neće malko da zašuti.
Cvrči, cvrči dok ti spavaš,
cvrči, cvrči dok ti sanjaš,
za ručak ti pjesmu sklanja,
za večeru cvrk poklanja,
sa maslina, sa borića
cvrčak svoju priču priča...
Ljeto vruće, ljeto traje,
cvrčak cvrči, ne prestaje.
Stig'o mjesec iz daljine,
spustio se sa planine,
veliko mu žuto oko
iznad mora baš visoko.
U more je zaronio,
sve je barke podronio,
i sad roni, svjetlo širi,
svukud želi da zaviri.
Ribe, školjke probudio,
sve u moru razbudio.
Malko stane, nešto snuje,
zov dubina k'o da čuje,
vidi, vidi, zar se njiše,
smirio se, čak ne diše.
Val ga eno odnjihao,
val ga eno zanjihao...
Šeće mjesec dubinama,
šeće putnik tišinama.
Na pučini igra fina:
igraju se dva delfina!
Igra brza, igra laka,
kao da su dva dječaka...
Tko su, tko su, dva delfina,
da l' dv'je kćerke
il' dva sina?
Il' možda djeda, baka,
il' sam djeda uz dječaka?
Neće biti da je baka,
ona za skok nije laka.
Bit će da je unuk, djeda,
dva skakača prvog reda...
Na pučini igra fina,
igraju se dva delfina.
Jure, zvižde, kao strijele,
u vis šalju kaplje bijele.
Bljesnu zrakom, kao ptići,
do sunca se žele dići.
Ljeto -
školjka i barka,
jedro i katarka.
Ljeto -
pokošena trava,
dječaku
ošišana glava.
Ljeto -
cvrčak uspavljuje dan,
Mjesec sišao na dlan.
Ljeto -
more Sunce gasi,
na gradini ćuk se glasi.
Ljeto -
da l' će prepoznati baka
tamno lice svog dječaka?
Ljeto vrelo,
uzavrelo,
vruće kolo
naokolo!
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.
Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija