Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu
petak, 29.02.2008.
Plač oblaka
Na pijanim
krilima
pjevao si
sunčani oblače.
Danas plačeš.
Tko te kazni, zašto?
Tko ti sunce uze,
tko nakupi suze?
Tko da te nasmije,
tko da te opije?
Plači, plači jače
osamljeni oblače!
Plači u prostranstvu daljina.
Neka jeku plača i nebo čuje!
Neka bol nova u tebi niče,
jer ona i ti - jedno ste biće!
srijeda, 27.02.2008.
Cvijet
Tiše, tiše.
Jedan cvijet
raste, diše...
Proljeće ga zvalo,
sunce milovalo...
Tiše, tiše.
Cvijet raste,
cvijet miriše.
Prvi dani,
koraci mekani.
Latice mu kao svila,
kao nježna,
topla krila...
Tiše, tiše.
Jedan cvijet
raste, diše
i miriše!
Na livadi
Na livadi
stado pase.
Bijele ovce,
bijeli janjci...
Dan miriše.
Mlado janje
majku siše.
Tek na noge
što je stalo,
trči, trči
radoznalo...
Čobanice,
djevojčice,
zapjevale,
zaigrale.
Kolo, kolo,
naokolo...
Nel' se pjesma
čuje, čuje,
nek' odzvanja
u daljini,
nek' odzvanja
u planini...
Rasti, travo,
na ispaši,
nek' jačaju
janjci naši!
ponedjeljak, 25.02.2008.
Ribari
Sinoć sam gledao ribarske lađe
u brazdi morem kako plove;
sinoć sam gledao ribare bose
sa mrežom kako ribu love.
Nad njima nebo zvijezdama svijetli,
dan umoran u noći spava,
svud naokolo bogati pašnjak -
tiha leži pučina plava.
Pjesma za nju
Poleti pjesmo moja,
poleti ko golub
sa drhtavog dlana.
Poleti pjesmo moja
i stigni do Nje
u svitanje dana.
Ako je još snena,
probudi je tišinom
vjetra blaga,
i šapni joj,
šapni joj, pjesmo moja,
da mi je mila, draga!
Šapni joj da sam bez sna,
kao more i vjetar
u olujnoj noći,
šapni joj, pjesmo moj,
da je volim
kao svoje zaplakane oči!
Ptiči
U gnijezdu, na grani,
ptiči žvrgolje,
kao da se natječu:
koji će bolje.
Majka ih brižno uči
pjesmicu prvu,
koju će cvrkutati -
negdje na drvu.
A zatim dolazi
glavna vježba: let
i polazak, bez majke,
u - prostrani svijet.
četvrtak, 21.02.2008.
Slika na zidu
Dječak
gleda sliku na zidu,
u pozlaćenom okviru,
na požutjelom papiru
i govori:
"Želio bih znati,
da li je ova djevojčica
na slici, moja mati?"
A slika stara
odgovara:
"Nije unuče mili,
to je tvoja baka Stana
kad joj je bilo
ravno - godinu dana!"
četvrtak, 14.02.2008.
Čobanče u planini
Čobanče u planini
rukama oblake dira.
Potrbuške ili stojeći
u diple svira...
Njega pozdravljaju
prvi sunčani traci,
a rashlađuju izvori
i hrastovi stogodišnjaci.
On je brzonog,
vitka struka,
on se ne plaši
ni zmije, ni vuka.
Njega uspavljuje
pčela zuka,
medvjeđa buka
i vjetrovi što zavijaju u klancu -
ko psi na lancu...
On ne zna
za svjetla grada,
trolejbuse i tramvajske pruge,
zato on gleda:
raznobojne duge,
zvijezde, šarene ptice
i mjesečevo žuto lice...
On sluša, vidi,
kako se rađa oluja, grom,
jer tu, u planini -
njegov je dom.
srijeda, 13.02.2008.
Pismo sa sela
Na vjetriću krošnja hrasta
kao val se njiše.
Ispod krošnje Miško sjedi,
prvo pismo piše:
"Draga mama, tata, bako
i ti mala seko,
ja sam dobro, igram, skačem
kao šumski zeko.
Ptičice me jutrom bude,
Šarko glasno laje,
krava muza rano muče
iz djedove staje.
Na poljima zlatno žito,
plod mu naglo zrije,
suncem klasje obasjano
kao da se smije.
U daljini kosci marni
djetelinu kose;
vinogradi umiveni
od jutarnje rose.
U blizini rijeka teče
u kojoj se kupam.
Plivat ne znam, djed me drži,
a ja nogam' lupam.
Uzde imam i bič pravi,
u galopu jašim,
vjerujte mi, kao čudom,
konja se ne plašim.
O da znate, što je lijepo
tu u selu biti,
sa potoka skakutavog
bistru vodu piti.
Ne ću doći tako brzo,
tek pred samu školu -
leptiriće i krijesnice
hvatat ću po dolu."
Miško pismo završio,
na livadi spava,
mirisom ga okrepljuje
već sazrela trava.
utorak, 12.02.2008.
Drvored
Ko vojnik
do vojnika
svrstan u red
u ulici mojoj
raste drvored...
Pod njim se odmara
i djed,
i baka,
i otac
kad završi rad
tu zatraži hlad.
U svako doba,
i svakog dana,
kao pod kapom kišobrana
ljudi ovuda prolaze,
šeću i drvored svoj vole -
bilo da je lišćem odjeven
ili da su mu grane gole...
Drvored je za ulicu moju
đerdan od zlata,
biserna ogrlica - oko vrata.
Kosidba
Pjevaju,
blistaju kose -
slažu travu
u otkose...
Pred koscima, gle,
prosuše se ptići
jarebići -
sitni, mali,
k'o - pilići...
Pjevaju,
blistaju kose...
Na livadi spava
pokošena trava.
četvrtak, 07.02.2008.
Jučer, danas, sutra
Jučer stablo
golih grana -
danas krošnja
rascvjetana.
Jučer cvijetak
nježni mali -
danas plodom
već se hvali.
Jučer voće
još kiselo -
danas već je
sasvim zrelo.
Sutra opet
gola grana
kao žice -
kišobrana.
Mati
K'o val za valom
naviru uspomene drage...
Tko da iz zaboravi
kad bijahu:
i smijeh,
i suze,
i bdijenja,
i radost -
sva moja mladost!
Zar može itko
toliko lijepog
životu dati,
kao što umije
ona - mati?!
utorak, 05.02.2008.
Prva slova
U školskoj klupi
sjedi dječak,
a njegova ruka mala
po teki šara,
prva slova stvara...
Sve je neobično, novo,
čudno je svako slovo;
misli lete svuda,
kojekuda.
Sjećanja na
mamu, tatu, baku,
pticu u zraku;
na dugmad,
romobil, praćku
i - ljuljačku...
Sjedi dječak u klupi,
a ruka nevješta, mala
i dalje šara,
prva slova stvara...
U trku,
radostan,
crven kao žar,
dječak je donio kući -
još jedno slovo na dar.
ponedjeljak, 04.02.2008.
Svjetionik
Ko zvijezda na nebu
treptajem se glasi,
sam na hridi pustoj
nikad se ne gasi.
Oluje ga biju,
sunce žarom pali,
a valovi grle
veliki i mali.
Galebovi često
u posjet mu stižu,
ko nestašna djeca
nad njim graju dižu.
On ih rado prima,
srcem dočekuje,
sjajem oka svoga
na njih namiguje.
petak, 01.02.2008.
Moja ulica
Noć je.
Tišina.
Ulica moja spava.
U njoj svijetle
tri svjetiljke blijede,
tri žuta
osamljena koluta
po zemlji prosuta.
Stari, visoki jablan,
(što danju o suncu snuje),
šapatom nježnim
ulicu uspavljuje...
Prolazim. Sam.
I zamišljam
da je ulica moja -
tišine hram.
Noć je.
Pločnikom, lagano
s noge na nogu
korača mačka.
Na pragu zaboravljena
lutka igračka...
Prolazim. Sam.
Ulica moja spava.
Sa tornja
ponoć otkucava...
Pjesma vlakovođe
Kroz krš sivi
i ravnice,
kroz tunele,
udolice,
uz obalu rijeka,
mora,
kroz guštike
naših gora,
kroz zlaćana
polja žita
danju, noću
vlak moj hita...
Kroz oluje
snježne, tamne
i blještave
munje plamne
juri, zviždi
crni vlak;
popeću ga
na oblak!
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (17)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (15)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (17)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (17)
Siječanj 2008 (41)
Prosinac 2007 (20)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.
Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija