U daleko selo,
u stan dječaka Gliše,
stiglo jučer pismo
majmunčeta Triše:
"Dragi Glišo!
Pitaš me kako
u Zoološkom vrtu
provodim dane,
da li mi na pamet padnu
kokosovi orasi
i palmine grane?
Što da ti kažem?
Ne ću da lažem -
nije mi loše!
U kavezu sam tek od lani.
Istina, bilo mi je ljepše
u džungli, na palminoj grani...
Inače sam veseljak.
Za ljude velike i male,
od jutra do mraka
izvodim vragolije, šale:
po kavezu se verem, smijem,
plačem, derem;
poput mačke se pritajim, šuljam,
a zatim se, kao dječak,
na ljuljački ljuljam;
visim na repu,
il' na jednoj nozi,
i ne vičem: strah me, pomozi!
Ponekad se pravim važan:
sjednem, prstima po zemlji šaram
i tako, kao slikar,
razne slike stvaram.
A onda, iznenada -
iz jednog ugla u drugi
izvodim skok dugi!
(Tom zanatu naučio me tata,
koji bijaše - kao i ja - akrobata!)
Promjenljive sam ćudi.
Eto, upravo kao i ljudi:
imam briga, žalosti,
no svakako više - radosti.
Znam se naljutiti na susjeda, brata,
što me štipa, za rep hvata.
A i na djecu, Glišo,
često iskezim zube,
i da su mi bliže,
vjeruj dao bih im pljusku
kad me varaju, dajući mi
mjesto jezgre, orahovu ljusku.
(Zapravo ne treba mi ništa,
imam dobru hranu,
a od sveg jela najvolim - bananu...)
Uskoro, prijatelju, pasti će noć.
Na spavanje ću.
Stavit ću šapu ispod lica
kao - djevojčica.
I snivat ću razne snove:
djecu, lutke, avione,
banane, il' igračke nove...
Oh, zaboravih ti reći:
prije spavanja oprat ću zube,
(imam četkicu i paste
tri velike tube!)
Ujutro ustat ću vedar, čio.
Umit ću se, očešljati,
vidjet se u zrcalu
da li sam uredan, lijep,
a onda - prvi prizor:
vješanje o rep!
I tako ću opet po cio dan
biti onaj isti vragoljan...
Glišo, završit ću sada.
(Od velikog pisanja
vrti mi se u glavi!)
A ti budi zdrav i jednom se
osobno pred kavezom javi!
Post je objavljen 02.01.2008. u 12:21 sati.