Čobanče u planini
rukama oblake dira.
Potrbuške ili stojeći
u diple svira...
Njega pozdravljaju
prvi sunčani traci,
a rashlađuju izvori
i hrastovi stogodišnjaci.
On je brzonog,
vitka struka,
on se ne plaši
ni zmije, ni vuka.
Njega uspavljuje
pčela zuka,
medvjeđa buka
i vjetrovi što zavijaju u klancu -
ko psi na lancu...
On ne zna
za svjetla grada,
trolejbuse i tramvajske pruge,
zato on gleda:
raznobojne duge,
zvijezde, šarene ptice
i mjesečevo žuto lice...
On sluša, vidi,
kako se rađa oluja, grom,
jer tu, u planini -
njegov je dom.
< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.
Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.
Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.
Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.
Click video
Linkovi:
Blog.hr
Novigrad Dalmacija