pookapookapookapookapooka

Samo 19 % srednjoškolaca u New York Cityju uspješno završi srednju školu. 9 %, ako su crne boje. Znači 80 od 100 ih ima samo osnovnu školu. B-2 bombarder, onaj nevidljivi, košta nešto manje od milijarde dolara. Služi za preventivni nuklearni udar, onesposobljavanje nuklearnog arsenala neprijatelja. I da se efikasno prebaci novac iz američkog proračuna u onaj ozloglašeni 'vojno-industrijski kompleks', koji je ono Kennedyja ustrijelio k'o vepra u čeki, iz tri smijera. Glupo? Zašto ne uložiti taj novac u školstvo i dobiti visoko obrazovani kadar, koji bi osigurao konkurentnost američkog gospodarstva. Nije glupo. Genijalno je. Osim prisvajanja proračunskog novca, istovremeno kreirate i populaciju koja će uvijek biti spremna glasati za vas i vaše ideje o nevidljivim avionima. Populaciju koja će progutati svaku vašu odluku da ih nekako sjebete. Perverzno prestrašenu i nesigurnu populaciju. NEZNANJE JE MOĆ.
Mediji ne moraju biti izravni u kreiranju sranja za koje tvrde da je stvarnost. U stvari, ne smiju biti izravni, jer su jasno izraženi stavovi ranjivi, podložni kritici. Sugestija, dugoročno planirane strategije medijskih sugestija su puno učinkovite. Jer ljudi misle da su sami došli do nekog zaključka, a samo-kritika je bolna i uznemirujuća u takvim situacijama. Ništa ne postoji. Osim potpuno pasivne i podatne receptivnosti ljudi jednakih pred zakonom.
Postoje Kinezi. Postoje Indijci. Postoje Pakistanci. Postoje Korejci. Imigranti, od kojih je prva generacija skupljala WASP govna da bi uštedjela za obrazovanje svoje djece. I ta doseljenička djeca imaju aspiracije da budu doktori znanosti, a ne srednjoškolci koji su to jedva postigli jer ih boli kurac za sve. Imaju TV, Playstation, kokain i sigurnost roditelja koji se pitaju gdje su pogriješili.
Desna politička opcija nema dugoročnih ciljeva. Kad bi ih imala, bila bi to stvarno zločinačka udruga interesnih skupina. Ne treba ih ni imati. Kasno je za promjene, nema se što mijenjati, ljudi nemaju dovoljno sadržaja da bi ga kritički procjenili i promjenili.
Stvari su se riješile same od sebe. Lijevo ne postoji. Lijevo je uvijek solidarnost. A solidarnost nije patriotizam niti nacionalni ponos ili prkos ili zajedništvo. Solidarnost je ono nešto za što je jako teško naći razlog. Pogotovo za nekoga sa osnovnom školom. Što sam ja učio u 8. razredu? Drkati, koliko se mogu sjetiti. SLOBODA JE ROPSTVO.
Kasno je. Ništa ne postoji, a nitko ne zna za to. Nitko to nije namjerno napravio. Jebiga, dogodilo se. Ameriku će pojesti Kina za 20 godina. Europa će proći bezbolno ako uspije spasiti Iran. Budućnost Europe je u Iranu. Iranu kojem treba pomoći i dovesti ga u Europu. Prije nego što nam se uruše mirovinski i zdravstveni fondovi i stvarnost prestane biti nestvarna i počne smrditi na staračke domove prepune starih, bijelih, praznih ljudi.
Budućnost je boje bijele kave i svaki put kad vidim neki rasno miješani par, nekakva nada mi se pojavi u mojoj projekciji stvarnosti. I slika postane bistrija i dinamičnija. Slika postane LIJEPA. Kinezi, Indijci, Pakistanci, Arapi, Turci, Iranci, Korejci... svi su lijepi. A djeca rasno različitih roditelja biti će još lijepša. Meni je to nekako dobra perspektiva.
Ali možemo se svi jebati ako nekome ne uspije uvesti porez na kratkotrajne financijske transakcije, na prodaju dionica i drugih vrijednosnih papira. U jednom danu se na financijskim tržištima obrne 22 trilijuna dollara, usporedbe radi obvezne zalihe novca centralnih banaka svih G8 zemalja su 800 milijardi dollara. I niti jedan dollar od tih prodaja i kupnji ne završi u nekom proračunu kroz porez. Jer zašto ja moram platiti porez na prodaju nekretnina ako kupim neku baraku, a ovaj može kupiti pola industrije neke države, a da ne plati ništa. Čak i razlozi rijetkog zagovaranja hipotetičkog poreza te vrste kao cilj imaju smanjenje osjetljivosti cijena na potpune iracionalne utjecaje, a ne zbog neke socijalne pravde ili jednostavne pomisli da nije u redu da se neki ljudi vrtoglavo bogate u poreznom vakuumu, dok su svi drugi dužni dati svoj doprinos općem dobru kroz sto i jednu vrstu poreza. Zašto jedan radni sat programera kompjuterskih igara vrijedi sto puta više od jednog radnog sata kubanskog berača šečerne trske? Zbog ponude i potražnje koja definira 'vrijednost'. Vrijedno je ono rijetko i nedostupno većini. Mora biti onih što nemaju da bi ovo što imaju ovi što imaju imalo vrijednost. A vrijednost ovih što imaju je najvećim dijelom u dionicama, 95% svih dionica u SAD posjeduje 1% domačinstava. I njima jako odgovara da je solidarnost nepostojeći pojam u burzovnom rječniku.
Nikad nisu bile veće nejednakosti među ljudima na ovom planetu. Planet ne postoji. Ljudi ne postoje. Postojim samo ja i moja projekcija. A u mojoj projekciji je stanje takvo da se nema baš puno za izgubiti. Oni nemaju strategiju. Oni su receptivnost i podatnost, oni su nemar i bezobzirnost. I ništa jebeno više. A opet, kako mogu ubiti američkog predsjednika, kao divlje prase, samo zato jer im je predstavljao potencijalnu opasnost. I da to kasnije postane neka vrsta poštapalice: 'Tko je ubio Kennedyja?'
Tko je ubio Kennedyja? Sugestija. Niz kaskadnih sugestija, koje su se prelijevale niz piramidu interesnih skupina koje je on uzeo na zub. Da bi na kraju netko tko i ne prima pisana i konkretna naređenja, sugestiju sasvim jasno shvatio kao zadatak. A sve druge okolnosti su samo spontano sugerirane onima koji su poslušno dodali po djelić cijele situacije. Tko je ubio Kennedyja? Puka sugestija... najrazumljiviji, najmoćniji i najrazorniji oblik ljudske interakcije. RAT JE MIR.

Bio sam na eksluzivnom MTV partyju, nekakva Red Campari propagandna turneja. Upad je bio samo uz pozivnicu, a piće je bilo besplatno. Skyy votka, između ostalih, isključivo stranih i skupih destilata. I šamanjac. Bilo je oko tisuću ljudi, razglas je bio fenomenalan, a muzika iznenađujuće dobra. Bila je i gomila žena u crvenim bikinijima, u nekim kadama, na nekim postoljima, a tri su bile u staklenom šanku. Mamile su narod da ih pomalo dirka i fotografira se s njima. Bila je i jedna sa natpisom 'Lick me', ne znam kako su je i koliko lizali. Djelili su nekakve raznobojno-svijetleće ventilatore i zasipali ljude plastičnim crvenim kuglicama. I laseri, light show i još neki efekti koje nisam ni primjetio.
Skyy votka je jedini alkohol kojeg se donekle sjećam sa nekakvim pozitivnim emocijama. Mogla se piti čista, sa malo leda i limunom bez onog stezanja grla i bez one 'jebem ti majku, što to sipaš u mene' reakcije organizma. Stvarno dobar alkohol, za one koji ga vole. Ja ga ne volim.
I tako ja stanem u red, da uzmem Mahiru jednu Skyy votku, da proba i da mi kaže svoje mišljenje. I čekam nekih 20 minuta da je dobijem pa izvadim pare da platim, a ovaj mi kaže da je sve besplatno i da nema limuna. Dobro, kažem, i uzmem votku i odnesem je Mahiru. Pa je on je pomiješa sa Red Bullom. Jebiga. I odem ja tako plesati dole na neki podij, usput nagovarajući ljude da gurnemo neki laser od 9000 Eura sa zida, na neke nevine ljude ispod. Onako, baš mi se pričalo. Ali ništa ozbiljno, naravno. Ne zato što su ljudima od luđaka mrži samo ozbiljni ljudi, nego zbog mog osobnog zadovoljstva, uvjetovanog prljavštinom. Jer ja sam mašina koja radi na prljavštinju. Nešto kao: ' I love the taste of dirt in the evening. It tastes like dirt.' I tako ja pođem plesati na krilima prljavštine, jer mi je to jedna od najdražih stvari u životu, plesanje. A prljavština bila baš kako treba. I u jednom trenutku se pojavi ispred mene pet komada ovih mladih dama u crvenim bikinijima. A do njih jedna moja prijateljica, jako pijana, inače udana za Engleza. I smijem se ja, i smije se ona. A red bikini girls se smiješe i plešu u ritmu skroz drukčijem od moga. A onda dođe Englez pa popričamo o tome kako netko zna nešto, ali ne sve, a netko drugi isto zna nešto, ali ne sve i kako ništa nije u potpunosti kompatibilno ničemu drugom i složimo se oko toga 'that nothing ever happened twice' pa se ja vratim u nepresušne dubine horizontalnog low bass ritma, to je ono kad se bass rasteže mijenjajući frekvenciju up and down i stvara kontinuirani ritam koji je zajebano moćan sadržaj energije koji čeka da ga oslobodi isprekidani, energični, eksplozivni vertikalni ritam s malo kompliciranijom formom periodičnosti. A to nije odgovaralo red bikini girlsima pa odoše opet u kade i na postolja, a zamjene ih oni veliki momci što kulerski stoje, ogledaju se, šute i ispijaju neke pive ili one Bacardi breezere od 5 % alkohola i zauzimaju duplo više prostora od ovih što rade na prljavštinu. Pa me gledaju zainteresirano, ovaj jedan sugestivno prekriženih ruka i smiju se. Nečemu, ne nužno meni, jer, u stvari bi bilo nenormalno da se ne smiju ili smiješe. Svi su se smiješili. Ja nekako veselo jer mi je jasno da ulijeće horizontalni ritam pa ga pogodim sekundu prije nego što izađe iz zvučnika, u tri sekunde mu dešifriram formu periodičnosti pa još uvijek zavaljan u low bass, pustim akumuliranu energiju na jedini mogući način, divlje, mahnito, jasno pokazujući da je horizontala progresivna i da je i ovo divljanje kontrolirano nezaustavljanjem ruka, već je više stvar inercije, sve dok stvar ne dobije periodu dva i viši bpm, a ja pređem u random mode pokreta u prostoru, zaustavljanjem ruka u pola zamaha mijenjanjem smijera pokreta, savršeno u skladu sa duplom formom periodičnosti, leteći kroz stalno prisutni medij low bass horizontalne energije, onako iskreno nasmiješen i, dakako, potpuno sam, jer to je nešto blizu transa, a čovjek je u transu uvijek sam, za razliku od rituala gdje nestaje podajući se pasivno unaprijed određenom, ustaljenom protokolu tipa stupidnih modnih revija ili drevnom, carskom protokolu rimskog dvora. Onda su u tri ugasili muziku, a ja sam do jedan ipo popodne nosio MTV-jeve rekvizite, skupljao stotine slomljenih čaša na najposjećenijoj gradskoj plaži, da bi na kraju postavili ponovo podjelu plaže na dio za bogate, sa ležaljkama, koji je ograđen metar ipo visokom platnenom ogradom, sa nekim bungalovima sa zavjesama za one koji su sposobni platiti i privatnost, a koji su tako raspoređeni da dio za bogate, odozgo sa puta izgleda kao mali konc-logor sa stražarskim kulama na strateškim mjestima. Tako da sam još i zaradio 300 kuna, a pošto sam bio jedini koji zna engleski, još sam izgrebao i karton Skyy votke za ljude koji su skloni vatrenoj vodi pa sam postao omiljen i u tom izuzetno utjecajnom sloju mojih sugrađana, sloju bez kojeg bi svi morali nositi teške stvari. A onda bi to puklo jer je teške stvari puno lakše dignuti u zrak ili zapaliti, nego da ih svi stalno nose. Zato ja volim prljavštinu. Gubim se u sebi. I potpuno me boli kurac za... kako se naziva ono ritualno konvencionalno oružje... opći stav? Javno mnijenje? Da sam Beagle, možda. Ovako... ha, ha, ha, ha... nikad više.
Enjoy your body. Use it EVERY WAY you can, don't be afraid of it or what other people
think of it. It's the greatest instrument you'll ever own.
DANCE.

SOMEWHERE OVER THE RAINBOW


Somewhere Over The Rainbow...Way Up High
There's A Land That I Heard Of Once In A Lullaby.
Somewhere Over The Rainbow...Skies Are Blue
And The Dreams That You Dare To Dream Really Do Come True.

Someday I'll Wish Upon A Star And Wake Up Where The Clouds Are Far Behind Me.
Where Troubles Melt Like Lemon Drops Away Above The Chimney Tops...
That's Where You'll Find Me.

Somewhere Over The Rainbow... Blue Birds Fly
Birds Fly Over The Rainbow--Why Then Oh Why Can't I?
If Happy Little Blue Birds Fly Beyond The Rainbow...
Why Oh Why Can't I…

Ovo je Pookin horoskop za ovo ljeto, bez obzira na kalendarska ograničenja. Vi možete svoje ljeto produžiti ili skratiti kako vas je god volja. Možete ga i ukinuti. Horoskop ne garantira da će vam se dogoditi ono što on predviđa, ali niti ne isključuje tu mogućnost. Zašto se zove horoskopom jasno je onima koji misle da ima nešto u toj priči o horoskopu, iako ne mogu točno navesti što je to 'nešto'. Ja nisam jedan od njih. Meni nije jasno zašto bi ovo bio horoskop, a ne najnovija saznanja o nastanku svemira ili kritika nekog suvremeno-umjetničkog izražaja, na primjer, neke instalacije u kojoj se vrti unazad klanje svinje uz zvukove 'Na lijepom plavom Dunavu'. Dakle, ovo je Pookin horoskop i svaka podudarnost sa onim što bi vam se moglo dogoditi mene niti malo ne zanima. Osim ako se sve ne obistini. Onda ću tražit da mi daju povlaštenu mirovinu i neki orden. I onaj nosač aviona američki najnoviji, 'Ronald Reagan', što može 20 godina ploviti na nuklearni pogon, non-stop, brzinom od 30 čvorova, a da ne mijenja gorivo. Pa ću maltretirat sve na što naiđem. Recimo, povećat ću tri puta uobičajenu dozu amfetamina, koje piloti inače moraju uzimati prije svake borbene akcije i reći im lete nisko i zaprašuju sve sumnjivo LSD-jem. Pa i ako nije sumnjivo, postat će sumnjivo. Svi će te biti sumnjivi. I sve će vam biti šareno.
Ali, o tom – po tom. Evo horoskop.

OVAN
Zbog Saturna u Vodenjaku vas će mučiti tjeskoba i razdražljivost. Ali samo dok se emitira emisija 'Plodovi zemlje'. Tjeskoba i razdražljivost će biti izrazito intenzivni ako se emisije bave štetom od tuče na lubenicama. Postoji mogućnost da vam brak propadne, da ostanete bez posla ili da vas zatvore zbog neprimjerenog javnog izražavanja tjeskobe i razdražljivosti. Imati će te pik na benzinske crpke pa će te svoju tjeskobu pokušati potisnuti paležom istih. Pošto moderne crpke nije lako zapaliti, to će samo povećati vašu razdražljivost pa će te biti uporni bez obzira što će vas osoblje crpke udarati protupožarnim aparatima po glavi. Rijetkima od vas kojima uspije dignuti benzinsku crpku u zrak, tjeskoba će se nastaviti sve dok ne prestane emitiranje 'Plodova zemlje'. Predlažemo samoinicijativnu protugradnu zaštitu ili nedjeljne izlete u napuštene rudnike gdje vas ipak mogu slučajno snimiti za emisiju 'Plodovi zemlje', jer se u napuštenim rudnicima uzgajaju šampinjoni. Ako vas snime, vaša tjeskoba će postati tolika da će te zbog goleme egzistencijalne krize vaditi zlatna jaja iz usta kao Sai Baba. Ako vas snime dok vadite zlatna jaja iz usta svrstati će vas u rubriku 'Bizarno peradarstvo' i izgubiti tradicionalnu zemljoradničku publiku, koja će vas isti tren proglasiti genetski modificiranim poljoprivrednikom i tražiti da vas se promptno uništi. Čuvajte se nedjeljom. Drugi dani bit će euforični sa sporadičnim epifanijama i svakodnevnim susretima sa rodbinom i prijateljima kojima će te ići na živce i stalno će vam kvariti raspoloženje slikovitim opisima polja lubenica poharanih tučom.

BIK
Vi će te se politički angažirati iz nesebičnih i čisto moralnih poriva, ali će vam podmetnuti pedofilski sadržaj na računalo pa će vas proganjati po medijima cijelo ljeto jer je Sabor na ljetovanju, a vi ste u sušno političko godišnje doba izašli sa idejom da se poštuje Ustav i Zakoni RH, što je stara ideja, ali ste joj vi prionuli sa žarom naivnog idealiste pa ste priznali da ste u mladosti, kroz cijelu srednju školu, snifali ljepilo i kako to i nije neki zločin da niste ljepilo krali i preprodavali prijateljima. Kad čujete optužbe za pedofiliju, objeručke će te ih prihvatiti jer su vam zbog dugotrjne zlouporabe organskih otapala (ljepila) kognitivne sposobnosti i memorija ekstenzivno oštečene, što je i uzrok naivnom idealizmu i posljedičnom političkom angažmanu. Kad vas na sudu budu pitali jeste li pedofil, vi će te reći da jeste jer volite djecu, a i životinje, što će još više zakomplicirati stvari. Vaš politički angažman će biti vrlo uspješan jer će na koncu javnost biti toliko šokirana vašom iskrenošću da će simpatije prema vama naglo porasti, pogotovo kad se u javnosti pojave filmovi vašeg dvojnika kako kopulira sa janjadi i poziva na temeljne vrijednosti građanske države. Moguće je da na trenutke budete mislili da ste na ringišpilu i da vas gađaju baklavama, ali to će biti sporadična iskliznuća iz već potpuno nekoherentne sposobnosti objektivnog poimanja stvarnosti, iako se ne iskljućuje ni stvarna mogućnost navedenih događaja u vezi ringišpila. Kad se pravi političari vrate sa godišnjeg odmora, veći dio njih će priznati i vlastita iskustva sa životinjama, pokušavajući dostići vašu popularnost. Jedan lijevi političar će se istaknuti izjavom da je 'imao odnose sa životinjama, ali da nije nikad uvlačio'. Vi ćete pasti u zaborav nakon što u Saboru snifanje lijepila postane normalna pojava, kao što je sada čitanje novina. Vaš utjecaj biti će enormno pozitivan, jer će sve velike svjetske TV mreže platiti ogromne novce za prava da uživo prenose saborske sjednice. Privredni rast će biti 30%, a nacija će postati simpatična zbog efikasne marginalizacije političkog života i posljedičnog općeg blagostanja.

BLIZANCI
Vi će te zbog Saturna u Vodenjaku imati loše snove, lošu probavu, lošu stolicu, loše zube, loše financije, loše susjede, loše najbliže ukućane, lošu klimu (i u kući, i u autu), a nadasve će te imati loše iskustvo sa građevinskim inspekcijama koje će bez ikakve najave htjeti rušiti objekte u kojima vi obitavate ili ih često posjećujete. Kud god krenete pratit će vas bageri i kamioni i građevinski inspektori kojima će na usta izlaziti pjena, a oči će im biti izokrenute, tako da će se vidjeti samo bjeloočnice. Ovo je očigledno utjecaj mračnih, sotonskih sila jer će svaki pokušaj argumentacije sa inspektorima završiti sa njihovim krikovima na aramejskom ili staro-grčkom o novom urbanističkom planu. Pozvat ćete eksperte za egzorcizam, ali će oni tražiti da namamite opsjednute inspektore u zatvoren prostor, što će opetovano biti onemogućeno, jer bageri iste prate u stopu i sve ruše. Kad više ponestane prijatelja i rodbine, čije bi ste kuće nehotično srušili, ne bi li istjerali inkubuse iz inspektora, pokušati će te namamiti inspektore u nadležno ministarstvo što će pri postizanju kritične mase opsjednutih na jednom mjestu rezultirati pojavom samog Nečastivog, koji će potom preći u valove Narodnog radija i početi pretvarati emitirane, široj publici mile, orijentalno-folklorno-stvarnonevjerojatnomentalnokastrirajuće zvukove u iste takve, samo što će tekstovi svih pjesama sada govoriti isključivo o mravinjacima na nebu i kako je to toliko tužno i žalosno, ti mravinjaci na nebu, da će veliki supermarketi postati česta poprišta masovnih samoubojstava konzumacijom tableta za perilice posuđa i tableta protiv kamenca u perilicama uopće. Država će odbiti bilo kakvu odgovornost za štetu bespravno nanešenu vašim nekretninama pozivajući se na zbrku koja je bila neminovna pošto su u državi na snazi tri pravopisa: Londonski, Anićev i Bujasov pa je stoga država onemogućena uopće formulirati bilo kakvu suvislu ocjenu o nastalom stanju. Uz to će Država sugerirati narodu da ste vi krivi za mravinjake na nebu jer ste odriješili samog Nečastivog koji sad svira tamburu, a Država je pravopisno osakaćena i može samo promatrati jeli ili je li vrijeme da se promjeni datum nekog praznika, pošto je tu riječ samo o brojevima.

RAK
Sunce će obasjavati svaki put koji vi izaberete svojim nepogriješivim instinktom za sklad sa Univerzumom. Brat će vam se pretvoriti u lik iz South Parka, Cartmana, samo krajnje dobročudnog i kao takav će zablistati daleko jače nego sav lažni sjaj onoga što sebe, u nedostatku identiteta, usuđuje nazivati 'aristokracijom'. Oni koji su vas u prošlosti optuživali da je vaše korištenje marihuane primitivno i zaglupljujuće, priznati će da su im argumenti potpuno valjani, ali da im je motivacija čista zavist. To će vas osokoliti pa će te pojačati konzumaciju primitivnih droga tako što će te prestati izlaziti u javnost i toliko se mentalno ograničiti da će vam se u ruci spontano pojaviti putovnica SAD-a, a vi će te kao referentnu vrijednost u svim aspektima života uzeti Predsjednika G.W.Busha tako da će te sa dosta teškoća prihvatiti istinu da Iran nije tipfeler od Irak, nego druga država koju bi trebalo spopasti jer je i tamo demokracija tek počela hvatati postojećem društvenom kontekstu kompatibilne oblike i izraze, a to nije u redu jer svaka zemlja mora imati konfete i vatromet kad bira svoju budućnost između dvije opcije koje su obadvije demokratske, samo je jedna jasnija u želji da želi zlo siromašnima. Svejedno, vas će prirodne psihoaktivne tvari uvijek voditi na pravu, suncem obasjanu stranu pa će te izgubiti američku putovnicu, a stanjem uma se približiti onom bosanskom, kojemu je jasno da nitko ne može ispraviti krivu Drinu. To je najviši stupanj do kojeg se može doći upotrebom primitivnih droga udisanjem dima koji nastaje njihovim spaljivanjem. Vi će te sa bezbrižnim pogledom u budućnost misliti da je svijet pojava koja se unazad vremenski i uzročno-posljedično proteže u dužini od tri složene rečenice, dok sve prethodno nestaje bez nekih velikih reperkusija na koherentno viđenje svijeta. To stanje je bio cilj mnogih asketa i kontemplativaca, a vi ste ga postigli kemijskim putem. I to prirodnim. Što vas svrstava u dio populacije koji živi ekološki održivim stilom života, bez velikih psihičkih opterećenja. Hapse vas učestalo, ali vama je svaki put kao prvi put pa uvijek ponavljate istu obranu: Marihuanu sam našla na nekoj cesti ne znam kako se zove. Policija uvijek povjeruje toj priči jer tijekom ispitivanja ima tremu zbog korištenja iznimno snažne elektroničke opreme bazirane na mikročipu Intell 486, za koji kruži priča da je živ i da pamti kad je tko jeo zapljenjene ekstazi-bobone i u napadu ljubavi sve ispričao računalu.
Ne brinite, život će vas spopasti, pokazati vam silu Smiješne strane i vrati vas neozlijeđene.

LAV
Pozadinska buka iz svemira, za koju tvrde da je odjek Velikog praska počet će vam ići na živce pa će te se baciti na stvaranje potomstva ne bi li vikom podmlatka prikrili hladni eho neumitne entropije. Na žalost, izbor partnera će vas dovesti u situaciju da sav vaš trud oko odgajanja potomstva propadne pošto će vaš partner inzistirati da se svaki dan peče vol ispred kuće, a potomstvo će instinktivno pratiti sugestije vašeg partnera. Zbog svakodnevog pečenja volova pod vašim prozorom, dolazit će te u kontakte sa čudnim, fluidnim slojem društva koji neprimjećeno ide od jedne volovske pečenke do druge. Oni će vam, kad malo zatome uvijek prisutnu glad, prenijeti mnoge poruke od pokojnika jer su oni u direktnom kontaktu sa njima, ali nemaju baš puno vremena između pečenki pa te poruke zaboravljaju. Reći će vam da je Džingis Kan više puta pitao za neko deblo, da je Adolf Hitler pitao ko je zapalio nekakav kukuruz i da je Immanuel Kant opetovano jebao sve po spisku nekom Pooki jer ga stalno spominje, a sve je krivo shvatio i da bi tog Pooku trebalo uvaljati u katran i perje i natjerat ga da se jebe sa ženkom crne pantere koja ima PMS. I da je Drug Tito poručio da mu nije bilo ni na kraj pameti da bi sve moglo ispasti ovako užasno kako je i ispalo jer se uopće nije opterećivao mislima o tome. I da zahvaljuje svim odraslim ljudima na strpljenju ili gluposti dok su pjevali da neće skrenuti sa njegovog puta, iako on nije ni inžinjer, ni građevinar. Mogli bi upasti u nevolje jer su vam je partner i podmladak toliko opsjednuti pečenjem volova da ne prave razliku između bika i vola pa će te se često spominjati u novinama u vijestima tipa: Bik ubio trojicu, ranio osmoricu i sodomizirao tridesetčetvoricu te u odlasku ugazio na tenkovsku minu te izazvao detonaciju koja se prenijela na privatne kućne arsenale pri čemu je nestao cijeli jedan kvart, osim hrama Jehovinih svjedoka, koji su oglušili i postali potpuno imuni na verbalno odbijanje potencijalnih preobračenika.

DJEVICA
Brinuti će te se zbog prevelikog izlova smuđa iz voda stajačica. Brinuti će te se i zbog neke šupe u kojoj ste ostavili nekog Milorada. Ne brinite. Milorad je dobro. Poručuje vam da mu je žao zbog prerane ejakulacije i zbog svog inzistiranja da u intimne odnose stupate isključivo potpuno oblijepljeni taksenim markama. Nada se da vam nije narušio tijek normalnog života. Priznaje da je njegova nastranost stvar s kojom ne bi trebao opterećivati druge i moli vas, ako ikako možete, da mu nekako dobacite pet tisuća taksenih maraka od po 20 kuna, onih crvenih, jer ga one najviše uzbuđuju i da je on otvoren za kompromise ako ste i vi još uvijek skloni avanturi. Dodaje da je počeo uzimati antidepresiv Zoloft koji bitno produžuje vrijeme do klimaksa te da smatra da bi ovaj put sve trajalo sigurno i više od onih famoznih 11 minuta koliko je navodno potrebno da bi nježniji spol dobio ono što s punim pravom i zaslužuje. Također tvrdi da on nema nikakve veze za pretjeranim izlovom smuđa te da je dobio pouzdane informacije da iza toga stoji Haški sud i njegovi podrepci, krpelji na narodnoj duši koje bi on sve potamanio da nema ovu situaciju sa taksenim markama koja mu potpuno dominira životom. Šupu je pospremio i sada je pravo ljubavno gnijezdo, mekano od tanko izrezanih formulara za prijavu štete od elementarnih nepogoda na poljoprivrednim usjevima, za koje zna da su vam jako dragi i kojima je obložio cijelu šupu tako da se više sigurno neće ponoviti da se u žaru strasti nabodete na zahrđale vile. Nada se da vam je, u zlosretnoj, ali ipak malo smiješnoj nezgodi ozljeđeno plućno krilo ponovno proradilo. Šalje i ove svoje stihove u kojima proklinje hašku nepravdu:
Oj, Hagu, što si leglo vraga
Da ti bar reumu izazove vlaga
Jer zbog tebe smuđa sudba crna snađe
I zbog tebe u kafani uvijek svađa.

VAGA
Vaša dugotrajna amnezija će nestati kao da je rukom odnešena. Nećete se uopće sjećati da ste je imali, ni zašto ste je imali, ni o čemu se svi oko vas toliko uzbuđuju. Ako niste imali amneziju, sigurno će te je dobiti jutros rano, ali se vi toga sada ne sjećate. U svakom slučaju, vama ovaj tekst ništa ne znači jer još niste naučili čitati tako da se možemo šprdati sa vama koliko nas je god volja. A volja da se drugi čovjek izvrgne ruglu, duga je i brižno kultivirana tradicija u svim društvima, i to od pamtivjeka. Pa da krenemo. Kako itko normalan može svaki put za rođendan popiti litru rakije i na nagovor rodbine i prijatelja gol pokušati provaliti u krematorij i vikati kako će se ubiti ako mu je opet prošao termin za paljevinu. I onda još nagovarati noćnog čuvara da naloži peć jer da mora on podhitno mora uhvatiti prvi jutarnji termin jer su mu doktori prije mjesec dana rekli da mu je ostalo još tjedan, dva, a on još živ. I ne samo živ nego mu i moždani udar nestao, može opet na skelu ko da ništa nije bilo, i opet pada svaki dan, samo mu se više ne događa da ga pola nestane. Zamisli ti to. Ali, ajde dobro... to je zbog rakije. Ali kako može odrastao čovjek gledat svoju ženu kako je drugi zaskače i on na to ništa, jer mu ona kaže da je to onaj njen brat iz Gračaca o kojem mu nije nikad pričala i da ga je, nesretnika, žena prevarila sa njenim bratom pa joj on sad vraća milo za drago i kako je to familija i kome ćeš pomoći ako nećeš familiji. Pa ono kad su vas odveli u Importane centar u Zagrebu i ostavili samog sedam dana da tumarate onim hodnicima, a vas svaki dan tuklo jer ste mokrili kad se više nije dalo izdržati, a koga god pitate da gdje je kraj ove pečine, taj vas poprska nečim po očima, a vi ga samo po običaju udarite čelom u čelo da mu pokažete da vam je draži od kamena rodnog jer ko bi normalan glavom u kamen lupo. A ono kad ste se prijavili za milijunaša i došli nekako do one stolice do Tarika pa od radosti rukama one čaše polomili i krvavim rukama Tarika za glavu uhvatili i njega isto čelom o čelo, samo jače puno, zbog radosti pa vas i on poprskao onim suzavcem za plakanje po očima i još cipelario dok ga publika nije odvukla. Ništa ne znate? Ma nije ni važno. To pamćenje je precjenjenije od seksa. Kad bi seks bio kakvim ga hoće proturiti, ne bi narod ništa ni znao nego zaskakat jedni druge pa udri po cijeli dan. A kad bi čovjek sve pamtio, prestao bi zaskakati odmah nakon šestog djeteta.

ŠKORPION
Vas će pozvati da predsjedate G8 sastankom i dati vam diskreciono pravo da donosite odluke koje će imati pravnu valjanost kojoj će kompletan postojeći državni i međunarodni pravni sustav biti subordiniran. U stvari vas neće pozvati, nego će vas specijalne snage, za čije se tajno ime uopće ne zna, ali ima veze sa nekom opasnom životinjom, možda Risovi, ili Bijesni pavijani, ili možda Simentalke u slobodnom padu (zvuči smiješno, ali može srušit kuću ko ništa, a Tigar bi i onu kuću od Y Tonga morao grickati tri dana), nego... otet će vas rano ujutro, onako bunovne jer ste uzeli tablete za spavanje jer vam je ispod prozora klima od Keruma i sve vam se u kući razšarafilo od vibracija i buke, pa vas takve stave u fotelju i ispred vas stave natpis: 'Person in charge of everything, from now on'. I onda vas pitaju da što će sa tim nekim kapitalom koji unaprijed zna što bi oni mogli napraviti pa se pretvori u neku drugu kerefeku, a oni ne mogu odjednom toliko kerefeka, tako da u stvari ne mogu ništa nego gledat kako partikularni interesi spontano vuku cjelinu u rupu bez dna, nesvjesni i svog vlastitog kraja, baš kao i kad maligni tumor ubije i sebe i domačina, a ne zna zašto. Pa vas pitaju da što im je radit jer im je Dalaj Lama rekao da nađu što jačeg idiota da on odluči i da njegova bude konačna i tako su izabrali vas. A vi još ne znate gdje ste pa pitate jeli i njima totalna drama i jeli ni oni ne znaju gdje su i koji je ovo kurac da ovako drma, jeste li uvijek govorili kako treba uzeti samo pola kad dođu novi tripovi u grad i koji će te kurac sad, jebote... zna li iko gdje ste. Onda vam daju intravenozno kombinaciju adrenalina, amfetamina, kokaina i goveđe kocke, jer ste navikli na prljave droge pa da se ne bi šokirali i vama sve odjednom postane jasno. I samo im kažete: Recite ljudima da više ne moraju raditi, da novac ne vrijedi i neka se sami snalaze kako god znaju, samo neka ne lome ništa, a ako budu lomili udarite neutronskim bombama po njima. I oni tako naprave i sve se polomi prvi dan, a ovi što su trebali bacati neutronske bombe nisu ni došli na posao, tako da se polomilo ono baš sve što se moglo slomit i toliko je ta lomljava bila primamljiva da nitko nikoga nije ni ubio, osim nekog nesretnika što nije dao da mu lome goblene pa su ga zatukli sa tim goblenima, više iz šale... kako možeš ubit čovjeka goblenom... ali eto možeš. Pa kad se sve polomilo, pitaju oni vas da što sljedeće predlažete, a vi im kažete da je gotovo i da tako treba biti, da će se sve samo riješiti jer su ljudi dobri u duši i tako to. Onda se neko baš potrudi i slomije neku nuklearnu centralu pa vas i Dalaj Lamu na brzinu objese i proglase izvanredno stanje, ali uzalud jer je stanje polomljeno, a ne izvanredno, tako da će te sjebat stvar onako do temelja. Zato se vežite za krevet ili uzmite nešto jače i ne dajte da vas otmu jer ste stvarno idioti.

STRIJELAC
Izumit će te eliksir protiv čelavosti koji ujedno pokriva i dozvoljeni minus na tekućem računu i kreditnim karticama i stanje zaključuje sa sto kuna u plusu. Umjesto da vam svijet bude zahvalan, dignut će se velika hajka na vas jer je dozvoljeni minus jedan od najelegantnijih oblika kontrole pojedinaca i njihove fiksacije za svoje predviđeno potrošačko mjesto, a čelavi ljudi su ona skupina koja je zbog svojih frustracija i kompleksa davala cijeloj povijesti jednu notu pesimizma koja se multiplicirala putem drugih, manje neumitnih i nužnih procesa demoralizacije. Formulu za eliksir će te objaviti na internetu i tako poništiti i onu malu mogućnost kompenzacije nastale štete komercijalizacijom eliksira. Eliksir u stvari predstavlja neogranićenu emitivnu monetarnu moć kosmatih luđaka koji su kupili sve što se moglo kupiti prije nego su financijske institucije ukinule taj oblik kreditiranja i ograničile sredstva na tekučim računima na stvarne iznose. Ali eliksir se pokazao nedovoljno testiranim pa je počeo nasumično dodavati nule na sve bankovne iznose od kojih više niti jedan nije bio dužnički. Uslijedila je inflacija i krah kompletnog kapitalističkog sustava. Vaša egzibicija dogodit će se u kasno ljeto, početkom rujna, tako da će poništiti sve ono što se uspjelo spasiti od lomljave koju su organizirali totalni idioti škorpioni, uz preporuku Dalaj Lame. Vas će strijeljati, a ne objesiti jer su uspjeli sastavit dosta pušaka od dijelova preostalih nakon lomljave. Vi će te uništiti pojam novca i pojam čelavosti. Tako da sad imate 6 ipo milijardi ljudi koji su sve polomili, a nemaju univerzalno sredstvo razmjene tako da su nesposobni za bilo kakvu koordiniranu akciju. Frustracija koju su nekad širili čelavi ljudi nestaje i pretvara se u bezrazložni optimizam. Čestitamo, vratili ste čovječanstvo u stanje za koje je i bilo predviđeno. Ipak će vas strijeljati. Zato recite NE! kad vam bilo što padne na pamet.

JARAC
Vi će te upasti u neki potok i tamo ostati cijelo ljeto. Jesti će te punoglavce i mahovinu. Za to vrijeme doživjet će te prosvjetljenje, ali neće dugo trajati jer će neka djeca skotrljati veš mašinu na vas. Proći će te samo sa lakšim ozljedama čeonog režnja neokorteksa, zaduženog za apstraktno mišljenje pa će te biti apsolutno konkretni, a tako se čovjek ne može prosvjetliti pa vam se ono prosvjetljenje više ne pika. Ali doživit će te svijet bez filtera kroz koje ga je apstrakcijom sluđen razum usisavao, doživiti će te svijet upravo onakav kakav jest. Ali to nećete znati jer treba prvo zamisliti nešto apstraktno da bi pomislili kakav bi svijet bio izvan okova tih vremensko-prostorno-logičkih okvira. Pa će te misliti kako je ono što vidite jedino što se i može vidjeti, u stvari nećete to misliti nego vam neće ni pasti na pamet. Gledat će te punoglavce koji se ne gibaju ni u prostoru ni u vremenu niti se gibaju nego samo jesu i kao takvi su tako predivni da ih više nećete htjeti jesti, baš kao što i divna zeleno-živa svetinja života u vidu mahovine ne smije biti oskvrnuta. Život će vam se predočiti neposredno, aktivirajući onaj ogromni kapacitet mozga koji zbog tiranije razuma nikad nije ni bio u pogonu i vi će te odlevitirati u smijeru zalazečeg sunca, ali će sa vaše lijeve strane naletiti Boeing 747 na relaciji New York – Minsk i usisati vas u jedan od svojih motora te napraviti stvarno gadan lom, večinom na vašu štetu. Motor će pijani ruski pilot, na savjet računala, ugasiti, a vi će te nastaviti levitirati samo u 456.876.983 mala komada. Ali vaša aura će samo proći kroz motor i neporemećena krenuti u susret zalazećem suncu. Vi ste sad astralno biće. I zajebano vam je dosadno jer niste u to stanje došli kroz spiritualno prosvijetljenje nego vas je poklopila veš mašina pa ste takvi upali u motor od aviona i polomili ga. Klonite se potoka.

VODENJAK
Onako iz zajebancije vi će te u Google utipkati redom: Al Quaida, C-4, RDX, antrax, dead Bush, sterile United States, Jihad, Tomo Vinković, Yugoslav blend of plastique, MRUD, biohazard, spreading mad cow disease all over the States, Yemen is the beggining, plutonium, Mirna Berend: Sa jednakim užitkom slušam i operu i narodnjake te Iran. I pojaviti će te se na svim ekranima u nekom uredu Homeland Security Departmenta ili FBI-a ili ima ono nešto zajebanije od CIA-e, NSA, mislim. I oni će u roku od tri minute znati sve o vama, računala će na osnovi podataka o vašem kretanju po internetu, na osnovi podataka o vašim kupovinama kreditnim karticama, vašim općim podacima, podacima o vašoj rodbini, prijateljima i kolegama... ta računala će sastaviti vaš psihološki profil i on će glasiti ovako npr.: Osoba A, muškarac, 35 godine, registrirani psihički bolesnik, vrlo vjerojatno simulant, najvjerojatnije rekreativni konzument stimulativnih droga, agnostik u fazi idealističkog samozavaravanja, previše okrenut problemima okoline što je siguran znak kompenzacije slabosti emocionalne strukture ličnosti, heteroseksualan, nedominantan u emocionalnoj komunikaciji, vrlo niske razine većine oblika emocionalne inteligencije, pasivan i neodlučan, defenzivno-kritički nastrojen prema svakoj vrsti kritike iz okoline, vjerojatno marginalan u bilo kakvim stvarnim društvenim događanjima, besperspektivan i bezopasan. Nije podoban materijal za bilo koji oblik indoktrinacije. Smisao za humor devijantan, tip C1, politički neangažiran. Podrijetlo problematično, Hrvatska. Velika mogućnost za posjedovanje manjih količina eksplozivnih tvari.
Mirna Berend, 38 godina, večina javnih izjava nesuvisla što je samo paravan, od prije poznata kao vrhunski agent Mossada, infiltrirana u krugove balkanske mafije, vrlo blizu potencijalnom neograničenom izvoru vrlo jake kombinacije flegmatiziranih i plastificiranih jakih eksploziva, broj uspješnih akcija likvidiranja u lancu preprodaje eksploziva, bez ikakve opasnosti za otkrivanje pravog identiteta: 8, ni pod koju cijenu ugroziti njen status, osoba od iznimne važnosti za dobijanje informacija i stvaranje kolateralne informacijske zbrke u neformalnim kanalima terorističke komunikacije, važan oslonac za bilo kakvu akciju širih razmjera na balkanskom području, NSA kontakt osoba za M. Berend je agent Fursky, poznatiji kao vlč. Sudac, agent najviše kvalifikacije, glavni operativac NSA za jugoistočnu Europu, savršen izvor informacija, vrlo efikasan taktički improvizator. M. Berend i agent Fursky su izuzetno važan i međusobno ovisan par operativaca. Predlažemo hitno uklanjanje Osobe A, bez obzira na minimalan rizik za razotkrivanje identiteta agenata. Rukom dodano: Ukloniti idiota, sklon tipkanju gluposti, postoje i prijašnji podaci, predlažem overdoziranje heroinom, ko ga jebe.

RIBE
Ovo ljeto ostvarit će se vaše najsmijelije fantazije, što će dovesti do spoznaje da svijet fantazija ima ograničen broj parametara i varijabli te da se u stvarnosti stvari odvijaju tijekom koji nema nikakve veze sa onim zamišljenim. Sresti će te i dobro upoznati osobu za koju će te misliti da je savršena za vas. Emocionalna reakcija biti će obostrana i sa malom vremenskom zadrškom, što će ukloniti ideju da je riječ o spontanom i nepromišljenom flertu. Obostrana emocionalna reakcija biti će daleko jača od bilo čega što ste očekivali, graničiti će sa psihotičnom, osoba koju će te upoznati postat će fraktalni dio svakog segmenta stvarnosti koju budete spoznavali, cijeli svijet, do najmanjeg mogućeg dijela ideje o najmanjem mogućem postojanju ičega biti će bitno označen postojanjem te osobe i time će recepcija stvarnosti biti dobrim dijelom pomiješana sa projiciranim sadržajem kvalitativno isključivo određenim voljenom osobom. Doživjet će te nešto za što ste mislili da je moguće samo u pričama. Na žalost, voljenu će vam osobu oteti vanzemaljci i vi će te biti jedini svjedok. Pred vašim očima će je smanjiti desetak puta i staviti u poseban kontejner za uzorke. Vas će samo pogledati i udariti kundakom u glavu, što će izazvati težak potres mozga, iako će te ostati pri svijesti. Vanzemaljci će vas potpuno ignorirati. Svemirski brod u kojem će nepojmljivom, jednoličnom brzinom nestati u večernjem nebu uopće neće imati nikakve zaštitne pregrade, tehnologija kojom oni raspolažu biti će tako očigledno nesumljivo i nemjerljivo naprednija od bilo čega što ste vidjeli, da će sila koja vam je uskratila tek pronađenu, čudesnu ljubav polako, ali sigurno postajati jasnom u vašoj svijesti, zajedno sa vašom potpunom nemogućnošću da utječete na bilo što. Nećete nikome reći što se dogodilo. Zaposlit će te se u odjelu za Dezinfekciju, Dezinsekciju i Deratizaciju vašeg lokalnog komunalnog poduzeća. Godinama ćete iz puke nemoći tamaniti štakore. Onda će se jednog dana vaša ljubav vratiti, ali sa izbrisanom memorijom i niti jednog dana starija od dana otmice. Na žalost i vaša ljubav će joj biti izbrisana retrogradno. Tako kad vas vidi kako u rukama nosite dva mrtva štakora za repove, samo će okrenuti glavu. Vi ćete je u zanosu oduševljenog iznaneđenja zagrliti, ne ispuštajući štakore, a ona će vas uz krik poprskati suzavcem i udariti nogom među prepone iz sve snage. Pasti će te na pod, obnevidjeli i bez daha. To će biti zadnji put da ste je vidjeli u životu. Dati će te otkaz i prijaviti se u Legiju stranaca. Tamo će te provesti tri godine paklene obuke i zvjerskih sukoba sa potpuno nepoznatim neprijateljima. Onda će i vas oteti vanzemaljci, smanjiti deset puta i staviti u kontejner za uzorke. Kad budete duboko u svemiru, vratit će vas u normalno stanje i zamoliti da im odgovorite na neka pitanja u vezi vašeg viđenja Svemogućeg bića, u svrhu pangalaktičke ankete. I dok zubima budete grizli vrat vanzemaljca što vas bude anketirao, mislit će te o Svemogućem biću i onome kome je prvom uopće palo na pamet nešto takvo blesavo.

Sjećam se trenutka kad sam se upitao što je to 'žrtva'. Ona neuvjetovana, bezintersesna žrtva, kad napraviš nešto zbog posljedica čega nisi ni na koji način imao koristi već si i podnio neugodnosti koje si mogao lako izbjeći okrečući glavu i ne upuštajući se u takvo djelo. Koji je razlog takvog postupka? Ne mislim na pasivno-agresivno mučeništvo koje donosi neku satisfakciju onome koji pati, ne govorim o mazohizmu, ne govorim o uvježbanom, uvjetovanom refleksu, kojemu ne prethodi promišljanje. Govorim o svjesnoj, promišljenoj i neuvjetovanoj žrtvi. O situaciji kad svoj život i njegov tijek podrediš nekom razlogu zbog kojeg će taj tvoj život upasti u teškoće i neugodnosti. Što je uzrok žrtvi, a da ona nije patološka ili očajnička reakcija, već izraz svjesne i promišljene volje. Odgovor je SLOBODA. A u SLOBODU se može samo vjerovati, nikad ju se ne može spoznati kao neku svoju stalnu osobinu, kao što je, na primjer, hrabrost. Žrtva zvuči kao nešto strašno i sudbonosno. U ovom svijetu oko nas svako pošteno ponašanje je istovjetno žrtvi jer vas stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na one nepoštene. 'Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima! U tom je sav Zakon i Proroci.' To je revolucionarna parola, parola prevrata sebeljubne vladavine koja za sebe tvrdi da je jedina očigledna istina. To je revolucija unutar pojedinca. Zato je onaj koji je pokazao kako se to radi ČOVJEK. U tome je njegova veličina. Malo tko će u životu doći u situaciju da svjesno treba izabrati gubitak svog života ako želi ostati pri onome u što vjeruje. Kad bi svi bili spremni druge poštovati kao same sebe, nitko to ne bi ni trebao napraviti. Ali ako svi okrenu glavu netko će biti primoran biti žrtvom, neko će doći u moralnu dilemu da sve žrtvuje zbog onoga u što vjeruje, a svijet će nepotrebno izgubiti na svojoj ljepoti. U mom svijetu bog ne intervenira. Nema čuda, nema znakova, nema garancija. Imam onog kržljavog Kanta i Onoga što jede kokice i smiješi se. Bog me ne zanima. Bog mi je polje sa ljiljanima. Krasno mjesto za sjesti i diviti se sunčanim zlatom obrubljenim oblacima. Ili plodno tlo iznad masovne grobnice. Bog me ne zanima. Ali onaj koji je pokazao i riječima i djelom kako se živi u vjeri u SLOBODU meni nikad više ne može biti samo uljepšana ikonografija neke religije niti neki bezvezni naivac. On je ČOVJEK. I nije mu bilo drago što mora umrijeti. Ali je umro. A meni je jasno zašto. I na meni je da svojim djelima ne dovedem nekoga drugoga da mora biti u dilemi u kojoj je On bio. Zvučim propovjednički i patetično, ali to je samo stvar pristojnosti, puke ljudske pristojnosti. Jer psi reže i svi ih mi čujemo. Samo se nadamo da neće baš nas izabrati.
Ovo je slika Hansa Holbeina mlađeg. Isus skinut sa križa. Nije ni lijep, ni ugodan, ni utješan prizor. Veličina pojedinačne revolucionarne pobjede nije ni ritualno-stilizirana, ni ponosno slavodobitna. Ona je, uvijek i samo, individualna i osobna. A opet... soba 101 postoji za svakoga. Svakoga. Kant kaže: Sapere aude! Usudi se znati! Ne da je bog veliki, bijeli, pohotni zec ili, naprotiv, dobar i svemoguć stvoritelj svega. Usudi se znati da si ti nešto što se nikad nije dogodilo dva puta i da mijenjaš svemir ako to hoćeš. Samo se usudi... Orwellov Winston Smith u 1984. je bio u sobi 101 i njegova ljudskost mu je zguljena i zauvijek zaboravljena. Oni su moćni, oni su psi i jako ih je puno. I nije nevjerojatno da je budućnost njihova iako su samo domaće životinje. Sve se stiče vježbom pa i pristojnost. Vježbajmo. Male stvari. Velike više ne postoje. Čak ni kao ideje.

Ima stvarno gadnih ljudi. Ima stvarno pokvarenih i nemoralnih ljudi. Ima ljudi koji šute. Ima ljudi koji odobravaju i podržavaju nemoralnost ovih gadnih i nemoralnih. Ima ljudi koje sve te moralne dileme uopće ne zanimaju. Ima ljudi koje ne zanima ništa. Ima ljudi koji naglo izgube nepravdom izazvani prkos i kad se treba jasno izjasniti, oni pognu glave. Ima ljudi koji se drže principa moralne pristojnosti i reagiraju kad mogu. Ima ljudi koji na nepravdu reagiraju uvijek, bez obzira na posljedice. Ti su jako, jako, jako rijetki. Ti ljudi su sami i ranjivi, ti ljudi su LUDI. Ja nisam jedan od njih. Ja sam od onih koji reagiraju važući rizik. Stjecajem okolnosti rizik je bio ogroman pa sam i reagirao često. Ništa nisam promjenio. Riječ je o razminiranju.
Ja sam proveo osam godina u razminiranju, u struci koja nije uvedena u popis zanimanja pa se pirotehničari vode kao šumski radnici. U mojoj struci (slobodno mogu reči bivšoj) postotak mrtvih i ranjenih je oko dvadeset posto, znači svaki peti je ili mrtav ili mu fali neki dio tijela. Noga, oko, ruka, testis, kuk... minske ozljede su redovito teške.
Razminiranje je komercijalna djelatnost. Postala je takvom zbog uvjeta koje je postavila Svjetska banka. Svjetska banka se opekla davajući kredite u svrhu razminiranja vladama zemalja tipa Angola i Kambodža, koje nisu imale razminiranje kao komercijalnu djelatnost nego je to radila direktno država. I krediti su na brzinu nestajali, a od razminiranja nije bilo skoro ništa. Moguće je da su tim novcem kupljene i nove mine. Tako je RH uvela komercijalni model da bi uopće dobila kredite. Stvoreno je tržište razminiranja na kojem su se nadmetale razne tvrtke za razminiranje. Donešena je i politička odluka da RH mora biti čista od mina do 2010. godine. Komercijalni model nije loš, ako postoje uvjeti jednakosti konkurenata pri tržišnoj utakmici i norme i pravila koje bi spriječavale konkurente da svoj probitak ostvaruju putem loše kvalitete odrađenog posla. Ništa od toga nije uvedeno, ni Zakonom o razminiranju ni podzakonskim aktima Hrvatskog centra za razminiranje. Jedini kriterij za dobijanje poslova od države je bila najniža cijena razminiranog kvadratnog metra ponuđena na natječaju od strane tvrtki za razminiranje. Granski kolektivni ugovor ne postoji pa tako neke tvrtke drže svoje pirotehničare na minimalcu, a ostatak novca im isplaćuju na crno. Time su tvrtke koje imaju kolektivni ugovor automatski u nepovoljnijem položaju zbog ogromne cijene rada, odnosno troškova poreza, koji su ovi 'na crno' izbjegli. Cijena razminiranog kvadrata je naglo pala na besmisleno niske razine, što je jako odgovaralo državi jer su sa istom količinom novca mogli proglasiti razminiranim više miniranog područja. Proglasiti razminiranim, a ne razminirati. Zašto sam to rekao? Kako je cijena padala poslodavci su vršili pritisak na pirotehničare da povećaju dnevni učinak, negdje direktno, prijeteći otkazom, negdje indirektno pozivajući se na budućnost tvrtke i sigurnost zaposlenja pirotehničara, odnosno prijetili su stečajem i neisplatom plaća. Plaće su pale na smiješne iznose, a kvadratura je povećana na užasno rizične razine. Standard preporučen od UN-a za ručno razminiranje metal detektorom je maksimalno do 100 kvadratnih metara dnevno. Neki ljudi su popustili pritiscima i dnevno radili i 800 kvadrata, a neki su stalno bili u nekakvoj konfliktnoj situaciji. Moja skupina, nas sedam ili osam odbijali smo raditi tolike kvadrature i bili smo prozivani kao neradnici. Skupina mi je uskoro raspuštena i mi smo bili razasuti po drugim skupinama diljem Hrvatske iako smo svi iz Dalmacije. Tako je neko iz Solina išao raditi u Osijek iako je bilo otvoreno radilište par kilometara od njegove kuće. To je bila otvorena povreda radnih prava, a da ne govorimo o nekoj pristojnosti ili profesionalnoj solidarnosti. Mi smo vikali neko vrijeme, tražili pravnu pomoć preko sindikata, ali to su sve spori mehanizmi. Oni su bili jači i sposobniji.
Meni je više puta bilo otvoreno sugerirano da samo 'preletim' neki teren, za koji bi poslije trebao svojim imenom i prezimenom potpisati da je profesionalno pregledan. Nisam pristajao, što nije puno mijenjalo stvari jer bi se uvijek našao neko tko bi moj dio terena odradio za pola sata, umjesto za tri dana. I to je bila redovita pojava. Kontrola HCR-a je tolerirala tako suludo visoke kvadrature, državi je to odgovaralo jer je politička odluka o 2010. godini kao kraju procesa razminiranja barem malo manje bila toliko očigledno nerealna i nedostižna. Mi smo stradavali tempom od troje ili četvoro godišnje. Svima je bilo jasno da uz tako visoku kvadraturu iza nas ostaju mine, mine koje će kad tad nekoga dočekati. Sindikat je organizirao prosvjede i štrajkove, ja sam bio tri puta na Markovom trgu, izigravao budalu, a situacija je postajala sve gora i gora. Moja tvrtka mi je trenutno dužna 40 000 kuna. Ja sam pokušavao utjecati na razvoj događaja, napisao sam Poziv građanima da ne ulaze u razminirana područja jer razminiranje nije obavljeno kvalitetno. Poziv je potpisalo dvjestotinjak pirotehničara, a u njemu su kao zahtjevi bili navedeni granski kolektivni ugovor i normatizacija dnevnog učinka. Završio je na stolu od Jadranke Kosor, beskoristan jer mu je svrha bila politička ucjena, a ne molba. Nitko nije bio spreman za otvoreni konflikt sa Vladom, ni Sindikat, ni većina šutljivog topovskog mesa od mojih bivših kolega. Razumijem ih, imaju velike kredite i obitelji, rizik da završe zguljenog mesa sa kostiju nije bio tako strašan. Čak ni kod onih koji su doživili blisko stradavanje kolege na terenu, čak ni kod onih kojima je istrgnuti kuk pokojnog kolege doletio i udarcem isčašio rame. Jer to tako ponekad zna biti, brza i trenutna smrt. A može i uz doživotnan užas jedva skrpanog, polovnog tijela. Ima svakavih ljudi. Ima ljudi koji rođenog sina puštaju da kosi nepregledanu livadu i tjeraju druge da rade istu stvar. Ima ljudi koji prihvaćaju šutke takvu situaciju, ima ljudi koji reagiraju kad mogu. Nije bilo ljudi koji su reagirali uvijek, bez obzira na posljedice. A bilo je i ljudi koji su otvoreno izjavili: ' Boli me kurac za mine koje će ostati iza vas, zanimaju me jedino mine koje bi mogla pronaći kontrola.' To je izjava moga bivšeg direktora s kojim sam se ja svađao ali potpuno jalovo jer taj čovjek nije uopće imao predodžbu što bi to bila pristojnost, a u ovom slučaju i moralnost jer je odgovornost u razminiranju ogromna. Ogromne odgovornosti su bili svjesni svi, od žene nekadašnjeg Premijera Račana, koja je bila neki ambasador dobre volje za razminiranje, Davorka Vidovića, koji je bio Ministar rada i socijalne skrbi i Predsjednik savjeta HCR-a i Otta Jungwirtha, ravnatelja HCR-a. I svi su bili potpuno svjesni ogromnog odstupanja realnog stanja na terenu od onog koje bi osiguravalo sigurnost pirotehničara i kvalitetu obavljenog posla na koje bi se mogla osloniti odgovornost prema javnosti. Svi su to znali i znaju i sad, nova vlast nije ništa ni pokušala promijeniti. Javnost je o takvom stanju bila informirana stotinama članaka u kojima se nedvosmisleno izjavljivalo da je stanje u razminiranju ravno terorizmu, jer pustiti ljude u neko područje koje je samo površno pregledano potpuno je jednako postavljanu novih mina. A to je terorizam. Ja sam se posvađao sa većinom Uprave i jednog dana sam odlučio da odem. Ništa nisam mogao napraviti, osim popustiti živcima i nekoga ubiti. A to je neugodan osjećaj. Da bi mogli donijeti i sprovesti odluku da ćete nekoga ubiti, sve u tri sekunde. I tako sam ja na bolovanju. Nisam nikog ubio, niti ću više ikad dopustiti da me pseta bijesna i pogana dovedu u takvu ili sličnu situaciju. To se odnosi i na moju sigurnost jer ja sam svoje zalihe sreće dobrano potrošio, a ne vjerujem u anđele čuvare.
Kako bi i mogao uz svakog petog mrtvog ili ranjenog kolegu. Reality alert, svaki dan. Sve je slučajno i podložno mome utjecaju. To je bio imperativ. U razminiranju se ne uči metodom pokušaja i pogreške. Kad sam ja već bio otišao, bila je jedna emisija na TV, vodila je Hloverka. U toj emisiji je tako jasno dano do znanja hrvatskoj javnosti kakvo je stanje u razminiranju da se totalni apsurd pojavio prvi put u svom totalitetu, potpuno bezobzirno ignorantan i potpuno bezobzirno i krajnje nemoralno neodgovoran. Svi su to mogli gledati, bilo je u udarnom terminu. Ja nisam gledao jer sam tada već prestao gledati TV. I nije se dogodilo ništa. Ama baš ništa.
Ja sam svoje odradio, i u profesionalnom smislu i u moralno angažiranom smislu. Predsjednik HUS-a, koji bi trebao biti na mojoj strani otvoreno me je lagao u vezi jednog zakona, njegov pravni savjetnik mi je, neznajući, rekao da sam ja u pravu. Ja sam mogao biti pažljiv do besvjesti, uvijek je postojala mogućnost da me ubije ovaj pokraj mene koji kosilicom kosi nešto što nije pregledao. Novac nije više bio nikakav motiv. Ja sam odustao. I to na vrijeme. Sad mi je žao što to nisam uradio i ranije, ali nema smisla žaliti zbog nečega što se ne može promijeniti.
Ljudi. Ima ih stvarno svakavih. Izbliza sam gledao kako rade gadni, nemoralni umovi, izbliza sam gledao kako ljudi šutke pristaju na užasne osobne rizike, izbliza sam gledao kako neki ravnodušno ignoriraju cijelu situaciju i paze na sebe, prenoseći rizik na ljude koji će doći nakon njih, izbliza sam gledao ljude koji poput mene reagiraju i imaju neke principe, gledao sam i kako nas polako utapljaju u živom pijesku Kvake 22 i uništavaju nam bilo kakvu motivaciju za promjenom jednostavnom i arogantnom ignorancijom. Nisam nikad vidio nikoga tko je reagirao uvijek i dosljedno, bez obzira na okolnosti i mogućnosti, bez obzira na posljedice. Takvih ljudi je izgleda jako, jako, jako malo.
Hrvatska javnost? Hrvatska javnost ne postoji. Ne postoje ni tragovi građanske ili bilo kakve solidarnosti. Hrvatska javnost, svjesnost o potrebama i dužnostima prema zajednici je uspiješno anestezirana godinama bombardiranja totalno bombastičnim informacijama i potpunim i redovitim izostankom bilo kakve pravne, a time i pravedne, reakcije države.
Je li možete zamisliti koliko je poniženje raditi u minskom polju, raditi nešto ekstremno opasno i od iznimnog društvenog interesa, raditi nešto humanitarno i časno, a da vas pokušavaju svim silama ubiti svi oko vas: Svjetska banka, Vlada RH, HCR, vaša tvrtka i cjelokupna javnost vaše države. I još ne dobijate plaću, a u slučaju invaliditeta (uvijek vrlo visokog) dobijate invalidsku mirovinu od 1500 kuna. Ja ne mogu. Samo zato što sam reagirao dovoljno često i nisam puštao da me čopor pseta uhvati i rastrga. Da sam šutio sad bi znao kakvo je to poniženje. Ovako znam samo jedno. Uvijek treba reagirati na nepravdu oko sebe. Nikad se ne smije pustiti da u nekoj raspravi neko pitanje ostane nerazjašnjeno, dovoljan je samo jedan propust i stvaraju se uvjeti za Kvaku 22, a tada je već kasno. I ne reagira se zbog drugih ljudi i brige o njima, reagira se zbog vlastite moralne higijene. Gledam čopore pseta kako njuškaju u svim segmentima mog života, znam na što su spremni i s kojom će lakoćom odracionalizirati bilo kakvu potpuno nemoralnu stvar, ako je to u bilo kakvom njihovom interesu. Znam da su spremni zguliti meso sa kostiju čovjeku bez imalo uvijanja, znam da njuše i koriste strah, znam da ih svi toleriraju ili čak podržavaju. Znam da sam sam. I znam da me neće više nikad dovesti u situaciju da pet dana ne znam je li dječak u Škabrnji ostao bez noge jer je ugazio na minu koja je meni ostala. Nije. Nije meni ostala. Ja sam ih tu našao devet i bio proglašen zabušantom jer sam radio sa pipalicom. Ostala je ovome jednom drugom i ugasila mu životnu radost u pogledu, vjerojatno zauvijek. Jer tu nema opravdanja za nereagiranje. Psi su u blizini, uvijek spremni. A jedna stvar je daleko gora od guljenja mesa s kostiju. To je užas rastrgane savjesti. Psi znaju rastrgnuti čovjeka, a da mu ne puste ni kap krvi. To je bio moj najveći strah, iskusio sam ga u tih pet dana neznanja. I nikad mi više bijesna, krvožedna pseta neće biti zapreka da reagiram. Jer ja planiram biti LUD. Što prije.

Leteći ćilim. Jedan od tisuću tisuća ljudi ima sposobnost da napravi na razboju ili kako se već prave ćilimi, jedan pravi leteći ćilim. I mora se zvati ćilim, a ne tepih, tapit, sag, tapison, linoleum, laminat ili parket. Da su priću o letećem ćilimu izmislili Nijemci onda bi bi bio Leteći laminat i glasilo bi nešto kao 'Das Laminatischenfussbodenflugzeug'. Ali nije nego je ćilim jer tako treba biti, a i meni je ćeif da tako bude. I jedan od milijun sigurno ima tu čarobnu vještinu da satka leteći ćilim. Ali ljudi ne prave ćilime nego ih kupuju, a prave ih strojevi. Jedino tamo u Iranu se nešto ćilimari, ali i ako netko i napravi leteći ćilim u Iranu ne smije priznati jer onda ovi ajatolasi i ostali autoriteti za interpretaciju božje osobe u situacijama kad bi, na primjer, bog razmišljao o pički (organu), onda oni kažu kako je to nemoguće jer oni znaju da bog razmišlja isto kao i oni, a oni ne razmišljaju o pičkama. Nikad. E, onda bi ti ajatolasi, ili kako je to već organizirano kod Šiita, izgledali kao idioti dok tvrde da pička nije objekt božje radoznalosti, a tamo neki Ahmed Šabo leti na ćilimu. Poljuljao bi im autoritet... nezamisliva pička nasuprot pravog pravcatog letećeg ćilima. Neusporedivo, jebote. Tako u Iranu čim neki ćilim počne da pomalo lebdi, ovoga što ga je napravio pošalju da pravi tucanik za makadamske putove. Jer lako se može dogoditi da i cijelu familiju proglase bogohulnicima jer su okolo pričali kako je bog, između ostalog, stvorio i pičke. A ako kažu da nisu tako govorili, onda će ih pitati da odakle tolike pičke (organi), a oni bi rekli da je tako evolucija efikasnija, kad imaju spolovi. Tako da opet ispadaju bogohulnici. I zato nema letećih ćilima. Zbog pičke. I sad se vi pitate da odakle meni taj podatak, da jedan od milijun ljudi ima čarobnu vještinu da napravi leteći ćilim. A ja kažem: bajka. Što ne bi i ja sebi priuštio nešto bajkovito u životu, dosta mi je kritičke racionalnosti koja je u stalnoj hajci sama za sobom ne bi li pronašla gdje je to pogriješila, jer je stvarno iracionalno imati mišljenja koja nisu podložna kritici metodom falsifikacije... ono padne mi teorija ako se pojavi samo jedan primjer ili instanca koja se ne uklapa među moguće i predviđene odgovore. Tako, evo vam bajka. Nije da ja sad širim tu neke predrasude kao, na primjer, Tom Cruise koji je preko nacionalne televizije pozvao sve psihičke bolesnike da prestanu uzimati lijekove jer im oni samo škode. Zamislite. Koliko li ih je samo odjebalo Zyprexu i sad opet čuju kako mjesec nepodnošljivo škripi dok ide noćnim nebom. Jebeni top-gun kreten scintološki. Ili ona sestra Bernardica, u nekoj emisiji o drogi, kad je rekla kako je puno lakše raditi sa heroinskim ovisnicima nego sa ovim ovisnim o sintetičkim drogama. Jer kao heroin sam po sebi nije toliko toksičan, a od ovih sintetičkih joj dolaze djeca 'sprženih mozgova'. I da im je teže s njima nego sa heroinskim. Što je normalno, jer sintetički imaju nervni slom ili neku sličnu psiho-tragediju i boli ih kurac za Svevišnjeg i njegovu ljubav. A heroinski nemaju izbora. I tako masu djece i ostalih neupućenih misli da je bolje uzimati heroin nego recimo ecstasy ili speed. I onda se lijepo sjebu totalno sa heroinom, jer sa heroinom nema puno zajebancije. Jebote, sprijećava lučenje endorfina, prirodnog analgetika... pa može li niže, na životinjskijoj razini, čovjek sebi priuštiti sranje. Glupača neodgovorna. Šanse da umrete od ecstasyja su duplo manje nego da umrete od alergije na kikiriki. U jebenoj Engleskoj gdje se to jede ko u nas kokice. A heroin je čista fizika, baciš ciglu u zrak i ona onda padne. Kako, kako, kako netko tko slovi za stručnjaka u liječenju ovisnika reći nešto tako opasno. A opet mogu ja doći i u smislu predstavnika MMF-a u moju dragu zemlju i silit moju dragu Vladu da skreše proračun i smanji poreze, tako što će odjebati socijalu jer oni na socijali nemaju snage da puno viču, a i takav je običaj u svijetu... neće se kresati nešto što ne služi svima i kao takvo je nebitno, jer nas ima puno pa se možemo malo stisnuti. A sve to da bi živnula potrošnja ili poduzetništvo, zbog onog silnog novca koji je ostao nakon kresanja proračuna. Pa se onda svi čude kako to ne radi, veća potrošnja stvara potrebu za investicijama za proizvodnju. Osim ako vanjsko-trgovinska bilanca nije katastrofalna jer se uvozi sve. Tako da pare otete socijali umjesto da idu u investicije ili potrošnju koja će stvoriti dobru klimu za investicije, idu preko granice i ostaju tamo, a od privrednog rasta – kurac. Stvarno kompliciran ekonomski problem. Ili da vas preko televizije nagovorim da pristanete na rat, jer rat je samo jedna malo neugodnija povijesna pojava koja ima čak i svojih pozitivnih strana, heroji dobiju priliku da pokažu svoju hrabrost, a kukavice i izdajnici svoju sramotu. Poslije rata se mrtvi rashoduju na heroje, mučki ubijene nevine žrtve i neprijatelje, kuće se pomalo izgrade, PTSP-ovci se poubijaju vremenom i sve se pomalo zaboravi. Osim gomila novca koji se prebacio u džepove probranih i minska polja. A minska polja su ona stavka koja će se ipak rashodovati u predviđenom vremenu. Iako je svima jasno da je to najbezočnije ignoriranje osnova ljudske pristojnosti i solidarnosti. Hoću reći da će ljudi letiti u zrak bez obzira kad se minski problem službeno riješi. PROM je od mesinga i čeka. Svaki izgleda kao da je nov. I ima samo jednu svrhu, raskomadati onog što naleti na njega i to radi jako dobro. I tako ja zaključim bilancu ratne povijesne zgode i ona je naravno poziotivna. Jebeš PROM, institucija rata je sveta. Ne bi ja takve bajke mogao sebi priuštiti. Ja se držim svog letećeg ćilima. Vjerujem da ima ljudi koji mogu svojim rukama napraviti leteći ćilim. I letit s njim oko svoje kuće ili sletit ispred Bijele kuće, u tišini, po noći i ostavit stari bojler i ambalažu od novog. Onaj stiropol. Zašto ja ne bi malo (u terapeutske svrhe, naravno) malo počeo vjerovati u bajke, a da ipak zadržim uvijek budnom sklonost demarkaciji racionalnog od iracionalnog. Mogu ja biti potpuno objektivan iako mislim da neki od nas mogu napraviti leteće ćilime. A nisam od onih koji traže dokaze za stvari vjere, ili uopće bilo kakve zemaljske motive za prosuđivanje moralnosti, tako da neću sad ići po kućama i nagovarati ljude da pletu ćilime pa ih bacaju kroz prozor da vide hoće li letjeti. Jer možda su baš oni TI, ti koji posjeduju čarobnu vještinu. A bilo bi i u kurcu nekom tako nešto natovariti na vrat, da ljude trće za njim i mole ga da im napravi ćilim. Pa bi taj jadnik morao postati ili pustinjak ili cijeli život praviti leteće ćilime. Još bi ga ubili ovi iz auto industrije jer im je zajebana konkurencija. Što će nekome Volvo terenac od tristo konja i pola milijuna eura kad može sjesti na mali ćilim i otići tamo gdje Volvo ne može ni prismrditi. Recimo na livadu od Bijele kuće. I ostaviti tamo rezervni ćilim tako da G.W. Bush stane na njega ujutro, pogleda u nebo i promisli: 'Hmmm... trebao bi doći do Marsa u ovome mandatu, nije ovo ispumpavanje novca iz proračuna za sigurnost od terorizma dovoljno. Hoću na Mars!' I tako ode na ćilimu na Mars. I Bush ostane tamo jer ne zna kako se zove ova kugla na kojoj svi živimo, nije mu nikad palo na pamet da razmisli o tome pa kaže: 'Take me home!' A ćilim ne zna razmišljati, kao da nije dovoljno što leti nego bi još trebao biti i pametan i imati memoriju ili još bolje neku vrstu intuicije, tako da zna što vi mislite i kad kažete: 'Ma vozi me u pizdu materinu.' Pa vas odveze iznad skupine gladnih lavova i počne vas iskretati. Pa vi kažete: 'Dobro, dobro... znam da može i puno gore, samo serem, imam i ja pravo na emocije, jebemu mater...' I tako ćilim odveze G.W. Busha kući njegovoj. Ali on nema svoju kuću. On nema ništa svoje. On je samo podrepak sustava nepostojanja ičega 'svojeg', jer sustav kupuje i prodaje u svoje ime, vi ste samo transportna sredstva ili mala, sporedna pravna nužnost; formalnost, pošto sustav zahtijeva formu da bi mogao simulirati materiju. Tako da ćilim ode na neku drugu, nepoznatu planetu i tamo ostavi G.W. Busha. Pa ga tamo lijepo prime i daju mu jesti pa kad se najede daju mu da pravi ćilim. I on ga napravi, a ovaj poleti. I tako G.W. Bush konačno dobije nešto svoje. Leteći ćilim na nekoj planeti blizu Antaresa. Pa proživi ostatak života u sreći i veselju, leteći na svom ćilimu i pokušavajući zaboraviti svo ono sranje o krađi od siromašnih i nemoćnih u korist besmisleno bogatih. A to nije teško. Jer u odnosu na vlastiti leteći ćilim, sva ta preseravanja u lažnoj stvarnosti, koja dnevno metastazira u nešto sve groznije i besmislenije, sva moć nanošenja nesreće i čisto, neprikriveno zlo kao imperativ konteksta koji se naziva 'realnom politikom', sve to dok letiš na svom ćilimu izgleda NEMOGUĆE.
Zato ja mislim da ima vas tamo negdje... vas koji imate vještinu da napravite leteći ćilim... ima vas na tisuće. Samo za ćilime. A leteći ćilim je zajebana stvar za napraviti. Ako netko može to... mogu valjda i ja neki kurac. Nešto 'svoje'. Nešto što ne podliježe bilo kakvom kriteriju usporedbe ili ocjene, nešto što ima vrijednost samo za mene, nešto samo moje i neuvjetovano ićim drugim osim mene. Nešto slobodno što u isto vrijeme i oslobađa. Prvi potez u pravom smijeru. Bajka. Dobro odvagana, bezopasna bajka koja će sav pozadinski urlik nesreće prigušiti tek toliko da znam koji je pravi smijer. Bajka. Nikad ih nisam volio. A vjerovao sam i vjerujem u jednu, samu i izudaranu šamarima onoga što konzumiram kao stvarnost, nikad baš sigurnu u smijer kojim bi trebala krenuti.
E, pa sad imam leteći ćilim i lebdim iznad oblaka, na suncu. Gledam prema dole i ništa nije više tako strašno i bezizlazno. Jebiga... nisam uspio izmisliti onu 'savršenu pilulu', nemam uvjete za pronalazak i proizvodnju savršenog 'designer druga', spasa za čovječanstvo. A i tko bi ih natjerao da to ne miješaju sa alkoholom. A možda bi im kemijski inducirano blagostanje i dopizdilo pa bi sve polomili jer je dosadno.(Mehanički pijanino - Kurt Vonnegut, hi hi) A recidiv u kemijski netretiranu ljudsku prirodu bio bi konačni susret sa sobom i svojim trivijalnim i neuzbudljivim svijetom i bio bi strašan. Kad konačno dobijete sve i ukopčate da to nikad niste ni tražili. Brave new world... Prospero zna za svijet i inherentnu obmanu koja ide u paketu sa njim, Prospero – manipulator i majstor privida, gospodar onoga što se na malom otoku jedino može smatrati stvarnim, na kraju Oluje taj Prospero moli za oprost... cinično, jer zna da i mi sudjelujemo u svemu tome baš kao i on. Veliki zajebant, Shakespeare... koliki li je on ćilim imao da bi ostavio iza sebe tako dugačku i dobro utabanu stazu, i to u pravom smijeru. Hoću leteći ćilim i benigna čuda u svom svijetu. Hoću svoj svijet. Inkontestabilno inkonzumerabilan. I hoću da bude prepun čuda i prijateljski naklonjen. Što ne znaći da ću sad postulirati opstojnost boga ili tako nešto. Ja bi tu i tamo letio malo na letećem ćilimu... koji će mi netko od vas pokloniti... u mojoj bajci.

Junk DNA. Navodno su spoznali da i junk DNA ima neku ulogu. Na kraju će ispasti da ima glavnu ulogu.
Junk. Sve nekorisno u trenutnoj konstelaciji hirovitih vrijednosti. 'Anything goes.' - i kao metoda i kao cilj - 'Znanost je samo magija sa boljom propagandom.' Junk. Imam paradu hiper-junk objekata oko mene, svaki dan. Hiper-junk VIP people, potpuno neupotrebljivi, krstare rubom stvarnosti, nemoćni da probiju Junk barijeru, dok cijeli svijet polako vesla prema tom konačnom cilju, Junkyardu propagirane stvarnosti, stvarnosti stvorene od Junk informacija za koju, htjeli to ili ne, plaćate pretplatu.
'UV ubojica iznad Jadrana' – kaže novinski naslov. Što je istina. Sunčanje je vrlo opasno (wear sunscreen, he he) i pitanje je vremena kad će nenormalna navika ljudi da satima leže na UV radijaciji postati, zbog broja kožnih karcinoma, de mode... nešto neumjesno kao što je i pušenje, na primjer. I onda će sve ove emitivne zemlje, odakle i dolazi najveći broj ovih ranjivo bljedolikih, pokrenuti kampanju, kao protiv pušenja, upozoravajući svoje građane da ne idu u ove radijacijske zemlje, gdje sunce prži pod puno većim kutem nego kod njih kod kuće, gdje još štiti magla i često je oblačno. Morat će to napraviti da im ne bi kolapsirali zdravstveni fondovi. Svake godine će trebati liječiti sve veće gomile nesretnika koji su samo potrošili svoj godišnji odmor na intenzivno UV zračenje. Baš me zanima kad će to biti. Za 5 ili 10 godina? Deset godina nekako zvuči strašno daleko. Nikad dalje. 2015. godina? Anything goes.
Terorizam. Trenutni 'must have enemy' desnih političkih opcija koje su jedinstvene samo u tom jednom detalju, moraju imati neprijatelja. I strijelovito rastuća cijena sigurnosti. Slobodno tržište, nesputani zakon ponude i potražnje? Ili planska ekonomija? Ma nema dileme... tržište, Vrhovni vrač neumitnosti, kao tornado se obrušava na svakodnevni život, koji je već oguljen do granica funkcionalnosti u normalnim okolnostima, i stvara novi kontekst, poput onog hladnoratovskog, u kojeg se drznuo dirnuti J.F. Kennedy pa su mu probušili glavu iz tri različita smijera, dok se vozio 40 km na sat, u otvorenoj limuzini. Novi kontekst Junk stvarnosti, samoodržavajuće stanje koje buja od straha koji širi dok istovremeno nudi skupo plaćenu Junk sigurnost pomiješanu sa reklamama za proizvode u kojima možete uživati samo u toj sigurnosti. Nema nikakve potrebe za planiranjem, tržišni partneri se intuitivno razumiju. Taktika prije strategije. Uvijek.
Junk DNA? Onaj besplatni dio genoma koji dobijamo, a da nismo podložni njegovim utjecajima? Ili je onaj drugi dio, koji nas u velikom dijelu određuje, postao 'Junk' jer se našao u okolnostima na koje uopće nije sposoban odgovoriti evolucijski svrsishodno. Anything goes? Not In My Back Yard, ha ha ha ha...
Ma zajebavam se... Ideje. Ideje su zarazne. One što se šire strahom su brze i završe sa bljeskom Nagasakija. One pristojne... one se ne šire. One su oduvijek tu, polako rastu i postaju čvršće. Ne kupuju se... pogotovo ne uz sigurnost kao cijenu. Jer sigurnosti bez straha nema. A strah je jedina svar koje se treba bojati. Navodno.
So... DUCK AND COVER!!!

Ja se stalno udružujem sa svima - kaže ona. A ja kažem da ću srušiti svjetski kapitalistički poredak tako što ću izmisliti savršenu pilulu, onako nešto ko Prozac, neki 'designer drug' koji će tutnjati sa dopaminom i s malo serotonina našim sinapsama, motivacijsko-optimistički koktel bez ama baš ikakvih negativnih posljedica i garantiranim, miligramski odvaganim savršenim danima. I sad će pola vas pomisliti kako bi to bio kemijski "shortcut" i to u vama budi predrasude protiv tableta za smirenje i drugih kemikalija, ali mene zaboli za to. Pogledajte koliko ljudi živi u totalnoj emocionalnoj zbrci samo zato jer su osuđeni da ponavljaju greške svoje okoline, a okolina ih prezire jer su njeni ideali nedostižni. Pa eto... ja ću izmisliti savršenu pilulu i svijet će postati predivno mjesto. Pilula će svima davati ogromne količine dopaminske motivacije uz serotoninski mir i empatiju. Svi će biti zadovoljni i puno sposobniji da se odvaže u potragu za srećom u životu. Jes. I kako će to srušiti kapitalistički sustav i svu nepravdu? Jednostavno... kad svi počnu uzimati moje pilule postati će odjednom racionalni, sućutni, spremni za radne podvige... ukratko, sigurno će ukopčati da im ne treba planet na kojem 1% stanovništva ima 99% bogatsva. Ovako, bez moje savršene pilule regrutacijska masa emocionlnih kriplova uvijek će biti spremna na zvuk zviždaljke istrčati iz rova i izginuti nakon desetak metara. A ta pilula možda već i postoji, u nekom sefu, u laboratoriju neke farmaceutske kompanije i nikad je neće pustiti u prodaju jer bi tim potezom ugrozili same temelje svoje dominacije. Poslušna gomila konformista, koji frustracije svoje konfekcijske egzistencije mogu slobodno ispoljiti samo na nogometnim stadionima, postala bi odjednom nadmoćna večina pojedinaca koji svi do jednoga imaju i volje i strpljenja da se upuštaju u bitke koje im sad izgledaju unaprijed izgubljene. Tako ću ja moju pilulu morati izmisliti u tajnosti, u nekom podrumu. I eto kemijski induciranog komunizma!

Idu Mujo i sin opkoljenim Sarajevom, kad zazviždi nadolazeća minobacačka. Mujo se baci na zemlju, koliko je dug i širok, a sin mu kaže: Ajd', babo, ne dramatiziraj tol'ko. Krenu oni dalje, kad opet zazviždi i opet se Mujo baci na prvi zvuk, a sin mu kaže: Babo, ajde molim te, nemoj više... vidiš da narod gleda sa prozora. Digne se Mujo i krenu oni dalje i eto opet dozviždi jedna odnekud, a Mujo se baci i upadne u lokvu punu blata. Sin ga pogleda pa vikne: Šta je tebi, babo, sunce mu jebem... pa je li me baš moraš sramotiti tu pred rajom, vidi se kakav si... kako ću ja iđe s tobom takvim. I krenu oni opet dalje i opet zazviždi granata, a Mujo iz sve snage sinu opali šamarčinu. Sin ga zaprepašteno pogleda pa upita: A šta je ovo bilo, babo... Mujo nastavi hodati pa mu preko ramena kaže: Geleri, sine... geleri...

I još jedna sarajevska... navodno u Sarajevu ima za kupit ukrasnih tanjura sa obrisima Srbije i natpisom: ' Jebeš zemlju koja Bosnu nema.'

Palo mi je na pamet danas da kad bi sebi provukao metak kroz glavu i završio sa ovim nagonom za ranjivošću, kako se život meni manifestira (zajebajem se), nisam nikad pomislio da bi taj metak osim što bi išao ravnom linijom i gurao ispred sebe moj devedeset i pet postotni vodeni neuronski svemir svojim hollow point vrhom, tako da izlazna rupa bude barem veličine teniske loptice... nikad nisam pomislio da bi taj metak istovremeno i rotirao oko svoje duže osi zbog žljebova u cijevi oružja koje bi koristio. Koliko bi rotacija metak napravio putujući kroz moju glavu i praveći od mog desetljećima sastavljanog svijeta kašu koju više ništa ne bi moglo vratiti u prethodni red kojim se ja sad izražavam? Vjerojatno to ovisi o gustoći žljebova u cijevi, a one u pištolju nisu baš guste ni mnogobrojne. Ne znam, nisam ekspert. Bi li se rotacija povećala kad bi metak izašao iz cijevi i oslobodio trenja bakrene košuljice o čelik cijevi? Ne znam. Znam samo da bi mi prorotirao kroz glavu i to mi je nekako fascinantno. Ta neka elegancija učinkovitosti mehanike i sila metala gurnutog silno brzom kemijskom reakcijom deflagracije malodimnog baruta, kojeg je izmislio Nobel. Nikad nisam pomislio da uputim sebi metak kroz glavu, ali danas mi je palo na pamet da bi on napravio nekoliko rotacija ako bi se to ili nešto slično dogodilo. Nikad se nisam ozbiljno bavio mišlju da se ubijem. Samo mi je pala na pamet ta učinkovita i bezobzirna preciznost oružja i krhkost ljudskog tijela.
Ne mislim da postoji samo jedan ozbiljni filozofski problem: samoubojstvo. Ne pada mi na pamet dovoditi u pitanje smisao svoje egzistencije. Serem se na smisao u njegovom najširem mogućem smislu.

'Čovjek se rijetko ubija (ta pretpostavka ipak nije isključena) na temelju razmišljanja. Ono što izaziva krizu, gotovo nikad nije moguće kontrolirati. Novine često javljaju o 'intimnim patnjama' ili o 'neizlječivoj bolesti'. Ta su objašnjenja valjana. Ali bilo bi potrebno znati nije li baš tog dana neki prijatelj očajnikov razgovarao sa njim ravnodušnim glasom. To je krivac. Jer to može biti dosta da se uvećaju sva još
zatomljena ogorčenost i gađenje.'
Albert Camus, Mit o Sizifu.

Hladna rotacija vrelog metka, posljednji čin samoponištenja, djelo je nebrige ili bolesti ili dosade ili grižnje savjesti ili pasivne agresije ili tko zna čega. I ona se događa svuda oko nas u raznim svojim fazama. Ljudi se ubijaju, a ne znam kako se odvajaju razmišljanja od emocija. Evo jedan primjer... ima ona poznata fotografija izgladnjele sudanske djevojčice iz 1994 godine, kako puže dok je polako prati lešinar. Fotograf, Kevin Carter je dobio Pulitzerovu nagradu za tu fotografiju, fotografiju djeteta kojega će uskoro vjerojatno početi jesti lešinar, djeteta kojemu fotograf vjerojatno nije mogao pomoći, osim što je otjerao lešinara. Fotograf se ubio nakon šesnaest mjeseci. Njegova kamera je zabilježila, hladno, mehanički, uz rotaciju namotanog filma zadnje trenutke u životu djeteta kojega je pojeo lešinar. Fotograf se ubio. Možda zato jer je mislio da je ipak nešto mogao napraviti. Ili možda zato što je dobio Pulitzerovu nagradu za ulovljeni trenutak strahote života tog djeteta i fotografov je život, kako vjeruju Aboriđini, zauvijek ostao zarobljen u tom trenutku. Trenutku vrijednom prestižne Pulitzerove nagrade. Trenutku ogorčenosti i gađenja... gađenja prema zemlji i suncu, ljudima i životinjama, gađenja prema prestižnosti i gađenja prema okrutnoj jednostavnosti krajnjeg ljudskog jada. Kevin Carter je bio svjedokom stotina prizora krajnje ljudske brutalnosti, tako blizak i jasan užas i emocionalna distanciranost, nužna za preživljavanje u njegovoj profesiji, nisu se mogli međusobno podnositi u njegovoj glavi. Carter se otrovao ugljičnim monoksidom u svom pick up-u. Poruka koju je ostavio u automobilu glasi:
"I'm really, really sorry," he explained in a note left on the passenger seat beneath a knapsack. "The pain of life overrides the joy to the point that joy does not exist."