Stig'o mjesec iz daljine,
spustio se sa planine,
veliko mu žuto oko
iznad mora baš visoko.
U more je zaronio,
sve je barke podronio,
i sad roni, svjetlo širi,
svukud želi da zaviri.
Ribe, školjke probudio,
sve u moru razbudio.
Malko stane, nešto snuje,
zov dubina k'o da čuje,
vidi, vidi, zar se njiše,
smirio se, čak ne diše.
Val ga eno odnjihao,
val ga eno zanjihao...
Šeće mjesec dubinama,
šeće putnik tišinama.
Post je objavljen 11.08.2008. u 11:42 sati.