U školskoj klupi
sjedi dječak,
a njegova ruka mala
po teki šara,
prva slova stvara...
Sve je neobično, novo,
čudno je svako slovo;
misli lete svuda,
kojekuda.
Sjećanja na
mamu, tatu, baku,
pticu u zraku;
na dugmad,
romobil, praćku
i - ljuljačku...
Sjedi dječak u klupi,
a ruka nevješta, mala
i dalje šara,
prva slova stvara...
U trku,
radostan,
crven kao žar,
dječak je donio kući -
još jedno slovo na dar.
Post je objavljen 05.02.2008. u 14:01 sati.