Iz tišine
tamne noći,
kada jutro sviće,
gledao sam
kako jablan,
k'o iz mora niče.
Vjetrić blagi
k njemu priđe,
miluje ga, njiše,
a sunce mu
mokro lice,
svojim žarom briše.
Tako vedar,
krepak, čio,
do neba se vije,
i k'o dječak
novom danu -
raduje se, smije.
Post je objavljen 25.01.2008. u 10:27 sati.