Uputi se baba Rada
u potkrovlje gdje mrak vlada.
Na čađavu stigne gredu
te večeri - baš u srijedu.
Tu ostavi stari lonac
i u loncu velik novac:
ravno deset hiljadarki!
Da ne bude kakvih varki,
omota ih crnim koncem.
Pozdravi se baba s loncem -
ušteđenim dragim novcem...
Kad je baba sišla dolje,
a miševi brže bolje
ko na poziv kakvog zvonca,
dotrčaše svi do lonca.
Opazivši hiljadarke
zamašćene kako leže -
povikaše: "Hrane sviježe!"
Od radosti poskakuju,
navaljuju, zaviruju,
međ' sobom se zadirkuju,
jedan drugom namiguju
i ulaze već u lonac
da pregrizu crni konac,
da pojedu babi novac.
Al' odjednom stari mijo
zaustavi mišju četu:
"Ne jedite hiljadarke,
ne činimo sebi štetu,
za taj novac, tu u loncu,
kupit ćemo kobasice,
sir, slaninu, krvavice
i još - kišne kabanice!"
Prijedlog, ovaj, prihvatiše
u veselje udariše.
Opet ciču, poskakuju,
starom miji zahvaljuju,
međ' sobom se zadirkuju,
jedan drugom namiguju...
Od tog dana mišja četa
sastaje se, misli, zbori,
al' je jedna briga mori:
kako kupit namirnice,
kako kišne kabanice,
kako doći do dućana
kroz ulice, usred dana?
Jer opasnost svugdje prijeti
pa se može i umrijeti?!...
Dojadilo mišjem rodu
čekati na sretnu zgodu -
navališe svi u lonac,
pregrizoše crni konac -
pojedoše babi novac.
Jedne noći u ponoći,
sa svjećicom lojanicom,
ode baba vidjet lonac:
"Jao, jao! Gdje je novac!?
Tu je samo prazan lonac
i u njemu crni konac!?"...
Sad je babi bilo jasno:
usred noći plače glasno,
na miševe diže psovku,
spremit će im mišolovku...
Mišja četa babu sluša
kako na njih vatru diže
pa priđoše malo bliže...
Iz rupica izviruju,
jedan drugom - namiguju.
Post je objavljen 15.01.2008. u 10:11 sati.