Samo 19 % srednjoškolaca u New York Cityju uspješno završi srednju školu. 9 %, ako su crne boje. Znači 80 od 100 ih ima samo osnovnu školu. B-2 bombarder, onaj nevidljivi, košta nešto manje od milijarde dolara. Služi za preventivni nuklearni udar, onesposobljavanje nuklearnog arsenala neprijatelja. I da se efikasno prebaci novac iz američkog proračuna u onaj ozloglašeni 'vojno-industrijski kompleks', koji je ono Kennedyja ustrijelio k'o vepra u čeki, iz tri smijera. Glupo? Zašto ne uložiti taj novac u školstvo i dobiti visoko obrazovani kadar, koji bi osigurao konkurentnost američkog gospodarstva. Nije glupo. Genijalno je. Osim prisvajanja proračunskog novca, istovremeno kreirate i populaciju koja će uvijek biti spremna glasati za vas i vaše ideje o nevidljivim avionima. Populaciju koja će progutati svaku vašu odluku da ih nekako sjebete. Perverzno prestrašenu i nesigurnu populaciju. NEZNANJE JE MOĆ. |
Bio sam na eksluzivnom MTV partyju, nekakva Red Campari propagandna turneja. Upad je bio samo uz pozivnicu, a piće je bilo besplatno. Skyy votka, između ostalih, isključivo stranih i skupih destilata. I šamanjac. Bilo je oko tisuću ljudi, razglas je bio fenomenalan, a muzika iznenađujuće dobra. Bila je i gomila žena u crvenim bikinijima, u nekim kadama, na nekim postoljima, a tri su bile u staklenom šanku. Mamile su narod da ih pomalo dirka i fotografira se s njima. Bila je i jedna sa natpisom 'Lick me', ne znam kako su je i koliko lizali. Djelili su nekakve raznobojno-svijetleće ventilatore i zasipali ljude plastičnim crvenim kuglicama. I laseri, light show i još neki efekti koje nisam ni primjetio. |
|
SOMEWHERE OVER THE RAINBOW |
Ovo je Pookin horoskop za ovo ljeto, bez obzira na kalendarska ograničenja. Vi možete svoje ljeto produžiti ili skratiti kako vas je god volja. Možete ga i ukinuti. Horoskop ne garantira da će vam se dogoditi ono što on predviđa, ali niti ne isključuje tu mogućnost. Zašto se zove horoskopom jasno je onima koji misle da ima nešto u toj priči o horoskopu, iako ne mogu točno navesti što je to 'nešto'. Ja nisam jedan od njih. Meni nije jasno zašto bi ovo bio horoskop, a ne najnovija saznanja o nastanku svemira ili kritika nekog suvremeno-umjetničkog izražaja, na primjer, neke instalacije u kojoj se vrti unazad klanje svinje uz zvukove 'Na lijepom plavom Dunavu'. Dakle, ovo je Pookin horoskop i svaka podudarnost sa onim što bi vam se moglo dogoditi mene niti malo ne zanima. Osim ako se sve ne obistini. Onda ću tražit da mi daju povlaštenu mirovinu i neki orden. I onaj nosač aviona američki najnoviji, 'Ronald Reagan', što može 20 godina ploviti na nuklearni pogon, non-stop, brzinom od 30 čvorova, a da ne mijenja gorivo. Pa ću maltretirat sve na što naiđem. Recimo, povećat ću tri puta uobičajenu dozu amfetamina, koje piloti inače moraju uzimati prije svake borbene akcije i reći im lete nisko i zaprašuju sve sumnjivo LSD-jem. Pa i ako nije sumnjivo, postat će sumnjivo. Svi će te biti sumnjivi. I sve će vam biti šareno. |
Sjećam se trenutka kad sam se upitao što je to 'žrtva'. Ona neuvjetovana, bezintersesna žrtva, kad napraviš nešto zbog posljedica čega nisi ni na koji način imao koristi već si i podnio neugodnosti koje si mogao lako izbjeći okrečući glavu i ne upuštajući se u takvo djelo. Koji je razlog takvog postupka? Ne mislim na pasivno-agresivno mučeništvo koje donosi neku satisfakciju onome koji pati, ne govorim o mazohizmu, ne govorim o uvježbanom, uvjetovanom refleksu, kojemu ne prethodi promišljanje. Govorim o svjesnoj, promišljenoj i neuvjetovanoj žrtvi. O situaciji kad svoj život i njegov tijek podrediš nekom razlogu zbog kojeg će taj tvoj život upasti u teškoće i neugodnosti. Što je uzrok žrtvi, a da ona nije patološka ili očajnička reakcija, već izraz svjesne i promišljene volje. Odgovor je SLOBODA. A u SLOBODU se može samo vjerovati, nikad ju se ne može spoznati kao neku svoju stalnu osobinu, kao što je, na primjer, hrabrost. Žrtva zvuči kao nešto strašno i sudbonosno. U ovom svijetu oko nas svako pošteno ponašanje je istovjetno žrtvi jer vas stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na one nepoštene. 'Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima! U tom je sav Zakon i Proroci.' To je revolucionarna parola, parola prevrata sebeljubne vladavine koja za sebe tvrdi da je jedina očigledna istina. To je revolucija unutar pojedinca. Zato je onaj koji je pokazao kako se to radi ČOVJEK. U tome je njegova veličina. Malo tko će u životu doći u situaciju da svjesno treba izabrati gubitak svog života ako želi ostati pri onome u što vjeruje. Kad bi svi bili spremni druge poštovati kao same sebe, nitko to ne bi ni trebao napraviti. Ali ako svi okrenu glavu netko će biti primoran biti žrtvom, neko će doći u moralnu dilemu da sve žrtvuje zbog onoga u što vjeruje, a svijet će nepotrebno izgubiti na svojoj ljepoti. U mom svijetu bog ne intervenira. Nema čuda, nema znakova, nema garancija. Imam onog kržljavog Kanta i Onoga što jede kokice i smiješi se. Bog me ne zanima. Bog mi je polje sa ljiljanima. Krasno mjesto za sjesti i diviti se sunčanim zlatom obrubljenim oblacima. Ili plodno tlo iznad masovne grobnice. Bog me ne zanima. Ali onaj koji je pokazao i riječima i djelom kako se živi u vjeri u SLOBODU meni nikad više ne može biti samo uljepšana ikonografija neke religije niti neki bezvezni naivac. On je ČOVJEK. I nije mu bilo drago što mora umrijeti. Ali je umro. A meni je jasno zašto. I na meni je da svojim djelima ne dovedem nekoga drugoga da mora biti u dilemi u kojoj je On bio. Zvučim propovjednički i patetično, ali to je samo stvar pristojnosti, puke ljudske pristojnosti. Jer psi reže i svi ih mi čujemo. Samo se nadamo da neće baš nas izabrati. |
|
|
Ima stvarno gadnih ljudi. Ima stvarno pokvarenih i nemoralnih ljudi. Ima ljudi koji šute. Ima ljudi koji odobravaju i podržavaju nemoralnost ovih gadnih i nemoralnih. Ima ljudi koje sve te moralne dileme uopće ne zanimaju. Ima ljudi koje ne zanima ništa. Ima ljudi koji naglo izgube nepravdom izazvani prkos i kad se treba jasno izjasniti, oni pognu glave. Ima ljudi koji se drže principa moralne pristojnosti i reagiraju kad mogu. Ima ljudi koji na nepravdu reagiraju uvijek, bez obzira na posljedice. Ti su jako, jako, jako rijetki. Ti ljudi su sami i ranjivi, ti ljudi su LUDI. Ja nisam jedan od njih. Ja sam od onih koji reagiraju važući rizik. Stjecajem okolnosti rizik je bio ogroman pa sam i reagirao često. Ništa nisam promjenio. Riječ je o razminiranju. |
Leteći ćilim. Jedan od tisuću tisuća ljudi ima sposobnost da napravi na razboju ili kako se već prave ćilimi, jedan pravi leteći ćilim. I mora se zvati ćilim, a ne tepih, tapit, sag, tapison, linoleum, laminat ili parket. Da su priću o letećem ćilimu izmislili Nijemci onda bi bi bio Leteći laminat i glasilo bi nešto kao 'Das Laminatischenfussbodenflugzeug'. Ali nije nego je ćilim jer tako treba biti, a i meni je ćeif da tako bude. I jedan od milijun sigurno ima tu čarobnu vještinu da satka leteći ćilim. Ali ljudi ne prave ćilime nego ih kupuju, a prave ih strojevi. Jedino tamo u Iranu se nešto ćilimari, ali i ako netko i napravi leteći ćilim u Iranu ne smije priznati jer onda ovi ajatolasi i ostali autoriteti za interpretaciju božje osobe u situacijama kad bi, na primjer, bog razmišljao o pički (organu), onda oni kažu kako je to nemoguće jer oni znaju da bog razmišlja isto kao i oni, a oni ne razmišljaju o pičkama. Nikad. E, onda bi ti ajatolasi, ili kako je to već organizirano kod Šiita, izgledali kao idioti dok tvrde da pička nije objekt božje radoznalosti, a tamo neki Ahmed Šabo leti na ćilimu. Poljuljao bi im autoritet... nezamisliva pička nasuprot pravog pravcatog letećeg ćilima. Neusporedivo, jebote. Tako u Iranu čim neki ćilim počne da pomalo lebdi, ovoga što ga je napravio pošalju da pravi tucanik za makadamske putove. Jer lako se može dogoditi da i cijelu familiju proglase bogohulnicima jer su okolo pričali kako je bog, između ostalog, stvorio i pičke. A ako kažu da nisu tako govorili, onda će ih pitati da odakle tolike pičke (organi), a oni bi rekli da je tako evolucija efikasnija, kad imaju spolovi. Tako da opet ispadaju bogohulnici. I zato nema letećih ćilima. Zbog pičke. I sad se vi pitate da odakle meni taj podatak, da jedan od milijun ljudi ima čarobnu vještinu da napravi leteći ćilim. A ja kažem: bajka. Što ne bi i ja sebi priuštio nešto bajkovito u životu, dosta mi je kritičke racionalnosti koja je u stalnoj hajci sama za sobom ne bi li pronašla gdje je to pogriješila, jer je stvarno iracionalno imati mišljenja koja nisu podložna kritici metodom falsifikacije... ono padne mi teorija ako se pojavi samo jedan primjer ili instanca koja se ne uklapa među moguće i predviđene odgovore. Tako, evo vam bajka. Nije da ja sad širim tu neke predrasude kao, na primjer, Tom Cruise koji je preko nacionalne televizije pozvao sve psihičke bolesnike da prestanu uzimati lijekove jer im oni samo škode. Zamislite. Koliko li ih je samo odjebalo Zyprexu i sad opet čuju kako mjesec nepodnošljivo škripi dok ide noćnim nebom. Jebeni top-gun kreten scintološki. Ili ona sestra Bernardica, u nekoj emisiji o drogi, kad je rekla kako je puno lakše raditi sa heroinskim ovisnicima nego sa ovim ovisnim o sintetičkim drogama. Jer kao heroin sam po sebi nije toliko toksičan, a od ovih sintetičkih joj dolaze djeca 'sprženih mozgova'. I da im je teže s njima nego sa heroinskim. Što je normalno, jer sintetički imaju nervni slom ili neku sličnu psiho-tragediju i boli ih kurac za Svevišnjeg i njegovu ljubav. A heroinski nemaju izbora. I tako masu djece i ostalih neupućenih misli da je bolje uzimati heroin nego recimo ecstasy ili speed. I onda se lijepo sjebu totalno sa heroinom, jer sa heroinom nema puno zajebancije. Jebote, sprijećava lučenje endorfina, prirodnog analgetika... pa može li niže, na životinjskijoj razini, čovjek sebi priuštiti sranje. Glupača neodgovorna. Šanse da umrete od ecstasyja su duplo manje nego da umrete od alergije na kikiriki. U jebenoj Engleskoj gdje se to jede ko u nas kokice. A heroin je čista fizika, baciš ciglu u zrak i ona onda padne. Kako, kako, kako netko tko slovi za stručnjaka u liječenju ovisnika reći nešto tako opasno. A opet mogu ja doći i u smislu predstavnika MMF-a u moju dragu zemlju i silit moju dragu Vladu da skreše proračun i smanji poreze, tako što će odjebati socijalu jer oni na socijali nemaju snage da puno viču, a i takav je običaj u svijetu... neće se kresati nešto što ne služi svima i kao takvo je nebitno, jer nas ima puno pa se možemo malo stisnuti. A sve to da bi živnula potrošnja ili poduzetništvo, zbog onog silnog novca koji je ostao nakon kresanja proračuna. Pa se onda svi čude kako to ne radi, veća potrošnja stvara potrebu za investicijama za proizvodnju. Osim ako vanjsko-trgovinska bilanca nije katastrofalna jer se uvozi sve. Tako da pare otete socijali umjesto da idu u investicije ili potrošnju koja će stvoriti dobru klimu za investicije, idu preko granice i ostaju tamo, a od privrednog rasta – kurac. Stvarno kompliciran ekonomski problem. Ili da vas preko televizije nagovorim da pristanete na rat, jer rat je samo jedna malo neugodnija povijesna pojava koja ima čak i svojih pozitivnih strana, heroji dobiju priliku da pokažu svoju hrabrost, a kukavice i izdajnici svoju sramotu. Poslije rata se mrtvi rashoduju na heroje, mučki ubijene nevine žrtve i neprijatelje, kuće se pomalo izgrade, PTSP-ovci se poubijaju vremenom i sve se pomalo zaboravi. Osim gomila novca koji se prebacio u džepove probranih i minska polja. A minska polja su ona stavka koja će se ipak rashodovati u predviđenom vremenu. Iako je svima jasno da je to najbezočnije ignoriranje osnova ljudske pristojnosti i solidarnosti. Hoću reći da će ljudi letiti u zrak bez obzira kad se minski problem službeno riješi. PROM je od mesinga i čeka. Svaki izgleda kao da je nov. I ima samo jednu svrhu, raskomadati onog što naleti na njega i to radi jako dobro. I tako ja zaključim bilancu ratne povijesne zgode i ona je naravno poziotivna. Jebeš PROM, institucija rata je sveta. Ne bi ja takve bajke mogao sebi priuštiti. Ja se držim svog letećeg ćilima. Vjerujem da ima ljudi koji mogu svojim rukama napraviti leteći ćilim. I letit s njim oko svoje kuće ili sletit ispred Bijele kuće, u tišini, po noći i ostavit stari bojler i ambalažu od novog. Onaj stiropol. Zašto ja ne bi malo (u terapeutske svrhe, naravno) malo počeo vjerovati u bajke, a da ipak zadržim uvijek budnom sklonost demarkaciji racionalnog od iracionalnog. Mogu ja biti potpuno objektivan iako mislim da neki od nas mogu napraviti leteće ćilime. A nisam od onih koji traže dokaze za stvari vjere, ili uopće bilo kakve zemaljske motive za prosuđivanje moralnosti, tako da neću sad ići po kućama i nagovarati ljude da pletu ćilime pa ih bacaju kroz prozor da vide hoće li letjeti. Jer možda su baš oni TI, ti koji posjeduju čarobnu vještinu. A bilo bi i u kurcu nekom tako nešto natovariti na vrat, da ljude trće za njim i mole ga da im napravi ćilim. Pa bi taj jadnik morao postati ili pustinjak ili cijeli život praviti leteće ćilime. Još bi ga ubili ovi iz auto industrije jer im je zajebana konkurencija. Što će nekome Volvo terenac od tristo konja i pola milijuna eura kad može sjesti na mali ćilim i otići tamo gdje Volvo ne može ni prismrditi. Recimo na livadu od Bijele kuće. I ostaviti tamo rezervni ćilim tako da G.W. Bush stane na njega ujutro, pogleda u nebo i promisli: 'Hmmm... trebao bi doći do Marsa u ovome mandatu, nije ovo ispumpavanje novca iz proračuna za sigurnost od terorizma dovoljno. Hoću na Mars!' I tako ode na ćilimu na Mars. I Bush ostane tamo jer ne zna kako se zove ova kugla na kojoj svi živimo, nije mu nikad palo na pamet da razmisli o tome pa kaže: 'Take me home!' A ćilim ne zna razmišljati, kao da nije dovoljno što leti nego bi još trebao biti i pametan i imati memoriju ili još bolje neku vrstu intuicije, tako da zna što vi mislite i kad kažete: 'Ma vozi me u pizdu materinu.' Pa vas odveze iznad skupine gladnih lavova i počne vas iskretati. Pa vi kažete: 'Dobro, dobro... znam da može i puno gore, samo serem, imam i ja pravo na emocije, jebemu mater...' I tako ćilim odveze G.W. Busha kući njegovoj. Ali on nema svoju kuću. On nema ništa svoje. On je samo podrepak sustava nepostojanja ičega 'svojeg', jer sustav kupuje i prodaje u svoje ime, vi ste samo transportna sredstva ili mala, sporedna pravna nužnost; formalnost, pošto sustav zahtijeva formu da bi mogao simulirati materiju. Tako da ćilim ode na neku drugu, nepoznatu planetu i tamo ostavi G.W. Busha. Pa ga tamo lijepo prime i daju mu jesti pa kad se najede daju mu da pravi ćilim. I on ga napravi, a ovaj poleti. I tako G.W. Bush konačno dobije nešto svoje. Leteći ćilim na nekoj planeti blizu Antaresa. Pa proživi ostatak života u sreći i veselju, leteći na svom ćilimu i pokušavajući zaboraviti svo ono sranje o krađi od siromašnih i nemoćnih u korist besmisleno bogatih. A to nije teško. Jer u odnosu na vlastiti leteći ćilim, sva ta preseravanja u lažnoj stvarnosti, koja dnevno metastazira u nešto sve groznije i besmislenije, sva moć nanošenja nesreće i čisto, neprikriveno zlo kao imperativ konteksta koji se naziva 'realnom politikom', sve to dok letiš na svom ćilimu izgleda NEMOGUĆE. |
Junk DNA. Navodno su spoznali da i junk DNA ima neku ulogu. Na kraju će ispasti da ima glavnu ulogu. |
Ja se stalno udružujem sa svima - kaže ona. A ja kažem da ću srušiti svjetski kapitalistički poredak tako što ću izmisliti savršenu pilulu, onako nešto ko Prozac, neki 'designer drug' koji će tutnjati sa dopaminom i s malo serotonina našim sinapsama, motivacijsko-optimistički koktel bez ama baš ikakvih negativnih posljedica i garantiranim, miligramski odvaganim savršenim danima. I sad će pola vas pomisliti kako bi to bio kemijski "shortcut" i to u vama budi predrasude protiv tableta za smirenje i drugih kemikalija, ali mene zaboli za to. Pogledajte koliko ljudi živi u totalnoj emocionalnoj zbrci samo zato jer su osuđeni da ponavljaju greške svoje okoline, a okolina ih prezire jer su njeni ideali nedostižni. Pa eto... ja ću izmisliti savršenu pilulu i svijet će postati predivno mjesto. Pilula će svima davati ogromne količine dopaminske motivacije uz serotoninski mir i empatiju. Svi će biti zadovoljni i puno sposobniji da se odvaže u potragu za srećom u životu. Jes. I kako će to srušiti kapitalistički sustav i svu nepravdu? Jednostavno... kad svi počnu uzimati moje pilule postati će odjednom racionalni, sućutni, spremni za radne podvige... ukratko, sigurno će ukopčati da im ne treba planet na kojem 1% stanovništva ima 99% bogatsva. Ovako, bez moje savršene pilule regrutacijska masa emocionlnih kriplova uvijek će biti spremna na zvuk zviždaljke istrčati iz rova i izginuti nakon desetak metara. A ta pilula možda već i postoji, u nekom sefu, u laboratoriju neke farmaceutske kompanije i nikad je neće pustiti u prodaju jer bi tim potezom ugrozili same temelje svoje dominacije. Poslušna gomila konformista, koji frustracije svoje konfekcijske egzistencije mogu slobodno ispoljiti samo na nogometnim stadionima, postala bi odjednom nadmoćna večina pojedinaca koji svi do jednoga imaju i volje i strpljenja da se upuštaju u bitke koje im sad izgledaju unaprijed izgubljene. Tako ću ja moju pilulu morati izmisliti u tajnosti, u nekom podrumu. I eto kemijski induciranog komunizma! |
Idu Mujo i sin opkoljenim Sarajevom, kad zazviždi nadolazeća minobacačka. Mujo se baci na zemlju, koliko je dug i širok, a sin mu kaže: Ajd', babo, ne dramatiziraj tol'ko. Krenu oni dalje, kad opet zazviždi i opet se Mujo baci na prvi zvuk, a sin mu kaže: Babo, ajde molim te, nemoj više... vidiš da narod gleda sa prozora. Digne se Mujo i krenu oni dalje i eto opet dozviždi jedna odnekud, a Mujo se baci i upadne u lokvu punu blata. Sin ga pogleda pa vikne: Šta je tebi, babo, sunce mu jebem... pa je li me baš moraš sramotiti tu pred rajom, vidi se kakav si... kako ću ja iđe s tobom takvim. I krenu oni opet dalje i opet zazviždi granata, a Mujo iz sve snage sinu opali šamarčinu. Sin ga zaprepašteno pogleda pa upita: A šta je ovo bilo, babo... Mujo nastavi hodati pa mu preko ramena kaže: Geleri, sine... geleri... |
Palo mi je na pamet danas da kad bi sebi provukao metak kroz glavu i završio sa ovim nagonom za ranjivošću, kako se život meni manifestira (zajebajem se), nisam nikad pomislio da bi taj metak osim što bi išao ravnom linijom i gurao ispred sebe moj devedeset i pet postotni vodeni neuronski svemir svojim hollow point vrhom, tako da izlazna rupa bude barem veličine teniske loptice... nikad nisam pomislio da bi taj metak istovremeno i rotirao oko svoje duže osi zbog žljebova u cijevi oružja koje bi koristio. Koliko bi rotacija metak napravio putujući kroz moju glavu i praveći od mog desetljećima sastavljanog svijeta kašu koju više ništa ne bi moglo vratiti u prethodni red kojim se ja sad izražavam? Vjerojatno to ovisi o gustoći žljebova u cijevi, a one u pištolju nisu baš guste ni mnogobrojne. Ne znam, nisam ekspert. Bi li se rotacija povećala kad bi metak izašao iz cijevi i oslobodio trenja bakrene košuljice o čelik cijevi? Ne znam. Znam samo da bi mi prorotirao kroz glavu i to mi je nekako fascinantno. Ta neka elegancija učinkovitosti mehanike i sila metala gurnutog silno brzom kemijskom reakcijom deflagracije malodimnog baruta, kojeg je izmislio Nobel. Nikad nisam pomislio da uputim sebi metak kroz glavu, ali danas mi je palo na pamet da bi on napravio nekoliko rotacija ako bi se to ili nešto slično dogodilo. Nikad se nisam ozbiljno bavio mišlju da se ubijem. Samo mi je pala na pamet ta učinkovita i bezobzirna preciznost oružja i krhkost ljudskog tijela. |
< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv